Prije 35 godina, 19. svibnja 1991. godine, u Hrvatskoj je održan povijesni referendum o hrvatskoj samostalnosti na kojemu su njeni građani odlučivali o budućnosti države.
„Trideset i pet godina od referenduma o neovisnosti sigurno je važna obljetnica, datum koji treba pamtiti i podsjećati na njega, prije svega zato da se naglasi specifičnost Hrvatske kao političke zajednice koja je nastala na osnovi demokratski izražene volje naroda, odnosno puka, a ne kao rezultat ratnih zbivanja. Nasuprot uobičajenim frazama o tome da je Domovinski rat osnova hrvatske države, činjenica je da je ona nastala prije rata koji je počeo 1991.”, kaže za Jutarnji list prof. dr. sc. Žarko Puhovski.
Kao ključne događaje navodi izbore iz proljeća 1990., kao i donošenje Ustava 22. prosinca 1990., a zovu ga i božićnim Ustavom jer je te godine, dodaje on, Božić nešto uranio, i to sve da bi se prikrila činjenica da se radi o odluci donesenoj na tadašnji Dan armije. Treći događaj je referendum od 19. svibnja 1991., prije točno 35 godina.
„Problem je u tome što je referendum iz današnje perspektive doista zrcalio želju za neovisnošću, no tekst referendumskog pitanja to ne pokazuje u potpunosti. U tom pitanju se u prvoj, plavoj verziji traži potvrda stava o Hrvatskoj kao suverenoj i samostalnoj državi koja ‘može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama‘. Za tu se verziju izrazilo 93,24 posto birača. Izlaznost je bila golema, preko 80 posto. Pritom se radilo o tadašnjem prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje jugoslavenske krize. Činjenica da prijedlog dvije federalne jedinice nije nikada došao ni na dnevni red Predsjedništva SFRJ gotovo je dokaz raspada te države, što su kasniji događaji potvrdili”, ističe Puhovski.
„Ne smije se zaboraviti da se u tom, doista plebiscitarno prihvaćenom, političkom stajalištu govori o jugoslavenskom savezu koji je trebao biti konfederativno preinačen. Sve je to palo u vodu zbog intervencije JNA i takozvanih teritorijalaca od ljeta 1991. nadalje. Međutim, ozbiljan ustavnopravni problem stvoren je 2001. godine unošenjem članka 135. u Ustav, koji u stavku 2. glasi: ‘Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama koje bi dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku‘.
Tekst ovog stavka tehnički je traljav jer ne zabranjuje samo udruživanje nego i pokretanje postupka za udruživanje, jer govori o savezu koji bi doveo ili mogao dovesti. Dakle, bavi se nečime što nisu striktno pravna, nego političko-interpretativna pitanja”, upozorava Puhovski. Drugim riječima, zabranjuje se, pojašnjava, da netko u javnosti predloži takav savez, a kamoli da do njega dođe.
„Ovaj dopunak Ustava je, međutim, prije svega ustavnopravno sumnjiv jer označava odluku Sabora koja poništava eksplicitno izraženu volju naroda ili puka, jer direktno protuslovi odluci referenduma iz 1991. godine. Zabranjuje, naime, neku državnu svezu i to, da bude veselije, u bilo kojem obliku. Očito je da je ovaj politički stav trebao u trenucima krize pokazati da posttuđmanovska Račanova većina gaji domoljubne osjećaje, ali je time zapravo u ustavni poredak unešena ozbiljna konfuzija”, naglašava Puhovski.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....