AFERA ULAZNICA ZA FINALE SP-a

RAZORENI SVIJET DRAGE ĆOSIĆA Oni koji ga znaju kažu da se promijenio 2012. kada je, nakon godina frustrirajućeg čekanja, postao prvi komentator HTV-a

    AUTOR:
    • Klara Rožman,
    • Tina Premec

  • OBJAVLJENO:
  • 09.09.2018. u 18:49

Zagreb, 060911.
Maksimirski stadion.
Dio HRT-ove ekipe koja radi prijenos nogometnih utakmica. Na slici je Drago Cosic u radnoj atmosferi.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX

 

Sada je već sigurno da će finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji na kojem su na prepunom moskovskom stadionu Lužnjiki utakmicu igrale Hrvatska i Francuska, Drago Ćosić doživotno pamtiti. Ne zbog toga što se Hrvatska prvi put izborila za ulazak u finale, nego zato što se upravo tog dana počela otkrivati priča koja bi, kako sada stvari stoje, našeg uglednog sportskog novinara i televizijskog komentatora mogla stajati otkaza na HRT-u, ali i mogućeg sudskog procesa.

Tog 15. srpnja u poslijepodnevnim satima Fifa je u sjedište EBU odaslala informaciju da su na ruskom internetu detektirali kako se prodaju četiri VIP karte za finalnu nogometnu utakmicu. Karte su se prodavale po 18.500 eura svaka. U informaciji koju je odaslala Fifa stajalo je i to da su karte blokirane i da oni koji su ih uzeli neće moći ući na moskovski stadion Lužnjiki. Članovi Fife EBU su obavijestili da sporne karte pripadaju njihovoj članici i zatražili da EBU istraži kako su se karte uopće našle na crnom tržištu. Istog dana, par sati kasnije, iz EBU-a su nazvali ravnateljstvo HRT-a, jer je u međuvremenu ustanovljeno da su sporne ulaznice tražene i dodijeljene ljudima iz naše javne radio i televizije. Šefovi HRT-a tada su prvi put saznali da je na ime HRT-a netko navodno zatražio četrdeset ulaznica za utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Radilo se o VIP ulaznicama: po četiri ulaznice za polufinale i finale i po šest karata za sve utakmice koje su se prije toga odigrale.

Na HRT-u su u prvi tren pomislili da je informacija pogrešna. Tim više, jer su se, kažu nam naši izvori, neki novinari i urednici iz te kuće tijekom prvenstva kod Ćosića raspitivali ima li šanse da se nabave ulaznice za neku od utakmica, a on je kazao da je to nemoguće. Ovu priču potvrđuje i dugogodišnji Ćosićev kolega, Mateo Beusan.

- Tražio sam Dragu da mi za dobrog prijatelja iz Dubrovnika pokuša nabaviti utakmicu za finale. Odgovorio je da nema šanse, nikakve šanse da on dođe do karte - kazao je šokirani Beusan za 24 sata, koji je s Ćosićem finale pratio iz Moskve. Kako je ovih dana povjerio svojim prijateljima, po Ćosićevom se ponašanju nije moglo ni naslutiti da je čovjek dio jedne tužne i mučne priče zahvaljujući kojoj se u par mjeseci u blato srozala dugogodišnja i uspješna karijera sportskog novinara.

- Ćosić je svoj posao u Rusiji obavio nadasve profesionalno. Ni u jednom trenutku nije pokazivao nekakvu nervozu ni strepnju. Ponašanje nije promijenio ni nakon finala, kada je doznao da HRT vodi istragu zbog prodaje karata na crnom tržištu - uvjeravaju nas Ćosićevi kolege.

A HRT je u međuvremenu, s obzirom na teške optužbe i sumnje, zatražio od EBU-a dokaze: presliku ulaznica s ruskog interneta, korespondenciju s Fifom i sve ostalo kako bi se mogli očitovati o slučaju. I EBU je provodio svoju istragu u kojoj se doznalo kako je sve karte u ime HRT-a preuzeo međunarodni koordinator Saša Dedić te ih je uručio Dragi Ćosiću, koji je po završetku nogometnog finala otišao na godišnji odmor u Portugal, gdje mu kći studira, i nije se nikome javljao.

Točno mjesec dana nakon završetka Svjetskog nogometnog prvenstva, sredinom kolovoza, na HRT stiže kompletna dokumentacija iz EBU-a. HRT kreće u internu istragu iz koje se saznalo kako nitko na HRT-u nije znao da Saša Dedić naručuje karte uime HRT-a za Ćosića. Traži se i Ćosićevo očitovanje o cijelom slučaju, a on svojim šefovima na sve ove optužbe odgovara kako je ulaznice za utakmice dijelio prijateljima. Oštro demantira da ih je prodavao na crnom tržištu. Na pitanje zašto je uime HRT-a, a da o tome nije informirao svoje šefove, tražio skupe karte koje je potom podijelio prijateljima, sliježe ramenima. Odgovara da je to dugogodišnja praksa.

- Dugogodišnja praksa?! Ako je tako, to je sramotno - u šoku nam govore Ćosićevi kolege s HRT-a. Ima i onih koji ističu da je nevjerojatno da profesionalac poput Ćosića, ako je već tražio ulaznice za utakmice, nije znao da te karte imaju svoje serijske brojeve prema kojima se lako može utvrditi kome su dodijeljene ili prodane.

- Tko zna što je sve tu bilo. Teoretski, moguće je da je kupac HRT-ovih karata iste te karte ponovo pokušao po još većoj cijeni prodavati putem interneta što je, naravno, uočila Fifa. Drugim riječima, da su karte bile prodavane u ‘četiri oka’ iz ‘ruke u ruku’, možda se za cijeli ovaj skandal nikad ne bi ni doznalo - nagađa jedan HRT-ovac, koji kaže da bi on, da je sada na Ćosićevom mjestu, od muke u najmanju ruku dobio čir na želucu.

No, Ćosić, čini se, ne smatra da je u nečemu pogriješio. Takvo mišljenje, međutim, ne dijele ni javnost ni njegovi kolege.

- Osramotio nas je sve samo tako. Kako se ova priča sve više zahuktava, ja ne mogu vjerovati što je Ćos mislio, gdje mu je pamet bila. Znate, kada sam u četvrtak prvi put u Jutarnjem listu pročitao ovu priču, bio sam siguran da je u pitanju neka greška. Mislio sam si: jedan Drago Ćosić takvo što si ne bi mogao dozvoliti - kaže jedan njegov kolega.

Drugi kolega televizijskog komentatora nešto je manje iznenađen ovim neugodnim otkrićima:

- Naravno da mi je bio šok kada sam doznao što se zbiva. No, s druge strane, činjenica je da se Drago posljednjih godina dosta promijenio. Kao da ga je opila slava. Kao da je mislio da je nedodirljiv. U Dalmaciji bi rekli: prebacilo ga je. Čitam ovu priču ispočetka, danima, i vrtim film u glavi. Je li se po Ćosićevom ponašanju dalo shvatiti da se nešto zbiva s njim? Ne! Dapače, prije nekoliko tjedana, kada nas je na poslu posjetila Lana Banely koja razmišlja bi li se vratila na HRT ili bi se posvetila mužu i djeci, Ćosić joj je rekao da izabere ovo potonje. Kazao je: ‘Shvaćam te o čemu govoriš. I ja razmišljam o odlasku jer osjećam da me u ovoj kući dovoljno ne cijene’. Mi smo se svi blijedo pogledali na te njegove riječi, jer on je donedavno bio uzor mnogima od nas - priča kolega Drage Ćosića koji ni u razgovoru s novinarima Jutarnjeg lista što smo ga vodili u srijedu navečer nije pokazivao da je zbog bilo čega uzrujan. Na novinarsko pitanje kako komentira optužbe da je neovlašteno tražio karte u ime HRT-a koje su potom prodavane na crnom tržištu, odmjerenim glasom rekao je:

- Nemam komentara.

Kada smo ga pitali može li komentirati to što je Ravnateljstvo HRT-a pokrenulo postupak za raskid njegova radnog odnosa, mirnim je glasom kazao:

- Žao mi je, ali baš ništa na ovu temu ne mogu niti kazati niti komentirati - rekao nam je Ćosić.

Od tog dana nam se više ne javlja na telefon i to čovjek koji je prije na novinarske upite odgovarao uvijek, bez obzira na to koliko sati bilo, nalazio se upravo na ukrcaju na let ili na aerodromu u Rio de Janeiru. Uvijek kada bi se s njim dogovorili za neku temu, održao je svoje obećanje i poštovao rokove do u sekundu, neovisno što je tada bio zatrpan poslom. Očito, bilo mu je stalo da na kolege koji prate televiziju ostavi dojam čovjeka od riječi, pedantnog profesionalca koji je imao sve sportske događaje koje je radio uredno zapisane u bilježnicama i sve do jedne ih je čuvao. Bio mu je to dio pripreme za natjecanja, jer Ćosić je jako volio u prijenosima izreći mnoštvo brojaka i drugih informacija.

- Drago se oduvijek “furao” na imidž profesionalca, moralne vertikale, poštenog obiteljskog čovjeka koji uvijek prelazi cestu na pješačkom prijelazu i nigdje drugdje. Zato je sve ovaj skandal izazvao takvu konsternaciju. Šokirani su svi, njegovi i bivše i sadašnji kolege, poznanici, javnost - govori nam jedan ugledan sportski novinar.

Naravno svi se sada pitaju, ako je sve to do kraja točno, što je ovo trebalo čovjeku koji će za nekoliko dana navršiti 60 godina života, čovjeku sa 37 godina novinarskog iskustva koji je tako marljivo gradio imidž “poštenjaka”.

Zagreb, 150512.
Prisavlje.
Povodom 86. godisnjice Hrvatskog radija i 56. godisnjice Hrvatske televizije na HRT-u su dodijeljene godisnje nagrade i nagrada za zivotno djelo
Tomislav Kristo / CROPIX

Drago Ćosić 2012., na dodjeli godišnjih nagrada za životno djelo

 

- Bio kriv ili ne, ne sumnjam da Drago Ćosić sada proživljava noćnu moru, da su to njegovi najteži dani u životu. I zbog toga mi ga je iskreno žao. Razapet je kao najveći kriminalac u državi u kojoj je krađa kao ‘dobar dan’, a on je osumnjičen za iznos koji je praktično smiješan u odnosu na ono što se u Hrvatskoj radilo. S druge strane, ako se predstavljate kao veliki moralist, a to niste, ne treba se čuditi takvoj reakciji javnosti - govori nam drugi sugovornik iz svijeta sporta. Ono što sada predstoji Dragi Ćosiću također neće biti lako, jer istraga je pokrenuta izvan Prisavlja, a sve izglednije je i da će dobiti izvanredni otkaz.

- I što dalje? Pokaže li se sve točnim, uništena je jedan karijera, čovjeku je pet godina do mirovine, a tko će vas zaposliti s takvom reputacijom i u toj životnoj dobi. Sumnjam da ima šanse na bilo kojoj drugoj televiziji. Bit će mu stvarno teško, povratak u profesiju praktično nemoguć. Stvarno mi nije jasno zašto bi se netko upustio u takvu bedastoću u ovo “vrijeme Big Brothera”, kada se sve nadzire, sve snima - govori nam jedan od naših brojnih sugovornika.

A s kim god razgovarate, sve se vraća na tezu “otkako je postao prvi udarnik, umislio je da je rock zvijezda”. Jer sve do negdje kraja 2010. Drago Ćosić bio je “peta violina” u redakciji u kojoj se uvijek znao red i tko je komentator broj, jedan, broj dva i tako dalje. Odlaskom Bože Sušeca, Ivice Blažička, Željka Vele, a potom i Saše Sušeca, Ćos napokon dobiva svoju priliku. Od 2012., dakle Europskog prvenstva u nogometu koje se održalo u Poljskoj i Ukrajini pa sve do danas bio je šef HTV-ovih projekata. I kako nam tvrde naši sugovornici, tada je poletio. Bila je to prilika karijere, jer od tada je radio najelitnije događaje, bio komentator broj jedan što je čekao više od 30 godina.

Rodio se u Tesliću u Bosni i Hercegovinu 20. rujna 1958. u obitelji s osmero djece.

“Bilo nas je mnogo i bili smo vrlo siromašni. I kako to u Bosni obično biva, uvijek je netko morao biti ili trgovac ili svećenik ili liječnik, da bi ove druge mogao povući sa sobom i školovati. Ja sam tako umalo postao svećenik. Dvije godine, svoj 7. i 8. razred, proveo sam u sjemeništu u Zadru, ali shvatio sam da nisam baš stvoren za taj poziv. Roditelji su to teško prihvatili, no ipak sam se vratio kući u Bosnu, gdje sam završio klasičnu gimnaziju i potom otišao studirati u Zagreb. Ipak, te dvije godine dobro su mi došle zbog discipline kojoj sam se naučio, a i danas gdjegod da otputujem, uvijek odem u crkvu - ispričao je u jednom od svojih intervjua za Studio Ćosić.

Na tadašnju Radioteleviziju Zagreb stigao je 1981. preko audicije za novinare, prvi put raspisane u povijesti televizije. U ruci mu je već bila diploma Fakulteta politički znanosti, a on je izabran među 85 prijavljenih, kao jedan od pet sretnika koji su uspjeli proći sve krugove audicije. Svi su poslani u Zagrebačku panoramu kako bi izučili novinarski zanat. Sljedeće tri godine proveo je u toj redakciji, koketirajući s kolegama “sportašima” i nudeći suradnju tadašnjem uredniku te redakcije Borisu Mutiću. Onda mu je stigao i poziv za odsluženje vojske, gdje je otišao prethodno se dogovorivši s Mutićem da će se vratiti ravno u sportsku redakciju. Međutim, taj dogovor se nikako nije svidio tadašnjem glavnom uredniku Miroslavu Liliću.

Bila je to velika drama koja je trajala oko sedam dana jer me Lilić nije puštao. “Mali, ne, ne može, j... sport, što ćeš tamo, ti možeš za pet godina biti urednik Dnevnika”, ispričao je Ćosić. No na kraju je Lilić popustio njegovim i Mutićevim molbama i stigao u redakciju u kojoj su tada kao najmlađi bili Slavko Cvitković i Mićo Dušanović, a ostali već legende sportskog novinarstva - Mladen Delić, Milka Babović, Božo Sušec, Vladimir Anzulović i Mutić kao šef. Već nakon dvije i pol godine počeo je raditi prijenose koji nisu bili izazov starijima. Prvi mu je bilo boksačko natjecanje Kvarnerska rukavica, a prvi veći događaj koji je radi SP u nogometu u Italiji 1990. Olimpijske igre u Barceloni 1992. bile su za Ćosića prvi događaj takve vrste koji je radio zajedno s prijenosima, a potom mu se, kako je to sam ispričao, sve počelo nizati, najviše rukomet i nogomet. Zbog količine emocija, dugo mu je najdraža utakmica koju je radio bila osvajanje brončane medalje naše reprezentacije na SP-u 1998. u Francuskoj.

- Možda sam malo glasniji od ostalih komentatora. Mislim da je sport sam za sebe veselje i da bi ga tako trebalo približiti ljudima - kazao je Ćosić svojedobno. A upravo zbog tog “deranja” neki su ga voljeli, a neki baš i ne, ali mišljenja oko kvalitete sportskih komentatora uvijek su podijeljena.

U međuvremenu se oženio svojom ljubavi još iz studentskih dana Ivankom, a otac je postao prije 20 godina kada im se rodila kći Ema. Upravo zbog obitelji, kojoj je bio jako posvećen, odbijao je, barem prema svojim tvrdnjama, dva puta mu ponuđen položaj urednika Sportskog programa HTV-a. Sve do danas odradio je više od 30 velikih natjecanja, više od pet tisuća prijenosa u karijeri, a utakmica Hrvatska - Argentina na ovom SP-u bila mu je jubilarna 100. “vatrenih” koju je radio.

Iako su sve te brojke izuzetno impresivne, Ćosić se, gotovo tijekom cijele svoje karijere osjećao nedovoljno cijenjenim. Upravo zbog toga, tvrde nam, dvaput je nakratko i napustio HTV. No kada se sagleda činjenica da je postao sportski komentator broj jedan tek kada su HTV napustili oni koji su uglavnom imali manje staža od njega, nije neobično što se tako osjećao.

- Ćos je tipičan primjer osobe koja misli da dobiva manje nego što zaslužuje - govori nam jedan ugledan sportski djelatnik. No kada je napokon stekao status koji misli da zaslužuje, dakle te neke 2012., prilično se promijenio. Doduše, uvijek je bio introvert, rijetko druželjubiv. Kavu bi pio tek s malobrojnim na Prisavlju, a među mlađim kolegama nije bio omiljen. Zamjeraju mu aroganciju, bahato ponašanje i činjenicu da se nije držao starog zlatnog pravila Sportske redakcije HTV-a, pomogni mlađim kolegama, nečemu ih nauči. Puno je još tu internih zamjerki, no sve se svodi na jedan te isti zaključak - “Drago Ćosić nikad nije zadovoljan”, premda je sada mogao birati što će raditi a plaća mu je u najvišem rangu, navodno, tvrde nam, viša od 16 tisuća kuna. A kako se uvijek držao nekako za sebe, daleko od drugih, nitko nije primijetio da se nakon povratka sa SP-u nešto zbiva s njihovim kolegom. Otišao je sredinom kolovoza na doček koji mu je rodni Teslić priredio po uzoru na one kakve su imali naši reprezentativci, davao intervjue medijima.

- Nakon nogometne avanture godišnji namjeravam provesti u Zgrebu, moram štedjeti jer mi kći Ema na jesen odlazi na studij u Lisabon - ispričao je Ćosić ovog ljeta za tjednik Gloria. A onda se prije nekih deset dana prisavskim hodnicima proširila priča o optužbama koje su stigle iz Fife i EBU-a. Za razliku od ostalih glasina koje iz kuće izađu u roku od dan, dva, o ovoj se šutjelo. I to ne zato što se skandal pokušavao zataškati nego nitko nije mogao vjerovati, misleći da je u pitanju samo običan trač...

Izdvajamo