ZAGREB - Vijeće Županijskog suda u Zagrebu potvrdilo je optužnicu protiv bivšeg ministra obrana Berislava Rončevića u slučaju 'Kamioni'. To znači da je optužnica protiv bivšeg ministar postala pravomoćna.
Na zagrebačkom Županijskom sudu danas se održala sjednica optužnog vijeća u slučaju afere kamioni zbog koje USKOK tereti bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića (48) i njegova pomoćnika Ivu Bačića da su kupnjom vojnih kamiona oštetili proračun za više od 10 milijuna kuna.
Sve i da nije prvi HDZ-ov ministar kojemu se smiješi zatvor, Rončević je svoje mjesto u povijesti osigurao. Taj diplomirani pravnik ostat će zapamćen po dvije legendarne rečenice - prvoj, kada je nakon imenovanja za ministra obrane izjavio da sve što je u životu postigao može zahvaliti Branimiru Glavašu, i drugoj, kada se kao ministar zapitao “Tko je Dušan Miljuš?”, nakon što je novinar Jutarnjeg bio brutalno pretučen.
Nitko nije znao za njega
Kad ga je Sanader 2003. postavio na mjesto ministra obrane, u zapadnim veleposlanstvima u Zagrebu nastala je konsternacija: nitko nije znao tko je on.
Rončević je bio iskren kada je rekao da ga je izmislio Glavaš, tada moćni slavonski šerif. U to vrijeme “vizionar” Glavaš (kako mu je tepao Ivo Sanader) želio je u ministarstvima imati svoje ljude, pa je za ministra obrane prvo gurao jednako anonimnog Ivicu Buconjića, koji se tome opirao, jedva prihvativši dužnost državnog tajnika u MUP-u. No, ambiciozni Rončević to je objeručke prihvatio. Činilo mu se da je posao ministra obrane tek neznatno složeniji od rukovoditelja pravnog odjela u našičkoj ispostavi Hrvatskih šuma. Nije mu nimalo smetalo što kao ministar obrane, u vrijeme ulaska u NATO, ne govori engleski jezik.
Ministarska fotelja
Kad su Glavaša, Rončevićeva političkog oca, 2005. najurili iz HDZ-a i potom ga optužili za ratne zločine, Rončević je ostao uz Sanadera. Sviđala mu se ministarska fotelja, a možda je i mislio da će se s te funkcije malo odužiti Glavašu.
Navodno, njihovi telefonski kontakti nikada nisu prestajali, a da u toj glasini može biti istine uvjerio se i Vladimir Faber, kojemu Rončević nije mogao oprostiti što je u istrazi protiv Glavaša iskopao toliko dokaza za osječke ratne zločine da mu je, u svibnju ove godine, sudac Horvatović odrezao 10 godina robije.
Kad je Unutarnja kontrola MUP-a ocijenila da Faber nije počinio prekršaj sastavši se sa sestrom Gordane Getoš, optužene u osječkom slučaju selotejp, Rončević je ipak - premda je na funkciji ministra unutarnjih poslova bio tek 18 dana - opalio pljusku Faberu, rekavši da je postupio “neprofesionalno i neprimjereno”.
Nema pomoći
Sada kad je u nevolji, neće mu, iz svoje druge domovine, Hercegovine, moći pomoći ni Glavaš, osim što je Rončević, slično kao i on, svoje suđenje unaprijed proglasio “političkim”. I on je, poput Glavaša, duboko uvjeren da je nevin i da mu se gadno pakira.
Samo ga je Hebrang branio
Berislava Rončevićeva poznanici opisuju ga kao “blijedu i ni po čemu zanimljivu osobu”, zamjerajući mu što za svoj kraj, za razliku od Kalmete, Čobankovića ili Polančeca, nije učinio ništa.
No, dok je bio sitna riba, u Našicama je kupio ogromnu kuću, koju je zadržao i nakon što je prošlog ljeta na zagrebačkom Bukovcu za 350.000 eura kupio luksuzni stan od 160 četvornih metara. Mjesečni obrok od 11.500 kuna vraćat će do 78. godine života. Kad je počelo njegovo političko poniranje, nitko osim Hebranga nije stao iza njega. U HDZ-ovu establišmentu se družio tek s donedavnim ministrom Polančecom. Iako se sa Šeksom često nalazio u Našicama, ne može ga se smatrati njegovim čovjekom.