Fondovi nastali u kuponskoj privatizaciji koji su, krajem 2016. godine, nakon spektakularnog 15-dnevnog obrata na Vrhovnom sudu izgubili 15-godišnji sudski spor protiv države dobili su novu šansu da od Republike Hrvatske naplate naknadu jer im je u vrijeme privatizacije u portfelje prebacila bezvrijedne dionice.
Vrhovni je sud, naime, 26. listopada 2016., nakon ukupno samo dva tjedna vijećanja, u postupku revizije ovog slučaja odlučio preinačiti pravomoćnu presudu Županijskog suda koja je izrečena u korist fondova na način da pobija kompletnu isplatu naknade štete, i to samo mjesec dana prije nego što je Republika Hrvatska bila dužna fondovima isplatiti prvu ratu, 100 milijuna od ukupno 415 milijuna kuna.
Proficio d.d., InterFin d.d. i Slavonski zatvoreni alternativni investicijski fond 2. veljače ove godine Općinskom su građanskom sudu u Zagrebu predali prijedlog za ponavljanje postupka, i to nakon što su otkrili zapanjujući detalj: da je jedna od članica sudskog vijeća Vrhovnog suda šest godina prije toga, dakle 2010. godine, već jednom presuđivala u sudskom procesu fondova protiv države, i to kao članica vijeća pri Županijskom sudu u Zagrebu.
Riječ je o sutkinji Marini Paulić koja je 2010. godine bila izvjestiteljica prilikom donošenja rješenja Županijskog suda u Zagrebu.
Ono što je posebno zanimljivo u ovom slučaju jest činjenica da je sudsko vijeće s Marinom Paulić kao članicom 2010. godine donijelo presudu u korist fondova iz privatizacije, da bi šest godina nakon toga Paulić sjedila u sudskom vijeću na Vrhovnome sudu koje će u reviziji postupka fondova protiv države - sada donijeti posve suprotnu odluku.
Nije se izuzela
Proficio, InterFin i Slavonski zatvoreni alternativni fond prijedlog za ponavljanje postupka pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu podnijeli su uz obrazloženje da se M. Paulić, u postupku pred Vrhovnim sudom, bila dužna izuzeti jer je njeno članstvo u sudskom vijeću činilo povredu odredbi članka 71 Zakona o parničnom postupku.
Njime je, naime, vrlo decidirano propisan postupak izuzeća sudaca koji ne mogu obavljati svoju dužnost “ako su u istom predmetu sudjelovali u postupku pred nižim sudom ili pred bilo kojim drugim tijelom”, što se u slučaju sutkinje Marine Paulić, smatraju tužitelji, jasno dogodilo.
Osim toga, fondovi su 26. siječnja ove godine u povodu posljednje odluke Vrhovnoga suda podnijeli i tužbu na Ustavnome sudu s obzirom na to da je ova instanca bila sljedeći propisani korak u pokušaju ostvarivanja njihova prava.
U toj tužbi ispisanoj na 13 stranica fondovi Ustavnome sudu prepričavaju 15-godišnji pokušaj ispravljanja kuponske privatizacije koji je započeo 2001. godine, kad je ukupno šest fondova tužilo državu za 533,8 milijuna kuna jer im je u portfelje dodijelila nesolventne dionice.
Iznenađujuća brzina
U tom desetljeće i pol dugačkom postupku tri fonda su ispala iz tužbe jer su se u međuvremenu uspjeli nagoditi s državom, a iako su to naknadno pokušavali postići i Proficio, Velebit te InterFin, pravni sljednici fondova iz originalne tužbe tvrde da država za to nije pokazivala previše interesa.
Sve do 22. rujna 2016. godine, kad je država, nakon što je Županijski sud u Zagrebu presudio u korist fondova, s njima potpisala sporazum i pristala im vratiti 414,5 milijuna kuna, da bi već gotovoj stvari na kraju u postupku revizije presudio Vrhovni sud.
Ta je odluka Vrhovnoga suda bila iznenađujuća iz nekoliko razloga.
Prvo, sud je odluku o reviziji desetljeće i pol dugačkog sudskog procesa uspio donijeti u samo 15 dana s vikendima i neradnim danima, a potom je presudu Županijskog suda koja je izrečena u korist fondova jednostavno preinačio, iako se taj institut koristi iznimno rijetko te je bilo moguće donijeti odluku i o ponavljanju postupka.
Kad je krajem prošle godine pisao o ovom slučaju, Jutarnji list je od Vrhovnog suda zatražio komentar cijelog ovog slučaja, ali odgovor na upit nismo dobili do današnjeg dana.
Slična šutnja na Vrhovnom sudu ovih dana vlada i u slučaju našeg upita o sutkinji Marini Paulić.