TRI HOMOSEKSUALCA ZA JUTARNJI

Renato, Tihomir i Ivan: Da, mi smo gayevi. Zovite nas - pederi. Ne krijemo se i ne bojimo!

Ivan Pavlić, Tihomir Babić i Renato Samardžić
 EPH

Veseli, opušteni dečko u ružičastoj majici ležerno priča gledajući u kameru. Opisuje kako je bio napadnut, pokazuje rastrganu majicu. O napadu priča sa smiješkom, kao da je riječ o nekoj dobroj fori. Bilo je ljeto, radio je u Rijeci i došao mu je prijatelj iz Irske. Čekali su autobus za Istru i prišla im je neka žena i tražila sitno. Nemamo, treba nam za put, odgovorio je Renato. Žena je nasrnula na njega, zgrabila ga urlajući da je peder. Uspio joj se otrgnuti pa su pobjegli u obližnju pekaru Mlinara. Cure za pultom su im pomogle, istjerale nasilnicu i pozvale policiju. Žena je nestala, ali nisu ni oni sačekali policiju, jer nisu htjeli da im propadne put u Istru.

Koliko vam se puta dogodilo da hodate po cesti i netko počne urlati na vas, i morate zbrisati ako ne želite da vas udari? Ako niste Ante Tomić, Hrvatska je za vas prilično sigurna zemlja. Osim za one koje na ulici prepoznaju kao homoseksualce.

Renato je ponovo obukao rasparanu ružičastu majicu kratkih rukava i to što mu se dogodilo ispričao pred kamerom svog laptopa, pa objavio na YouTubeu. Ima gotovo pet tisuća pregleda.

Osvajanje slobode

- Srećom, nisam ozlijeđen. Samo mi je majica strgana - kaže.

- Ali napad je napad, bilo bi normalno da si istraumatiziran! - Moraš prihvatiti situaciju i ne smiješ se brinuti oko nje na taj neki tužan i depresivan način - tumači svoju filozofiju Renato. Moraš to prebroditi i iz toga izići jači. Uvijek jači, ponosan i svoj.

Sasvim mlad, Renato je shvatio da će mu život biti onakav kakvim ga sam uredi. - Takav sam, samopouzdan i otvoren, kritički pristupam svemu. I onda mi nije problem kakva god situacija da se desi, da je sagledam s više strana. Renato Samardžić 23-godišnji je student anglistike i južnoslavenskih jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i prvi hrvatski gay bloger - odnosno videobloger, ili YouTuber. Na svom kanalu na YouTubeu priča priče, neke je pogledalo desetak tisuća ljudi.

Renato ne čeka da mu netko drugi osvoji slobodu i pokloni. On je predstavnik nove, emancipirane generacije homoseksualaca, mladića između 20 i 30 i neke koji odbijaju biti žrtve, ili pak mučenici za pedersku stvar, aktivisti koji će čitav svoj život podrediti toj jednoj, bitnoj odrednici svoje ličnosti, za to što su homoseksualci. Pederi. Kao što se ni ti ni ja ne predstavljamo, dobar dan, ja sam heteroseksualna, tako ni njima to nije jedino što ih određuje. Pritom se ne sakrivaju, ne žive u strahu. Ne srame se što su pederi. I da, namjerno koriste tu riječ. Tako je čiste od negativnih značenja.

Prvi korak

- Oduvijek su mi to dobacivali na ulici, školi, gdjegod. Odlučio sam da mi ta riječ ne bude neugodna, da mi to više ne bude uvreda. Kad me netko nazove pederom, kažem mu hvala što si primijetio. Dobro vidiš - smije se Renato.

Ratnih 90-ih gay aktivisti bili su praktično u ilegali, moralo je doći do promjene vlasti početkom novog milenija da bi se uz golemo osiguranje održala prva parada ponosa.

Dvadeset godina poslije valjda svatko od nas ima prijatelje, ili barem poznanike,koji su iskoristili mogućnost da se vjenčaju s partnerom ili partnericom istog spola i ponosno stavili fotografije na Fejs.

Nova generacija bitno je slobodnija od moje, objašnjava Tihomir Babić, 34-godišnji ekonomist iz Zagreba.

- Generacijama koje su rođene 90-ih, prvi Pride je prošao sasvim normalno, bez ikakvih izgreda. Kad im je prvi put palo napamet da bi mogli ići na Pride, vidjeli su da se tu ništa negativno ne događa, ako su i čuli da su se ružne stvari nekad događale, to nisu vidjeli na svoje oči.

Prva LGBT udruga u Hrvatskoj osnovana je prije 23 godine, a prvi Pride održan prije 13. Neki su se balvani u glavama ipak pomakli.

“Postoje i zakoni koji nas štite od diskriminacije. Istina, deklarativno puno više nego u praksi. Ali, nije istina da baš nikako ne funkcionira: funkcionira točno onoliko dobro koliko dobro funkcionira cijeli pravni sustav u Hrvatskoj”, napisao je Tihomir Babić u svojoj kolumni “Biti peder u svakom smislu, osim karakternom”, koju piše na Crol portalu.

Tihomir je odrastao u bitno drugačijem okruženju, prije Pridea, prije interneta i društvenih mreža.

- Tada je svijest o tome da možda nisi straight bila povezana s tim da si sam, usamljen. A to znači Pride, poruka ljudima da nisu sami. I to je često prvi oblik osobnog outanja, da se pojaviš na Prideu i budeš jedan od njih 500 ili 1000, da vidiš da nisi baš toliko nenormalan kako ti se želi nametnuti, da nisi sam.

Današnje slobode ne bi bilo bez aktivizma prije 10 i 15 godina. Mnogima je to bio prvi korak, nakon kojeg su skupili hrabrost da kažu prijateljima, roditeljima, na poslu.

- To je oslobađajući osjećaj, takav je bio moj prvi Pride, mislim da je tako bilo i drugima - rekao je Babić i dodao:

- Na nekoj osnovnoj razini, mladi pederi su suočeni s tim da postoji još ljudi kao što su oni, što nije bio slučaj sa mnom. Aktivizam je odradio svoj zadatak, sad je stvar u individualnoj borbi. Ne može se očekivati da će te ljudi sami prihvatiti ako ne znaju da si peder, moraš se sam potruditi da bi i tvoje društvo bilo gay friendly, neće to doći samo od sebe - dodao je.

Različiti, a praktički isti

On ne skriva,otvoreno priča, znaju na poslu i u firmama gdje je radio zadnjih deset godina. -Nikad nisam imao nikakvih problema. Možda sam imao sreće, možda hrabrosti. Nisam od toga pravio drame pa ljudi i nisu to tako doživjeli - kaže Tihomir.

Upozorava da HDZ nije osvojio više od 50 posto, a ni svi njihovi birači nisu homofobi. Samo manjina pokušava potencirati ta ideološka pitanja. Ne zna pak koliko ima utjecaja to što živi u Zagrebu, okružen visokoobrazovanima.

Ali youtuber Renato je rođen u Daruvaru, i ne voli da mu se grad zove provincijom. Predrasude su uvijek loše.

- Da, odrastao sam u malom gradu koji je bio pogođen ratom, i da, tata mi je branitelj. I ja sam imao problema, dobacivali su mi i prijetili zato što sam bio malo feminiziraniji, to je klasična priča o jednom klincu pederu u Hrvatskoj. Ali prihvatili su me, ja sam se izborio za to, imao sam starijeg brata zbog kojeg me nitko nije smio dirnuti, ali sam se izborio i samim svojim stavom, stavom da mene to ne dira, iako bi me možda ipak pogodilo ili bih se pitao treba li me to pogoditi ili ne - kaže Renato. Osobna sloboda je individualan izbor. Danas, kad se vrati u Daruvar nitko ga ne tlači, svi znaju tko je i čime se bavi.

- Netko je morao promijeniti atmosferu u gradu, pokazati ljudima da smo različiti, ali praktički isti.

Ne smeta im ni promjena društvene klime u Hrvatskoj i novi val konzervativizma koji je došao s novom vlašću. Val slobode 21. stoljeća ne da se zaustaviti.

‘Atmosfera za sve koji odskaču od norme i dalje je nezdrava’

- Kad je neka manjinska grupa direktno i jasno pod pritiskom vlasti, zakonodavstva i medija, puno prije će se i radikalnije organizirati - objašnjava 25-godišnji Ivan Pavlić, producent koji preko udruge Flamingo organizira drag queen festival DraGram. To su oni muškarci, ali i žene, koji se dramatično šminkaju, navlače perike, štikle i kričave šalove od perja. - Mislim da smo zakonski jako dobro zaštićeni. Netko će vas prebiti na cesti, ali će ta osoba ozbiljno zakonski odgovarati.

Tako se smanjio broj napada, Pavlić kaže da dugo nije bio čuo da je netko napadnut. - Ali s dolaskom nove vlasti, i to se promijenilo.

Na pitanje u kojoj je mjeri danas gay zajednica u getu, Ivan Pavlić odgovara da to ovisi o osobnoj spremnosti nekoga da živi slobodno i neograničeno.

- Ja se krećem među outanim, emancipiranim ljudima, mislim da nismo getoizirani uopće i da smo svjesni svih svojih sloboda te da ih maksimalno iskorištavamo.

No, dodaje da je to manjinski dio zajednice. Većinski je getoiziran, ali tako da se sami getoiziraju: izlaze na točno određena mjesta, u određene klubove, na ulici se prikrivaju. Postoji zajednica, možemo se družiti i raditi, možemo raditi festival, ali mislim da je atmosfera generalno u Hrvatskoj jako nezdrava, ne samo za nas, nego za sve koji odskaču od norme 0,1 posto - smatra Ivan. Mislim da se sada svi osjećamo ugroženo, svi se osjećamo kao da smo pod povećalom, kaže. I to će dovesti do toga da će se masa mladih ljudi u idućih pet godina iseliti iz Hrvatske.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. rujan 2022 10:28