U prepunoj sabornici Narodne skupštine u Beogradu, 20. lipnja 1928. godine, odjeknuli su pucnji koji su zauvijek promijenili političku kartu Jugoslavije, baš kao i njenu povijest. Atentat na zastupnike Hrvatske seljačke stranke, među njima i vođu Stjepana Radića ostat će zapamćen kao jedan od najcrnjih dana te države, ali i kao dan zbog kojeg će se hrvatska povijest pisati nešto drugačije.
Sabornica u kojoj se toga dana raspravljalo o političkoj odgovornosti i odnosima među narodima unutar Kraljevine SHS, u jednom se trenutku pretvorila u poprište nezabilježenog zločina.
Puniša Račić, zastupnik Narodne (srpske) radikalne stranke, stao je za govornicu s riječima koje su zvučale kao prijetnja, a zatim je posegnuo za pištoljem.
Prvo je pucao u Ivana Pernara, potom u Đuru Basaričeka i Ivana Granđu. Kad se okrenuo prema Stjepanu Radiću, pred njega je stao njegov nećak Pavle Radić. Pogođen iz neposredne blizine mlađi se Radić srušio na tlo i na mjestu preminuo dok je njegov stric ranjen u trbuh.
Od posljedica ranjavanja Stjepan Radić preminuo je 8. kolovoza iste godine.
Tko je bio Stjepan Radić?
Rođen 1871. godine u selu Desno Trebarjevo, nedaleko od Siska, Stjepan Radić potekao je iz siromašne seljačke obitelji. Već kao mladić pokazivao je iznimnu želju za učenjem, govorio je nekoliko jezika, a školovao se u Zagrebu, Pragu, Beču i Parizu. No ono što ga je oblikovalo nije akademska karijera, već osjećaj odgovornosti prema narodu, posebno onom njegovom dijelu iz kakvog je potekao i sam Radić.
PROČITAJTE VIŠE Imamo detalje iz argentinskih arhiva
S bratom Antunom 1904. osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku, koja će kasnije postati Hrvatska seljačka stranka. Umjesto političkog elitizma, Radić je nudio jednostavne, ali snažne poruke. Umjesto obećanja narodu je nudio konkretnu borbu za svakodnevni život seljaka, radnika i obitelji.
Zalagao se za federalno uređenje države, za ravnopravnost naroda unutar Kraljevine SHS i protivio se svakom obliku centralizma. Njegov je stil bio direktan, često nepoćudan vladajućima, ali među običnim ljudima izazivao je poštovanje i povjerenje. Njegovi govori nisu bili rafinirani i odmjereni, ali su bili puni sadržaja. Nije tražio privilegije nego pravdu.
Zato su ga mnogi smatrali najautentičnijim predstavnikom narodne volje. Zanimljivo, jedna od njegovih najpoznatijih rečenica, ona po kojoj su ga znali i pristaše i protivnici, ‘Vi mene možete ubiti, ali ne i ono što ja predstavljam‘ pokazala se proročanskom.
Smrt i ono što je uslijedilo
Radić je poživio još mjesec i pol nakon atentata u beogradskoj skupštini. Liječnici su se borili za njegov život, ali ozljede su bile preteške, neizlječive u to vrijeme. Preminuo je 8. kolovoza 1928. godine. Vijest o njegovoj smrti proširila se zemljom rekordnom brzinom.
Zagreb i Hrvatska oplakivali su svog pučkog tribuna. Na njegov sprovod na Mirogoju došlo je više od 150.000 ljudi, a prema nekim zapisima bilo je tamo i više od 200.000 onih koji su mu htjeli odati posljednju počast. No, nije to bio samo ispraćaj jednog čovjeka. Ispalo je da su tisuće došle ispratiti i nadu u pravednije sutra jer se nakon smrti Stjepana Radića dugo nije pojavila osoba koja je na jednak način uspjela ujediniti narod.
Političke posljedice bile su teške. Zastupnici Hrvatske seljačke stranke povukli su se iz skupštine, a na ulicama Zagreba izbili su prosvjedi. Pet civila poginulo je u sukobima s policijom.
PROČITAJTE VIŠE Engleska folk-punk ikona o ubojstvu Stjepana Radića
Već nekoliko mjeseci kasnije, kralj Aleksandar ukinuo je Ustav, raspustio parlament i uveo osobnu diktaturu. Kraljevina SHS preimenovana je u Kraljevinu Jugoslaviju. Sloboda govora zamijenjena je cenzurom, a politički pluralizam strahom.
Ostavština Stjepana Radića
Iza Stjepana Radića ostala je ideja. Vjera da Hrvatska i njen narod imaju pravo na svoj politički glas. A možda i najvažnije od svega - uvjerenje da politika mora služiti čovjeku, a ne obrnuto.
Radićeva ostavština živjela je kroz njegova nasljednika Vladka Mačeka, kroz pokret koji nije nestao ni u najtežim trenucima. Njegove ideje o federalizmu, ravnoteži moći i narodnom suverenitetu odjekivale su i u Banovini Hrvatskoj, ali i u svim kasnijim političkim borbama 20. stoljeća.
Danas, njegovo ime nose škole, trgovi, knjižnice, brojne udruge i utanove. Njegov lik krasio je novčanicu od 200 kuna, ali ono važnije - njegova politička etika i pogled na državu kao zajednicu odgovornosti i dalje su aktualni te ostaju pokazatelj svima da se u politici može biti pošten i zaista raditi na dobrobit naroda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....