Nazvao me nedavno jedan mladi kolega s televizije da snimi razgovor sa mnom.
“Nema problema”, rekao sam mu susretljivo, “ali, vidite, ja sam u Splitu.”
„Dokad?“ upitao je on. Na trenutak sam se zatečeno zaustavio. Sekundu ili dvije ostao sam bez teksta od njegova pitanja i njegove logike. Mislio sam mu prvo nešto podrugljivo odbrusiti, ali naposljetku sam se sabrao i tiho, gotovo šapatom, sramežljivo, gubitnički priznao:
„Ja živim u Splitu.“
„O!“ začudio se mladić, gotovo kao da sam mu rekao da živim s pandama i hranim se bambusom.
Mogu samo zamisliti kako bi njmu zvučalo da slučajno nisam iz Splita, nego iz Konjevrata, Mirlović Zagore ili Donjih Biljana. Stanovnici glavnog grada ponekad misle da je na rubu Zagreba bezdana provalija kojim završava svijet. Na Lani...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....