U idućih desetak dana kombajni će ući u njive i krenuti s ovogodišnjom žetvom ječma i pšenice, a hrvatski će seljaci po običaju ući u još jednu bitku za otkupnu cijenu pšenice - to je nešto što u Hrvatskoj gledamo već više od 20 godina. Prema procjenama, Hrvatska bi ove godine mogla imati rekordan urod pšenice, preko milijun tona, dok ratari strahuju kako bi mogli dobiti i lošiju, još nižu cijenu nego prošle godine.
Njihova kalkulacija kaže kako je realno da otkupna cijena bude između 250 i 280 eura po toni (da bi se pokrili i nešto zaradili). S druge strane, otkupljivači polaze s drugačijih pozicija i uvjeravaju kako će ogromni tržišni viškovi te kretanja na robnim burzama utjecati na niže cijene. I oni već zauzimaju svoje startne pozicije i računaju da bi cijena trebala biti na razini prošle godine ili možda nešto viša od toga. Koliko će ona iznositi u konačnici, znat će se početkom srpnja. Ali očito ćemo ponovo imati velike probleme u otkupu.
Za sada je s ponudom izašla jedino tvrtka Žito iz Osijeka. Oni su 10. lipnja objavili svoju kotacijsku cijenu (službeni cjenik kojim se definiraju trenutačne otkupne cijene za poljoprivredne proizvode poput pšenice, kukuruza, ječma, uljane repice i suncokreta na tjednoj ili mjesečnoj razini). Prema njoj, Žito za pšenicu klase III, s minimalno 11 posto proteina, za isporuku lipanj - rujan 2026. nudi 163 eura, a za ječam 155 eura.
Ratari upozoravaju na alarmantno stanje, Vučković će predložiti interventne mjere
Slavonski su ratari već sada nervozni i očekuju cijene koje neće moći prihvatiti, pa već između sebe govore kako bi nakon niza godina bez prosvjeda ovo moglo biti jedno vruće ljeto u agraru te da bi traktori i kombajni opet mogli izaći na ceste i krenuti u blokade prometnica. Neslužbeno, pojedine slavonske udruge već sada lobiraju među proizvođačima i nagovaraju ratare da se uključe u organizaciju prosvjeda, odmah nakon žetve.
Zadnji podaci DZS-a iz veljače govore kako smo prošle jeseni zasijali 159.000 hektara pšenice (oko četiri tisuće hektara više nego godinu prije) te 52.000 hektara ječma, što predstavlja značajniji pad u odnosu na godinu prije, od čak 12.000 hektara. Slobodno se može reći da je među jesenskim kulturama ječam kultura koja je i u postotku i u apsolutnim hektarima najviše izgubila. Pridružimo li tim hektarima statistički prosječan prinos posljednjih pet godina (pšenica 7,1 t/ha; ječam 5 t/ha), možemo očekivati proizvodnju od gotovo 1,13 milijuna tona pšenice i 260.000 tona ječma.
Ako nas ne snađu neke teže vremenske neprilike, količine bi trebale biti i više nego zadovoljavajuće. Ono što će biti nepoznanica je kvaliteta. Prethodne smo dvije sezone imali postotno puno veći udjel pšenice treće klase nego što je to bio slučaj u godinama prije, a kao posljedica vremenskih (ne)prilika. Prije dvije godine bilo je problema s hektolitrima u pšenici, a prošle godine i s proteinima.
Burzovni analitičari, koji prate kretanje cijena poljoprivrednih roba u svijetu, kažu kako je za pretpostaviti da će na kraju cijena biti negdje na razini prošle godine ili malo veća, ako vrijeme u Europi u sljedećih mjesec dana ne bude radikalno.
"Što se burza tiče, za naše krajeve zadužen je Euronext, najreprezentativnija i vodeća paneuropska burzovna grupa. Iako je ponekad korelacija cijene na domaćem tržištu i te burze upitna, u pravilu je najbolje što imamo, i to u smislu otkrivanja cijene i upravljanja rizikom. Gledajući terminsku cijenu za rujan 2026., zadnja četiri mjeseca imamo uzlazni trend uz povećanu volatilnost, u najvećoj mjeri kao posljedicu premije rizika rata na Bliskom Istoku.
Dakle, trend je pomalo ‘bullish‘ (optimizam se polako vraća), a trenutačna je cijena 10-ak posto veća nego prije četiri mjeseca. Cijena će ponajviše reagirati na procjene europske žetve, stanje usjeva u Francuskoj i Njemačkoj, vremenske prognoze za ljeto i konkurenciju ruske, ukrajinske i argentinske pšenice na ključnim europskim izvoznim tržištima Sjeverne Afrike", objasnio nam je robni analitičar. On ističe kako proizvodimo pšenice više nego što su domaće potrebe, posljednjih pet sezona u prosjeku 60 posto domaće proizvodnje pšenice izvozimo, pa nas se itekako tiče situacija u ostalim zemljama u regiji, ali i u Ukrajini, budući da svi ciljaju na isto izvozno tržište, ono talijansko.
Pozitivno za Hrvatsku je to što je suša na proljeće najmanje pogodila Hrvatsku, a najgore su prošla zapadna Rumunjska i istočna Mađarska. Teško je reći koliko će prinos biti slabiji na tim područjima zbog suše, ali svakako će biti lošiji nego prošle godine. Paralelno, u Ukrajini je situacija pod kontrolom, tako da se i u nadolazećoj sezoni može očekivati dosta brodova i vlakova iz Ukrajine koji će tražiti tržište u Italiji, a što će zasigurno vješti talijanski trgovci iskoristiti u svoju korist.
"S obzirom na to da su to sve globalna tržišta i tokovi roba, teško mi tu možemo na išta utjecati. To je igra koju ili prihvaćamo ili ne. Zbog takvih tokova, ali i zbog potrebe domaćeg mlinarstva za kvalitetnijom pšenicom, imamo godišnje više od 100.000 tona uvoza pšenice. Geopolitička kretanja imaju veliki utjecaj na kretanje cijena svih burzovnih roba, pa tako i na poljoprivredne robe. Upravo zato nikada ništa nije isto i svaki su dan, mjesec i godina drugačiji. Naravno da postoji sezonalnost koja se ponavlja, ali ona nije pravilo", objašnjava ovaj stručnjak.
Kad je riječ o burzama, rat u Iranu je veliki vanjski faktor koji je uzdrmao u prvom redu tržište nafte i plina, ali zapravo i sva ostala tržišta. Upravo su zbog rata u Iranu cijene agri roba porasle u zadnja tri mjeseca. I sve je veći strah što će biti s cijenama gnojiva, na jesen, ako rat potraje - postavlja se pitanje jesmo li već prošli točku bez povratka?
Naš analitičar ističe kako je, uz visoke cijene gnojiva, pitanje koliko će se proizvođača odlučiti na korištenje istog (poslovni rizik), a ako se smanji upotreba gnojiva, za očekivati je da će prinos pasti. Moguće je da na kraju zbog manje proizvodnje cijene žitarica i uljarica budu veće, ali nije pravilo i ovisit će o okolnostima koje će iduće godine prevladavati na tržištu (od geopolitike, preko makroekonomije, pa do samih fundamenata na tržištu).
Iz Hrvatske Udruge poslodavaca kažu kako je ove godine pod pšenicom zasijano oko 10 posto više površina nego lani. Vremenski uvjeti tijekom vegetacije bili su uglavnom povoljni, uz dovoljno oborina i bez značajnijih elementarnih nepogoda, pa su očekivanja u pogledu prinosa dobra. Procjenjuje se i da bi kvaliteta zrna mogla biti bolja nego prošle godine. Međutim, u HUP-u ističu kako za održivost proizvodnje nije presudna samo količina proizvedene pšenice, nego i njezina tržišna valorizacija. A konačne procjene bit će moguće tek nakon završetka žetve i utvrđivanja stvarnih prinosa te kvalitativnih parametara zrna.
"Zalihe pšenice iz prošlogodišnjeg uroda i dalje su značajne, a otkupne cijene za novi rod još nisu definirane. Uz postojeće prošlogodišnje zalihe, dio prerađivačke industrije i dalje raspolaže ugovorenim količinama sirovine, dok je tržište brašna nešto sporije nego prethodnih godina.
U ovom trenutku ne očekuju se veći problemi s preuzimanjem i skladištenjem pšenice tijekom žetve, no zbog velikih postojećih zaliha i očekivanog dobrog uroda postoji mogućnost dodatnog pritiska na tržište i otkupne cijene. Trenutačna očekivanja tržišta ne upućuju na značajnije promjene otkupnih cijena u odnosu na prošlu godinu", naglašavaju iz HUP-a. Dodaju kako bi se poseban izazov mogao pojaviti tijekom jeseni u skladištenju, ako i proizvodnja kukuruza, soje i suncokreta bude dobra, jer bi tada moglo doći do povećanog pritiska na raspoložive skladišne kapacitete.
Petar Pranjić, dosadašnji predsjednik Odbora za ratarstvo HPK, ističe da se žetva približava, a već sada među ratarima vlada ogromna nervoza.
"Velika je fama u javnosti oko otkupnih cijena, a otkupljivači i korporacije na svim kanalima stvaraju atmosferu kao da ćemo imati rekordne urode te da cijene moraju padati, što psihički jako loše djeluje na nas proizvođače. Govori se o tržišnim viškovima primjerice u Italiji, gdje je naše tržite za 80 posto žitarica, kako su pune luke, skladišta… Sa svih se strana vrši pritisak na proizvođače kako bi se otkupna cijena srušila, a naša roba, nakon svih klimatskih i političkih stresova u svijetu koje smo imali, dala u bescjenje", govori Pranjić. Dodaje kako je, primjerice, ovih dana jedna renomirana tvrtka za pivarski ječam dala sramotno nisku cijenu od samo 170 eura po toni, a tu cijenu opravdavaju rekordnom žetvom i očekivanim prinosima do 10 tona, što je apsolutno nerealno.
"Mislim da nam je svim dogorjelo do noktiju. Proizvođači su na udaru sa svih strana. Dovoljno je reći kako je jedina tvrtka koja u Hrvatskoj proizvodi umjetno gnojivo navodno zbog rata Irana i SAD-a povećala cijene od 60 do 70 posto, iako im je ta ista roba stajala na lagerima sigurno pet mjeseci i proizvedena je po cijenama energenata od prije početka rata", navodi Pranjić.
"Naša su očekivanja da je realno da zbog rasta svih troškova cijena pšenice bude od 250 do 280 eura, a ječma preko 220 eura. Hrvatski prosjek je godinama pet ili šest tona, a ove cijene koje se očekuju i nude iste su već 20 godina. Da proizvodimo i 15 tona po hektaru, ne bismo uspjeli s tim cijenama pokriti troškove proizvodnje. Stjerani smo u kut i revolt je jako veliki", otkriva Pranjić.
‘Sve cijene se znaju, osim one koja nas najviše zanima. Nitko od nas neće ići u takav rizik‘
Dodaje kako je od prošle jeseni, kada je Odbor za ratarstvo HPK održao sastanak s ministrom Vlajčićem, Ministarstvo ispunilo dosta traženih stavki - reprogramirani su krediti, smanjene su kamatne stope za sjetvu itd. No, ratari smatraju da je ipak potrebno napraviti dugoročan plan, strategiju i postaviti ciljeve kakvo ratarstvo Hrvatska želi te kako povećati investicije u preradbene kapacitete, a ne da izvozimo pšenicu, dok su kruh i pekarski proizvodi uvozni proizvodi broj jedan.
"Ratarstvo i ratari su kičma poljoprivrede u Hrvatskoj i jedini smo samodostatni u proizvodnji, imamo tržišne viškove, izvozimo i opstajemo. Opasna je prijetnja i strah da se u konačnici i taj sektor krene urušavati, kao što se to dogodilo mljekarskom i stočarskom sektoru", upozorava Pranjić.
Većina agrarnih stručnjaka negira tvrdnje ratara da su cijene pšenice iste u posljednjih 20 godina. Kažu kako je dovoljno samo spomenuti 2022. godinu (prva žetva nakon početka rata u Ukrajini), kada su otkupne cijene bile rekordne i iznosile su preko 300 eura po toni. Naglašavaju kako ljudi često nekom periodu sude na temelju osjećaja, a ne na temelju podataka.
Većina onih koji poznaju stanje u sektoru ratarstva te iz godine u godinu prate bitku oko otkupne cijene pšenice ističu kako je pitanje za državu i Ministarstvo što žele učiniti s našom poljoprivredom. Koji su nam ciljevi i koja nam je politika? Koji vid proizvodnje želimo poticati, gdje i zašto?
Smatraju da Ministarstvo i u ratarstvu treba postaviti jasna pravila igre, a na seljacima je da ih prihvate ili ne, odnosno da pronađu onaj vid proizvodnje koji će im omogućiti da posluju profitabilno. Kao i u svakom drugom poslu, neki će uspjeti, ostali neće. Svi vjeruju kako će se konsolidacija na strani proizvodnje ionako dogoditi, a oni koji neće moći pratiti tržište i pravila igre će otpasti putem, odnosno shvatit će da im je bolje dati zemlju u najam drugima koji su uspješniji i bolji (umjesto da sami proizvode). To je možda surovo, ali je istinito.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....