Krajem godine DZS je objavio rezultate Ankete o dohotku stanovništva u razdoblju od 2013. do 2016. Anketa se provodi svake godine na slučajno odabranom uzorku privatnih kućanstava. Kućanstva ostaju u uzorku četiri uzastopne godine te se tako pokazuju znatne promjene koje nisu pod snažnim utjecajem promjena kućanstava u uzorku (svake godine se rotira samo četvrtina ispitanih kućanstava).
Anketom se prikupljaju podaci o bruto i neto dohotku kućanstava i svih članova, podaci o obrazovanju, aktivnosti i zaposlenosti, o financijskom i materijalnom statusu te o drugim životnim uvjetima. Anketa o dohotku stanovništva usklađena je s uredbama EU i metodologijom Eurostata.
Suprotno raširenom vjerovanju, rezultati ankete pokazuju trend smanjenja dohodovne nejednakosti. Na slici 1 možemo vidjeti trend najpoznatije mjere nejednakosti raspodjele dohotka, Ginijeva koeficijenta u Hrvatskoj i u EU od 2010.: nejednakost u EU stagnira malo iznad Ginija od 30, dok je u Hrvatskoj vidljiv trend pada nejednakosti.
Do pada ovog omjera došlo je zbog nešto bržeg postotnog rasta dohodaka stanovništva koje se nalazi u prvom kvintilu.
Primjerice, gornja granica ekvivalentnog dohotka za prvi kvintil porastao je s 23.143 kn u 2013. na 26.400 kn u 2016. (porast od 14,1%), dok se istodobno prag za ulazak u peti kvintil povećao s 60.384 kn u 2013. na 66.031 kn u 2016. (porast od 9,4%). To je rezultiralo manjim promjenama u distribuciji dohodaka prikazanima kao udio u ukupnome raspoloživom dohotku, a što se može vidjeti na slici 3.
Rast u EU
Druga poznata mjera dohodovne nejednakosti jest kvintilni omjer dohotka (S80/S20). To je odnos između ukupnoga dohotka 20% populacije s najvišim dohotkom (peti kvintil) i ukupnoga dohotka 20% populacije s najnižim dohotkom (prvi kvintil). Pokazatelj je dohodovne nejednakosti koji mjeri jaz između petina najnižih i najviših dohodaka u nekoj zemlji.
Na slici 2 možemo vidjeti kako se od 2010. kretao ovaj omjer u Hrvatskoj i u ostatku EU.
Slično kao i kod Ginijeva koeficijenta, u Hrvatskoj je ovaj omjer dohodovne nejednakosti sve manji, dok je u ostatku EU vidljiv blagi uzlazni trend koji je zaustavljen 2014. Tako je u 2016. ovaj pokazatelj u RH iznosio 5,0 (što znači da je 20% stanovništva s najvišim raspoloživim dohotkom primalo 5 puta veći dohodak od 20% stanovništva s najnižim raspoloživim dohotkom), dok je u ostatku EU taj odnos iznosio 5,2.
Kritičari koncepta nejednakosti često ističu njegovu “licemjernost”: fokus na nejednakosti odmiče fokus od stvarnog problema siromaštva, odnosno materijalne deprivacije. Materijalna deprivacija podrazumijeva materijalno oskudijevanje kućanstva, odnosno nemogućnost kućanstva da si priušti stavke ili materijalna dobra koje većina ljudi smatra poželjnim ili čak nužnim za adekvatan život.
Nužne stavke
Stavke materijalne deprivacije prema anketi, odnosno metodologiji Eurostata jesu:
• nemogućnost kućanstva da si priušti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima
• nemogućnost kućanstva da svim članovima priušti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće
• nemogućnost kućanstva da si priušti obrok koji sadržava meso, piletinu, ribu ili vegetarijanski ekvivalent svaki drugi dan
• nemogućnost kućanstva da podmiri neočekivani financijski trošak
• kašnjenje s plaćanjem najamnine, računa za režije, stambenoga kredita ili potrošačkoga kredita
• nemogućnost kućanstva da si priušti telefon
• nemogućnost kućanstva da si priušti TV u boji
• nemogućnost kućanstva da si priušti perilicu za rublje
• nemogućnost kućanstva da si priušti automobil.
Stopa materijalne deprivacije prikazuje postotak osoba koje žive u kućanstvima koja ne mogu priuštiti najmanje tri od devet stavki materijalne deprivacije.
Stopa teške materijalne deprivacije prikazuje postotak osoba u ukupnoj populaciji koje si ne mogu priuštiti najmanje četiri od devet stavki materijalne deprivacije. U tablici 1 možemo vidjeti kako su se kretale ove stope od 2013. do 2016.
Stopa materijalne deprivacije u uskoj je vezi sa stupnjem dostignutog razvoja neke zemlje, stoga se u EU ovaj pokazatelj kreće u vrlo širokom rasponu od niskih 3,7% u Švedskoj do čak 46,9% u Bugarskoj. Hrvatska, kao jedna od najmanje razvijenih zemalja EU, očekivano odstupa po ovom pokazatelju od prosjeka EU (30,1 naspram 15,6). No pozitivno je što je i ovdje trend opadajući - u četverogodišnjem razdoblju došlo je do pada od 4,5 postotnih bodova. Može se zaključiti da Hrvatska nema problema s nejednakostima u raspodjeli dohotka.
Nejednakosti se ne mogu smatrati preprekom gospodarskom razvoju u Hrvatskoj.
Dapače, u Hrvatskoj se nejednakosti, mjerene Ginijevim koeficijentom i kvintilnim omjerom dohotka (S80/S20), kontinuirano smanjuju i danas se nalaze ispod prosjeka EU.
Hrvatskoj su potrebne politike rasta koje će omogućiti općeniti porast zapošljavanja te paralelno rast dohodaka slabije stojećeg dijela populacije. Ne treba zaboraviti da Hrvatska i dalje ima vrlo visoku nezaposlenost, a upravo nezaposlene osobe imaju najveći rizik od stupanja u siromaštvo.
Zato je ključno ubrzati gospodarski rast kako bi se povećao broj zaposlenih i općenito stopa zaposlenosti. To će također usporiti iseljavanje. Tek kad se približimo punoj zaposlenosti možemo eventualno promišljati o politikama koje bi adresirale probleme nejednakosti.
*autor je analitičar Ekonomskog laba
Iako smo iznad prosjeka EU, puno zemalja ima bolje rezultate od nas
Razlika u dohotku između 20 posto populacije s najvišim dohotkom i 20 posto populacije s najnižim dohotkom u Hrvatskoj je u pet godina značajno pala: 2016. su primanja onih u najvišem razredu bila pet puta viša od primanja onih u najnižem, dok je 2011. ta razlika iznosila 5,6.
Trend tako značajnog pada nije tipičan za cijelu Europsku uniju - zapravo, ni jedna zemlja nije, u postotku, zabilježila toliki pad, a prosječna vrijednost za cijelu Uniju u tom je periodu narasla s 5 na 5,2, pa su dohodvne razlike u Hrvatskoj danas ispod prosjeka EU. Međutim, prosječna vrijednost za EU govori jako malo - Hrvatska se, u stvarnosti, i dalje nalazi među državama s visokim nejednakostima: od 31 promatrane države (EU, Švicarska, Island i Norveška), u njih 19 nejednakosti u dohotku između najslabije i najbolje plaćene petine stanovništva manje su nego u Hrvatskoj.
Dobra je vijest da se Hrvatska u promatranih pet godina “odljepila” - i u trendu i u vrijednostima - od najmanje razvijenih država u EU. Najveće razlike u dohotku bilježe Rumunjska, Bugarska i Litva, u kojima je dohodak petine stanovništva s najboljim dohotkom sedam do gotovo osam puta viši od dohotka najlošije stojeće petine. Sve te tri države imale su i 2011. veće zabilježene nejednakosti od Hrvatske (iako bitno manje nego sada), no u svim tim državama nejednakosti su posljednjih pet godina značajno rasle - do razine u kojoj Hrvatska s njima više nije usporediva.
Još je manje usporediva s, primjerice, susjednom Srbijom, u kojoj razlika između dohotka prve i pete petine stanovništva iznosi gotovo deset puta.
Ipak, u također susjednoj Sloveniji ta razlika iznosi 3,6, što znači da je dohodak stanovništva - a time i standard i kupovna moć građana - bitno ujednačeniji. U Sloveniji i drugim državama koje stoje bitno bolje (razlike iznose manje od 4 u Češkoj, Slovačkoj, Belgiji, Finskoj, Nizozemskoj....) radi se o sustavu u kojem je dohodak stanovnika s najnižim primanjima dovoljno visok da im osigurava normalan standard: zbog toga razlika u odnosu na one s najvišim dohotkom nije tako visoka.
Dobri pokazatelji
1. Smanjuje se razlika u primanjima najsiromašnijih i najbogatijih i prema koeficijentu kojim se to prati je za jedan postotni bod manja u odnosu na EU
2. Smanjuje se razlika između primanja petine ljudi s najmanjim dohotkom u zemlji i petine s najvećim dohotkom. Razlika između te dvije skupine je pet puta, što znači da 20 posto najbogatijih prima pet puta veću plaću od 20 posto najsiromašnijih
3. Smanjuje se broj onih kojima nisu dostupne materijalne stvari nužne za život: od 2013. do 2016. broj ljudi kojima su one nedostupne smanjio se za 4,5, odnosno 2,2 postotni bod