Renata Castro, rodom iz Rio de Janeira, prošli je tjedan bila u Zadru na odmoru. Oduševljena je gradom, smještaj kod privatnog iznajmljivača bio je korektan. Iako je kuća starija, iznutra je, kaže, prostor bio iznimno čist i uredan.
- No, nakon što sam malo odspavala, vidjela sam nešto crveno na licu, trag od uboda koji mi je sličio na trag koji ostave komarci. Nisam tome pridavala osobitu pažnju. Ali, tijekom tog dana, a posebno tijekom noći, moje tijelo je naprosto ‘pojedeno’. Lice, ruke, ramena i nešto manje po nogama, sve je bilo puno ugriza - priča Renata.
Više joj nije bilo svejedno pa je otišla u bolnicu gdje je dobila injekciju protiv alergije i tablete Claritinea koje treba uzimati jednom dnevno dok ne prođu simptomi.
- Tada sam saznala da su me napale stjenice. Prije nisam niti znala da te bube još postoje. Kad sada naknadno razmišljam, znam da sam vidjela neku malu bubu, ali tko bi tome pridavao pažnju u normalnim okolnostima - kaže Renata.
Odmah je krenula istraživati što je stjenica pa je saznala da nije riječ o dosadnim beštijama koje piju krv i žive samo u Zadru ili Hrvatskoj, nego svuda, od Portugala preko Italije do Amerike. Nisu opasne za zdravlje, ali su vrlo neugodne i ostavljaju ružne tragove koji prolaze tek za tjedan do dva.
- Objašnjeno mi je da tijekom uboda koriste neku vrstu ‘anestezije’ pa žrtva ne osjeća ubod. Ne radi se ni o čemu opasnom, osim što ružno izgleda. Neki ljudi nemaju tako jaku reakciju poput mene, ali neki je imaju - kaže Renata kojoj su liječnici objasnili da ne može ništa poduzeti, osim pričekati da ožiljci prođu.
Dermatologinja koju je posjetila, potvrdila joj je da stjenice nisu znak prljavštine ili neodržavanja životnog prostora te da ne treba osobito kriviti iznajmljivača.
Neugodan osip
- Vlasnik objekta u kojem sam odsjela bio je jako ljubazan. Poslala sam mu fotografije s osipom i sve informacije, tako da vjerujem da je već poradio na problemu - zaključuje Renata koja nije usamljena u upozoravanju na stjenice.
Posljednjih se tjedana, naime, sve glasnije priča o iznenadnoj najezdi stjenica u Dalmaciji, no dr. Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, kaže kako ne barata takvim informacijama.
- Ne pratimo takva događanja jer stjenice nisu prijenosnici bolesti, niti su opasne za zdravlje - poručuje dr. Kaić.
Nije do higijene
Ni Robert Zidar, direktor Službe sanitarne zaštite u splitskom Cianu, nema osjećaj da se ove godine sa stjenicama događa nešto posebno.
- Godinama nas u ljetnim mjesecima zovu zbog njih i zaista ne mogu reći da ih ove godine ima više nego inače. Prema našim iskustvima, počele su se više pojavljivati prije 15-ak godina, usporedo s razvojem turizma - pojašnjava Zidar.
Važno mu je, kaže, naglasiti da stjenice nemaju veze s higijenom i to ne smije biti razlog za optuživanje vlasnika hotela, hostela ili privatnog smještaja.
- Stjenice prvenstveno dolaze iz Amerike i Australije. One su putnici: nađu se na koferu, koferi putnika se dodiruju, donesu se u mjesto gdje se odsjeda, nastane se i množe - opisuje Zidar.
Upravo zbog prtljage i česte izmjene gostiju ljeti dolaze do izražaja.
Osoblje hotela uglavnom je upoznato kako prepoznati da u sobi ima stjenica. Naime, budući da se hrane krvlju, krv na plahtama jedan je od pokazatelja da su se vjerojatno tu nastanile. Relativno pouzdan znak su i crne mrvice na rubovima kreveta - najčešće se radi o izmetu stjenica.
- Budući da direktive EU zabranjuju agresivnija sredstva, vrlo ih je teško suzbiti. Zato je idealno kada se na vrijeme primijeti da su u stanu, prije nego što se stignu namnožiti. Danju se skrivaju pa ih je teško uočiti, a noću jedu. Agresivnija sredstva su zabranjena pa se sad koriste druge metode i sredstva, poput zagrijavanja prostora na 60 stupnjeva tijekom 24 sata - kaže Zidar, ali i naglašava da ih gotovo nikad ne uspiju uništiti u jednom tretmanu - najčešće je potrebno pet dolazaka.
Rezistentne su, otporne, skrivaju se i stvaraju problem. Mogu hibernirati cijelu zimu i kad krene sezona, one nastave gdje su stale godinu prije.