Sveučilište u Zagrebu obznanilo je zbornik rasprava o kurikulskoj reformi (Prilozi o cjelovitoj kurikularnoj reformi) u kojem su tekstovi sudionika u raspravi koju je organizirala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU). Obznanjene su i rasprave stručnjaka izvan okvira edukacijskih znanosti u kojima sudjeluju, primjerice, stručnjaci s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Instituta za arheologiju, Arhitektonskog fakulteta, Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra… Uključivanje stručnjaka izvan edukacijskog znanstvenog kruga pokazuje interes za reformu odgojno-obrazovnog sustava kao relevantne društvene pojave.
Zborniku nisu prisutni predstavnici edukacijskih znanstvenih disciplina (zastupljen je samo jedan predstavnik pedagog). Izostankom predstavnika edukacijskih znanstvenih disciplina, posebno teoretičara kurikulske metodologije, izostala je meritorna prosudba dosadašnje reforme hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava. Stoga rasprave o kurikulskoj reformi valja smjestiti u područje odgojnih znanosti i uskladiti prijedloge iz rasprave koji su obznanjeni u Prilozima o cjelovitoj kurikularnoj reformi sa zahtjevima edukacijske reformatologije.
Manje gradiva
U Prijedlozima za raspravu o cjelovitoj kurikularnoj reformi kao prvi zahvat u reformski proces predlaže se: “Odmah krenuti s rasterećenjem školskog gradiva od suvišnih podataka, što već godinama predlaže HAZU.” (U svojoj monografiji Hrvatsko školstvo u okruženju politike, 2005., prikazao sam rasterećenje nastavnih programa pod sljedećim naslovima: Uzorci rasterećenih nastavnih programa ne jamče poboljšanje odgojno-obrazovnog procesa). “Rasterećeni” programi dezintegriraju nastavne predmete i ugrožavaju razvoj sposobnosti. Sadržajne promjene nastavnih programa koje nisu popraćene promjenama odgojno-obrazovnog procesa ne jamče poboljšanje.
“Rasterećeni” programi iz književnosti ugrožavaju uspješan književni odgoj i kulturu čitanja…
Kritičke primjedbe na “metodologiju” rasterećivanja nastavih programa popratio sam napomenama o valjanoj metodologiji i kriterijima prema kojima se odabiru i vrednuju programski sadržaji. Najčešće se primjenjuju ovi kriteriji: koja znanja treba usvojiti za budućnost; koja znanja razvijaju intelektualne, emocionalne i fantazijske sposobnosti; koja se znanja usvajaju u školi, koja izvan škole; koja znanja mogu učenici usvojiti na pojedinim stupnjevima psihičkog razvoja. Tim kriterijima pridružuju se ovi: racionalnost, koherentnost, fundamentalnost, suvremenost, društvena relevantnost, usmjerenost na akciju, dovoljna širina i uravnoteženost, zanimljivost i osmišljenost.
Posebno se aktualizira ponavljanje “metodologije rasterećivanja nastavnih programa” koja se očitala u više pokušaja i nije unaprijedila odgojno-obrazovni sustav. (Valjalo bi posebno vrednovati dosadašnje reformske promjene o rasterećivanju i uvođenju reformskih dokumenata koji nisu utemeljeni na kurikulskoj metodologiji). Reformski procesi koje zastupa HAZU vraćaju reformu na novi početak s uporištem u katalozima znanja koji nisu zaživjeli u odgojno-obrazovnom sustavu. Vijeće HAZU-a dovodi u pitanje kurikulski pristup, ishode učenja i kompetencije i tako reformske procese isključuje iz kurikulske metodologije na kojoj se utemeljuju reformski procesi u Europi:
“Vijeće smatra da ne postoji jamstvo da će podvrgavanje cjelokupnog sustava školstva kurikularnom pristupu kroz ishode učenja i kompetencije dati bitno bolje rezultate nego postojeći sustav.”
Novi projekti
Dovođenjem u pitanje opravdanosti i primjenu kurikulskog pristupa hrvatski odgojno-obrazovni sustav isključuje se iz reformskih procesa koji su afirmirani u europskim školskim sustavima. (Kurikulska teorija vodeća je reformska teorija u području odgojnih znanosti koja se afirmirala već dvadesetih godina). Aktualni uzorci predmetnih kurikula u europskim zemljama oživotvoreni su na zasadama kurikulske teorije i metodologije. U monografiji Kurikulski metodički okvir (2003.) prikazao sam uzorke europskih kurikula iz materinskog jezika i književnosti.
Da bi se hrvatski odgojno-obrazovni sustav uskladio sa sustavima europskih zemalja, mora se temeljiti na kurikulskoj teoriji i metodologiji. Iskazana sumnja u opravdanosti uvođenja i primjene kurikulskog pristupa u promjenama hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava dovodi u pitanje funkcioniranje sustava u skladu s vodećom kurikulskom koncepcijom. Kurikulski pristup uspostavlja kompetencije kao bitnu odrednicu postignuća u odgojno-obrazovnom procesu i mjerilo njegove uspješnosti. Metodologija vrednovanja odgojno-obrazovnih postignuća u europskim dokumentima, posebno u PISA projektu, utemeljena je upravo na teoriji kompetencija.
Najavu novih reformskih projekata, koji su usmjereni na stvaranje novog hrvatsko-odgojno-obrazovnog sustava, nužno je smjestiti u okvire edukacijske reformatologije. U hrvatskoj edukatologijskoj literaturi uspostavljeni su teorijsko-metodološki temelji za praktično obukovanje predmetnih kurikula.
Novo povjerenstvo
Evidentiranjem i vrednovanjem edukacijskog reformskog korpusa i primjenom teorijskih rješenja koja se u njemu nalaze hrvatski odgojno-obrazovni sustav doživjet će svoje znanstveno edukatologijsko utemeljenje. Od devedesetih godina do danas objavljene su značajne edukacijske reformske monografije u kojima se otvaraju znanstveni razlozi za provođenje reforme. Rasprave izvan stručnoga obzora vode u politikantstvo i nestručno vrednovanje.
Predložena reforma sustava (Cjelovita kurikularna reforma) danas se suočava s novim zapletom. Ekspertna skupina koja je pripremila dokumente - predmetne kurikulume - razriješena je, imenovano je novo povjerenstvo na čelu s dr. sc. Dijanom Vican i dr. sc. Matkom Glunčićem. Dinamika smjenjivanja stručnih povjerenstava prati promjene odgojno-obrazovnog sustava u Hrvatskoj od devedesetih godina do danas - sa svakim novim ministrom. (Evidentiranjem i vrednovanjem tih promjena pokazat će se štetne posljedice za stvaranje odgojno-obrazovnog sustava i njegova usklađivanja i uključivanja u sustav kurikularne teorije na kojoj su utemeljeni sustavi europskih zemalja). Novoimenovano povjerenstvo (Vican-Glunčić), koje je osnovao ministar Predrag Šustar, uputilo je kritičke primjedbe na dosadašnje reformske dokumente - predmetne kurikulume koje je pripremila ekspertna skupina na čelu s dr. sc. Borisom Jokićem i dr. sc. Nevenom Budakom. U izvješću novoga tima (Vican-Glunčić) sadržano je deset preporuka za vrednovanje ponuđenih kurikuluma.
Koji kriteriji?
U prijedlogu Vican-Glunčić traži se redefiniranje uloge, kriterija i načela za formiranje ekspertnih skupina. Znači li to da dosadašnja ekspertna skupina/skupine koje su predložile kurikularne dokumente nisu birane prema valjanim kriterijima? Koju bi ulogu trebale preuzeti nove ekspertne skupine i prema kojoj će metodološkoj matrici djelovati? Iz prvog prijedloga Vican-Glunčić proizlazi zaključak da dosadašnje ekspertne skupine ne udovoljavaju stručnim kriterijima i nameće se potreba za novim - valjanim kriterijima. Koji su to kriteriji i koje kompetencije pretpostavljaju? (Valjalo bi vrednovati stručne kompetencije kritičara reformskih dokumenata koji su u dosadašnjim reformskim pokušajima bilježile promašaje i zaustavljale promjene). U pedagoškoj reformatologiji definirani su kriteriji prema kojima se imenuju ekspertne skupine za stvaranje kurikularnih dokumenata. Interdisciplinarno načelo u izboru ekspertnih skupina jamči valjanost reformskih procesa.
Ključna preporuka (Vican-Glunčić) odnosi se na vrednovanje cjelovite kurikularne reforme i sadrži prijedlog da se svi predloženi opći kurikularni dokumenti podvrgnu vrednovanju. Time se proces kurikularne reforme vraća na početne pozicije i na taj način zaustavlja preobrazba sustava.