Putovali su zemljom i vješali redom sve na smrt osuđene, od atentatora na Franju Ferdinanda, preko Čaruge, do komunista, pravaša i okorjelih zločinaca

Negdje na dva stara sarajevska katolička groblja na Koševu, Groblju svetog Mihovila ili Groblju svetog Josipa, trebao bi postojati grob Karla Dragutina Harta, posljednjeg službujućeg krvnika u našim zemljama, koji je obavljao službena pogubljenja od 1928. do 1941. Prije njega tim se poslom bavio Florijan Mauzner, koji je na dužnosti bio između 1922. i 1928, kada ga je pokosio fatalni infarkt. I on je pokopan na Svetom Mihovilu ili Svetom Josipu, pa bi i njegov grob trebalo naći. Prije njih obojice poslom državnog krvnika bavio se Alojz Sajfrid, kojeg ponegdje srećemo i kao Alojza Zajfrida, a na jednom mjestu i Alojza Sajferta, iako se rodio i u krvničku službu stupio kao Alois Seyfried. On je, na neki način, bio figura kontinuiteta između dvije države: nakon što je 1. prosinca...