Kad zaviriš iza bine Graffiti na Gradele, naletiš na elitu splitske i dalmatinske rap scene. Svi su na okupu, od starih poznatih lica do onih čiju facu možda nikad nisi vidio, ali glas bi sigurno prepoznao iz nekog ranijeg hip-hop hita. Tu sjede Vojko V, Papi Para, Kid Rađa, Krešo Bengalka, DJ VRH, Bore Balboa, Peki, Bogo, Slobo Indijanac, Žuvi, Stipe Travarica...
"Kad vidiš tu scenu u backstageu, jasno ti je kakva je tu familijarna atmosfera. Nitko ne dolazi odraditi isključivo nastup, a dolaze nam i ljudi koji se time više ne bave. A svi se osjećaju domaćinski - cijeli je festival jedno veliko druženje i uživancija", kaže Marko Boko, osnivač i spiritus movens festivala, inače politolog.
Miris mora i borovine lagano se pomiješao s mirisom svježe boje i spreja - od srijede navečer gruva festival kod mitske Bijele kuće, nekadašnjeg odmorišta, a danas epicentra festivalske vibre. Koncept je godinama isti: dan je rezerviran za grafitere iz cijelog svijeta, a vikend za domaće rap zvijezde koje su prije desetak godina ovdje odradile prve nastupe, a danas su festivalske face.
Prijateljska atmosfera
Kad pitaš osnivača i glavnog organizatora festivala Graffiti na Gradele što čini srž ovog događanja, odgovor je jasan: "Nama je ideja oduvijek bila dovesti ekipu iz cijelog svijeta - ne samo iz Hrvatske nego iz Europe, pa i s drugih kontinenata. Gledamo da line-up graffiti artista bude jak, da dođu i stranci, ali muzički dio ostaje domaća, prava obiteljska ekipa. Svi su povezani, drže se i - uživaju."
Instagram je, kaže, danas najvažnije mjesto povezivanja artista - strani muralisti javljaju se sami, prate što se događa i traže prostor na Bijeloj kući. "Već četrnaest godina pičimo svoj đir", kaže Boko i dodaje: "Bratski s YEM-om slažemo glazbeni program, nema tu produkcijskih firmi - radimo za našu scenu, za Bol i domaću ekipu."
A koliko je bilo divlje u glazbenom dijelu festivala znaju samo oni koji su maratonskih pet sati svake večeri divljali na flooru kluba 585 dok su elita rap scene - Vojko V, Peki, Bore Balboa, Hiljson Mandela, Špiro i Tej, Kukus, Baks, Krešo i Žuvi, TTM, 30Zona, Ragazzi i Bejbe - vozili lajnap kakav osim Drita nitko nema na jednom mjestu. Zarazna energija, potpuno rasprodan koncert, repanje iz svega glasa, ritmovi što se lijepe za znojne fanove - to je Bol u rap verziji ljeta.
Šta ovaj mulac hoće?
Marko je s grafitima povezan "od prvih dana", već u osnovnoj školi povuklo ga je crtanje po zidu. "To je bila i ostala moja jedina stabilna životna fiksacija", smije se. "Negdje oko sredine faksa pustilo me crtanje - nisam više imao toliko vremena, ali i dalje sam ostao u toj sceni. Svatko ima svoje, jedni crtaju, ja organiziram, ali kao kolektiv nadopunjujemo jedni druge."
Ljeti je, sjeća se, bio osuđen na radne sezone dok su neki njegovi prijatelji mogli na velika glazbena i druga kulturna događanja. "Onda sam u 21. godini odlučio - ‘ajmo mi to ovdje napraviti! Prve godine bila je samo jedna večer, kasnije se izrodilo u višednevni festival."
Prisjeća se kako je 2012. bila "prva godina", DJ-evi, par lokalaca, start od nule. Godinu dana kasnije skupio je hrabrost i nazvao Vojka V.
Možemo li mi malo odrepat?
"Imaš 21, zoveš Vojka, misliš si ‘šta će reć, šta ovaj mulac hoće…‘ - ali 2013. Vojko dolazi, s njim i Kiša Metaka, High5, nastupaju i grade scenu. Iz godine u godinu bendovi rastu, postali smo prijatelji, veže nas povjerenje, ovdje su se rodile mnoge ljubavi, već su se dogodile i generacijske smjene. Evo, Vojko je već tri dana tu s obitelji", kaže Marko.
"Sjećam se kad su dečki iz Kuku$a upali: ‘Mi smo iz Zagreba, možemo li malo odrepati između programa?‘ Deset godina kasnije rasprodali su koncert u Domu sportova.
Graffiti na Gradele nisu samo ljetni event - ekipa je aktivna tijekom cijele godine. Po regiji su oslikavali velike murale, u Osijeku, Zagrebu, Rijeci, Šibeniku… Jedan od posljednjih projekata je onaj na Tvrđavi sv. Ivana u Šibeniku, gdje su atrij edukativnog kampusa oplemenili muralima koji poštuju povijest mjesta i donose novu svježinu prostoru. "Poznati smo po velikim muralima, ali i po radu s mladim autorima, dajemo im priliku i guramo ih da ostanu u sceni."
Pritom, naglašava Marko, uvijek gledaju kako se uklopiti u lokalnu zajednicu, a ne da se mjesto prilagođava njima: "To je važno, ekipa osjeti energiju, vide da nam je stalo."
Bol - srce festivala, Bijela kuća legenda
"Bijela kuća je postala sinonim za festival, svi znaju za nju", kaže Marko.
"Kad je krajem kolovoza prošle godine izgorio krov, svi su me odmah zvali ‘gori ti Bijela kuća!‘. To je taj refleks - jer su Graffiti postali vezani za tu lokaciju. Produžili smo joj život i stavili je u turističku kartu Bola. Većini se to sviđa, nekima i ne, ali bitno je da je živo."
"Mi gradimo ovu scenu već više od desetljeća", iskreno će Marko. "Puno toga je krenulo na mala vrata, bez ikakve podrške medija ili velikih sponzora. Danas svi žele biti dio ekipe - to je znak da radimo pravu stvar. Sve je nastalo organski, svi smo zajedno krenuli u to. Nema autsajdera."
Konstanta na sceni i u zajednici
Kao i svake godine, Bol je i ovog ljeta postao središte europske scene street arta - zidovi Bijele kuće ponovno su oživjeli zahvaljujući vrhunskim muralistima i graffiti writerima iz Njemačke, Brazila, Nizozemske, Srbije, Bosne i Hercegovine i domaće ekipe. Festival Graffiti na Gradele diše poznatim ritmom.
Atmosfera na festivalu isprepliće umjetnost i dobar "vibe" na svakom koraku, kako kaže riječki slikar i grafiter Vladimir Tomić Mosk, danas nezaobilazno ime hrvatske street art scene:
"Poslan sam ovdje prije četiri godine - da sabotiram stvar. Ali su me preokrenuli, i sad stalno čekam kad će nešto zeznut‘, ali nikako mi ne uspijeva! Izgleda da sam loš saboter, lako me osvojiti", smije se.
Za svoj novi mural Mosk je odabrao žabice, odnosno igru "bacanja kamenčića" po površini mora - motiv koji odiše lokalnom nostalgijom, djetinjstvom i mediteranskim osjećajem slobode. Baš kao što Bol mami sve umjetnike da se opuste i puste mašti na volju.
Tu je i Lonac naslikao Dioniza
Među brojnim umjetnicima, Nikola Grabovac iz Zagreba, član HDLU, i ove je godine prvi put na Bolu.
"Oduševljen sam, najviše zbog druženja sa sjajnim ljudima iz raznih država. U Zagrebu crtam na različitim formatima, digitalno, a murale sam radio na zidovima bolnica kao što je Rebro, a radio sam i u zatvorima, u Osijeku, Remetincu… Sada na Bolu slikam ‘Plavog čovjeka što leži na oblaku, iza njega sunce - totalna fjaka, moj mindset u bolskom štihu.‘"
Zanimljivo, dok većina graffiti artista crta sprejevima, Nikola se radije drži kista i klasičnih boja za vanjske zidove. "Nemam iskustva sa sprejevima - boje volim miješati kistom, volim taj odnos s platnom i zidom", kaže Grabovac, dok šareni oblak, sunce i polako mediteransko vrijeme postaju još jedan simbol bolske ljetne opuštenosti.
Jedan od središnjih murala na festivalskom prostoru Bijele kuće je onaj of Lonca, "Dioniz", koji je naslikao prije 2017. godine. Svojevrsna je to posveta jednom od njihovih kolega, Joži, koji je i sam grafiter iz kolektiva Graffiti na Gradele. I Tea Jurišić je u sklopu Graffita ostavila svoj trag na Bolu, nacrtala je ilustraciju na ljetnom kinu Bol te uljepšala za Boljane ovaj značajan dio bračke kulture. Iz godine u godinu Bol i Graffiti na Gradele rastu zajedno s umjetnicima.
Dva festivala u jednom
"Program počnem slagati već od kasne jeseni, ovo su zapravo dva festivala u jednom - glazbeni i grafiterski. Zovemo artiste koji su veliki u onome što rade, a s kojima nam je uvijek chill i ležerno - mora biti easy going. Ljude je toliko ponijela ova priča da nas zovu ‘Graffiti vacation‘. Sve gradimo sami, iz temelja: sponzori, financije, volonteri - to je naš mali, povezani krug dobrih ljudi.
Antonija drži vizuale svih događanja, Zrinka vodi volontere, Mateo radi sve što se treba izgraditi na festivalu, Ana Marija je odgovorna za društvene mreže... "Imamo 20 volontera, cijela produkcija je DIY. Nema struje ni vode, sve vlastitim rukama donesemo do Bijele kuće, opremu čak nosimo preko zidića jer nema pristupne ceste", dodaje Boko.
Logistička noćna mora dio je paketa: sve što trebaš za ovakav event dovlačiš na Brač, što je skupo i naporno, a svaki zaboravljeni kabel ili sprej moraš na licu mjesta nekako riješiti. "Sami sve produciramo, često improviziramo, ali to i daje karakter. Otok je bajkovit, ali kad nešto zapne - lako padneš u režim ‘ajmo improvizirati‘."
Samo neka klinci uživaju
Festival je krenuo skromno, mnogi nisu odmah bili oduševljeni, ali je upornost donijela svoje: s vremenom su dobili čak i godišnju Općinsku nagradu. "Postali smo lokalni proizvod, većini se sviđa, vjerujemo da nekome možda i ne, ali zna se - Graffiti su svojevrsna konstanta Bola."
Ova priča nikad ne gubi svoj šarm. Dok ljetni Bol diše u ritmu rapa, spaja umjetnost, odmor i more, Graffiti na Gradele ostaju festival "za ekipu" - mjesto gdje glazba i zajednica idu ruku pod ruku i gdje su svi kao - doma.
Boko danas većinu godine živi u Zagrebu, radi u Uredu Europskog parlamenta u Hrvatskoj, gdje između ostaloga vodi i programe za mlade. Ali, kaže, ništa nije kao feeling kad u Bolu vidi domaće ljude i djecu iz Bola kako uživaju na festivalu:
"Kad sam bio klinac, prije faksa, tu nije bilo ničega sličnog. Danas tu dolazi jaka rap scena, grafiteri, muralisti, stvorili smo specifičnu priču na otoku po kojoj je Bol postao poznat. Klinci uživaju, organizirali smo skokove u more, utrku luftmadracima, natjecanje u briškuli i trešeti... Sve što meni nije bilo dostupno u pogledu neke scene kad sam bio klinac, njima je sad pred nosom. Vidjeti njih sve sretne nešto je što me ispunjava", zaključuje Marko.
Graffiti na Gradele uistinu su više od festivala - to je pokret, zajednica, mjesto gdje različiti ljudi i stilovi dišu istim ritmom, a Bol je postao epicentar i srce kreativne hrvatske mladeži i fanova rapa, grafita i urbanog đira.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....