Ustavni sud odobrio je održavanje referenduma o braku, a jedan od argumenata u prilog takvoj odluci je i činjenica da Sabor nije tražio ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja. Ispada da je Sabor jako pogriješio što to nije učinio. Je li SDP kao vodeća stranka vladajuće koalicije najviše kriv za takav ishod?
- Mislim da je Hrvatski sabor pogriješio jer nije iscrpio sve mogućnosti koje su mu bile na raspolaganju. Pa je još povrh toga, a da to možda nije ni namjeravao, Ustavnome sudu praktički dokinuo mogućnost da se naknadno očituje o sadržaju predloženog referendumskog pitanja.
Na što mislite?
- Donoseći odluku o raspisivanju državnoga referenduma s čak 104 zastupnička glasa, što je više od dvotrećinske većine potrebne za promjenu Ustava, Hrvatski je sabor praktički proglasio i formu i sadržaj referendumskoga pitanja ustavnim. Time je svezao ruke Ustavnome sudu za bilo kakvo daljnje postupanje. Ustavni sud je to jasno naveo u svome priopćenju od 14. studenoga. Nadam se da već u prvoj sljedećoj situaciji, a to bi po svemu sudeći mogla biti ova oko sulude ideje da se referendumom suspendiraju postojeća nacionalno-manjinska prava, više nećemo priuštiti takav ‘luksuz’.
Zašto, po vašem mišljenju, SDP zapravo nije želio od Ustavnog suda tražiti mišljenje? Nisam još čuo ni jedno racionalno objašnjenje.
- Iskreno govoreći - ni ja. Većina obrazloženja kretala se u domeni iskazanoga nepovjerenja prema stručnim kompetencijama većine ustavnih sudaca. Načelno gledano to nije nov argument, ali je ovdje riječ o iznimno važnom instrumentu zaštite ustavnoga poretka koji je ostao neiskorišten. Ustavnome sudu se predbacuje sklonost političkoj arbitraži, ali ako je ta ocjena i točna, trebalo mu je dati obvezujuću priliku da je potvrdi ili demantira. Kad bolje razmislimo, u obje bi varijante demokratska javnost bila na dobitku.
Je li točno da su zastupnici SDP-a dolazili k vama i Laburistima i tražili da se progura zahtjev za ocjenu ustavnosti?
- Bilo je nekih neformalnih ideja o tome da se prikupe potpisi zainteresiranih zastupnika, ali oni koji su ih lansirali nisu napravili ni jedan konkretan korak u tome pravcu.
Da je Ustavnom sudu poslan zahtjev, bi li njegova odluka o referendumu možda bila drugačija?
- Teško je spekulirati, ali nakon pažljivoga iščitavanja Priopćenja Ustavnoga suda od 14. studenoga sve sam uvjereniji da bi. Koliko god konzervativci i zagovornici netolerancije i natražnjačkoga uplitanja države u privatnu sferu građana sada likovali nad činjenicom da će referendum ipak biti održan, valja im se dobro zamisliti nad vrlo eksplicitnim stavovima Ustavnoga suda koji jasno upozorava da bez obzira na njegov ishod to nije i ne može biti referendum o pravu na poštovanje obiteljskog života. Jer je ono Ustavom zajamčeno svim osobama, neovisno o spolu i rodu, i pod izravnom je zaštitom Ustavnog suda i Europskoga suda za ljudska prava.
Zašto HNS nije bio uporniji i uvjetovao SDP-u kao, na primjer, u slučaju poreza na imovinu?
- Mi smo bili uporni u svome stavu i vrlo jasni i glasni od predaje prikupljenih potpisa predsjedniku Sabora sve do zadnjega časa i nismo ga promijenili niti za milimetar. Nastojali smo uvjeriti svog koalicijskog partnera da je zahtjev za ocjenu ustavnosti i nužan i obvezan. No, onoga časa kad je SDP odlučio prihvatiti izrazito sporan tzv. treći amandman HDZ-a na prijedlog odluke o raspisivanju referenduma, kojim se zapravo ‘poustavilo’ za nas neustavno pitanje, bilo kakvo naše eventualno uvjetovanje postalo je bespredmetno. Preostalo nam je samo da se svojim glasovima suprotstavimo takvoj odluci većine.
Ispada da je HNS-u bilo važno samo da se pred javnošću prikaže kao stranka koja se bori protiv diskrimincije, da ste zato glasali protiv raspisivanja referenduma.
- Ma dajte? A da to nije možda alibi onima koji su stvarno odgovorni za ovu situaciju i onima kojima HNS nikad nije po volji, ma za što se mi zalagali? Opet se potvrđuje da su misaona i akcijska lijenost i malicioznost najčešće osobine naših ‘dušebrižnika’ i suparnika. Mi kao legalisti sad moramo poštovati odluke kako Sabora tako i Ustavnoga suda, ali nas to neće spriječiti da pozovemo sve slobodoljubive građane da se zajedno i masovno odazovemo na predstojeći referendum i da glasovima ‘protiv’ spriječimo opasne pokušaje desnice da ozakoni netoleranciju, ponižavanje manjina i suspenziju dostignutih ljudskih i građanskih prava i sloboda. Hrvati i svi oni drugi građani koji su s njima zdušno obranili državnost i izborili državnu samostalnost za to su platili previsoku cijenu da bi dopustili da se temeljne vrednote društva i države preko noći prokockaju i ugroze zbog nečijega političkog avanturizma. Malo je, valjda, to što smo pokradeni i osiromašeni pa bismo se sada još trebali vratiti i dvjesto godina unatrag.
Kažete da se Ustavnom sudu predbacuje sklonost političkoj arbitraži. Je li Ustavni sud postao politička institucija i politički protivnik aktualne vlasti?
- Nema nikakve sumnje da je Ustavni sud ne samo pravna nego i politička institucija već i zbog toga jer je sam Ustav najviši ne samo pravni nego i politički akt jedne države. Ali moramo znati da je to uvijek odraz dogovora onih političkih stranaka koje konstituiraju dvotrećinsku većinu u Hrvatskom saboru. Unatoč tome želim vjerovati da su većini ustavnih sudaca Ustav i stabilnost ustavno-pravnoga poretka prilikom odlučivanja uvijek na prvome mjestu.
Hoće li referendum o braku postati obrazac borbe protiv vlasti? Već se prikupljaju potpisi za novi referendum, onaj protiv dvojezičnosti.
- Ne samo da je ovaj referendum građanima ogroman i nepotreban trošak jer se njime neće ni za dlaku osnažiti institut braka, nego on može biti i opasan presedan kojim se ohrabruju radikali i avanturisti koji sanjaju i priželjkuju desnu totalitarizaciju društva. On je najava jedne antimanjinske histerije kojom krajnja desnica otvoreno prijeti budućnosti Hrvatske. Tko to ne vidi, slijep je i kod zdravih očiju.
Što će vladajuća koalicija učiniti s problematičnim referendumskim pravilima: hoće li zabraniti referendum o temama koje se smatraju temeljnim ljudskim pravima?
- Sva nastojanja idu u tome pravcu da se i kod nas, po uzoru na druge demokratske zemlje, u Ustavu jasno definira koja pitanja, odnosno prava ne mogu i ne smiju biti predmetom referenduma. Ne radi se tu samo o ljudskim pravima nego i o temeljnim vrednotama parlamentarne demokracije kojima svako demokratsko društvo štiti svoje građane od nasilnih radikalizama i političkog avanturizma. Nepostojanje takve norme najveći je defekt postojećega Ustava i on mora biti što prije uklonjen.