Livaja? Žao mi je kao psu, ali ne zbog Hajduka. Ali imam rješenje, ovo je jedini dobar izlaz iz ove krize...

Ako smo sa šesnaest željeli djelovati zrelije, muževnije ili ženstvenije, naručili bismo nekakav alkohol i zapalili cigaretu, sve gledajući preko ramena da u kafić ne uđe netko poznat. Glumili smo face premirući od straha da će nam susjed Joško, inače notorni pijanac, promuklo viknuti: “Asti sto, mulci drmaju po pelinkovcima. Biće se slavi duja iz matematike, a?”

Još bi gore bilo kad bi kuma Vinka zaprijetila kako naše poročne navike neće ostati nekažnjene. “Rećute materi”, dobacila bi ona sa zlokobno podignutim kažiprstom, obavezno skraćujući “reći ću te” u gramatički neispravno “rećute”, i stvarno bi joj, glupača, još isto popodne rekla.

Bilo je to tako nelagodno i ponižavajuće da prosto nismo mogli dočekati da odrastemo i slobodno činimo što ...