Drugostupanjska komisija za prekid trudnoće najvjerojatnije će se sutra sastati u KBC-u Zagreb kako bi odgovorila na žalbe u slučaju trudnice Mirele Čavajde. Hoće li drugostupanjska komisija pobiti odluku prve i hoće li Čavajda u Hrvatskoj moći obaviti medicinski inducirani pobačaj u 27. tjednu trudnoće, još nije poznato. Prema prijašnjim izjavama, Čavajda je, nakon što je usmeno odbijena u četiri hrvatske bolnice te upućena da "to obavi u Sloveniji", za danas naručena na pregled u ljubljansku bolnicu.
- Još nemamo informaciju kada će se sastati drugostupanjska komisija. Po zakonu imaju pravo sastati se u roku od osam dana od žalbe, ali nadamo se da će to biti ranije s obzirom na situaciju. Odlazak u Sloveniju nećemo komentirati jer čekamo odluku drugog stupnja u Hrvatskoj - kazala je odvjetnica Vanja Jurić.
- Od inspekcija Ministarstva zdravstva i HZZO-a zatražio sam da utvrde jesu li dosadašnja postupanja bila odgovarajuća te da se žurno pronađu rješenja tog problema u skladu sa zakonskim odredbama i stručnim procjenama - priopćio je jučer ministar zdravstva Vili Beroš.
A zakon je jasan: svaka žena ima pravo zatražiti prekid trudnoće nakon 10. tjedna, a komisija ga može odobriti u slučajevima kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinskih znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim duševnim ili fizičkim manama. No, pri odlučivanju Mirele Čavajde zakon je ostao u drugom planu.
1. Što je odlučila prvostupanjska komisija za prekid trudnoće?
Čavajda se sa zahtjevom za prekidom trudnoće obratila komisijama četiriju bolnica, no do izlaska u javnost ni od jedne nije dobila pisani odgovor - samo, kako tvrdi, usmene upute da se to u Hrvatskoj ne radi. KB "Sveti Duh", kojemu se prvom javila i gdje je obavila dijagnostičke preglede, donio je na kraju odluku da je prekid trudnoće medicinski indiciran:
"Prvostupanjska komisija za odlučivanje o zahtjevima za prekid trudnoće zaključila je da se radi o teškoj malformaciji ploda, s posljedično teškim invaliditetom i niskom kvalitetom života. Osim očekivanog morbiditeta, velika je vjerojatnost intrauterine ili rane neonatalne smrtnosti. Sukladno gore navedenom, smatramo da postoji medicinska indikacija za prekid trudnoće".
2. Zašto je Čavajda uložila žalbu?
Žalba je uložena na odluke tri bolnice koje odbijaju medicinski inducirani pobačaj te na drugu točku odluke komisije KB-a "Sveti Duh". Naime, nakon što su zaključili da je prekid trudnoće medicinski indiciran, zaključili su i da ga neće obaviti. Konkretno, napisali su: "Radi se o tome da u KB-u "Sveti Duh" nažalost nema stručnjaka koji su educirani za izvođenje fetocida, koji je prvi korak u postupku prekida trudnoće nakon 22. tjedna starosti ploda". Na to se Čavajda žalila.
3. Može li komisija drugog stupnja poništiti i 1. točku iz odluke prvostupanjske komisije KB-a "Sveti Duh"?
Ne. Kako nam objašnjavaju odvjetnici, drugostupanjska komisija mora odlučivati isključivo po žalbi pacijentice, a na prvi dio komisijskog nalaza iz bolnice "Sveti Duh" - onaj u kojem joj se odobrava pobačaj - ona se nije žalila. Dakle, njoj je u ovom trenutku u Hrvatskoj medicinski inducirani pobačaj odobren, a ona žalbom traži da joj se u Hrvatskoj i izvede.
4. Što ako drugostupanjska komisija odluči da se odobreni pobačaj mora i izvesti?
Prema informacijama kojima raspolažemo, u Hrvatskoj ne postoji liječnik koji bi napravio fetocid. Donese li drugostupanjska komisija takvu odluku, na raspolaganju su dvije opcije: ili će se dovesti stručnjak iz inozemstva da obavi zahvat ili će se pacijentica uputiti u inozemstvo na zahvat, najvjerojatnije u Sloveniju. U oba slučaja, zahvat bi platio HZZO.
5. Na koji način se nadoknađuju troškovi i tko podnosi zahtjev HZZO-u?
Kako su nam odgovorili iz HZZO-a, upućivanje na liječenje u inozemstvu na teret sredstva HZZO-a moguće je za postupak liječenja koje se ne može provesti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj, a može se uspješno provesti u inozemstvu.
O pravu na upućivanje na liječenje u inozemstvo odlučuje se na osnovi zahtjeva osigurane osobe, odgovarajuće medicinske dokumentacije i obaveznog prijedloga za upućivanje na liječenje u inozemstvo koji daje nadležni referentni centar, odnosno doktor specijalist ili liječnički konzilij.
U konkretnom slučaju, to bi mogao biti nalaz komisije.