Potaknuti kritikama Europske komisije zbog izostanka reformi, iz Vlade su ovih dana najavili promjene u mirovinskom sustavu, međutim, radna skupina koja će se njima baviti još nije ni formirana, a prema informacijama iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, bit će vrlo šarolika.
Kako je u planu izmjena više propisa, kažu, za izradu nacrta prijedloga pojedinog zakona osnovat će se radne skupine. U njihov rad, “uz predstavnike nadležnih ministarstva i akademske zajednice te drugih stručnjaka”, bit će uključeni i socijalni partneri, odnosno predstavnici poslodavaca i sindikata.
Hodogram
Nacrti novih zakona trebali bi biti gotovi do kraja lipnja ili “najkasnije početkom trećeg kvartala”, a potom će se provesti široka javna rasprava, “u kojoj će moći sudjelovati svi zainteresirani svojim prijedlozima i primjedbama”. Ako je suditi prema prvim najavama, radne skupine će se baviti pitanjima poput kraćeg razdoblja tranzicije za dizanje dobi umirovljenja na 67 godina, veće penalizacije ranijeg umirovljenja, uvođenja nacionalne mirovine i jačanja drugog mirovinskog stupa.
Trenutačno je najspornije pitanje mirovinskog sustava kakva će biti budućnost “dodatka od 27 posto” koji ostvaruju samo korisnici prvog mirovinskog stupa. Da se on neće širiti na korisnike oba stupa, Vlada je najavila u prošlogodišnjem Planu konvergencije 2017. - 2020., da bi potom ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić ipak poručio da time nitko neće biti zakinut. Na pitanje hoće li nadolazeća reforma uključiti i to pitanje, iz njegova kabineta poručuju da će se “svakako, uz ostalo, sagledati i mogućnost za uvođenje dodatka na mirovinu za korisnike mirovina iz I. i II. stupa mirovinskog osiguranja, ovisno o procjenama podataka i rezultatima analiza”.
Imajući na umu da još nije definirano tko će raditi na reformi, da će svatko moći reći svoje mišljenje i da su stajališta ministarstva vrlo općenita, teško je zaključiti kakva će ona biti doista. Prema mišljenju Danijela Nestića s Ekonomskog instituta koji se godinama bavi ovom problematikom, uspješnost cijele mirovinske reforme odredit će upravo način na koji će se riješiti sporni dodatak. Ako budući umirovljenici, koji će mirovinu primati iz oba stupa, ne ostvare slična prava, smatra Nestić, obesmislit će se postojanje drugog mirovinskog stupa. Stoga bi se moglo reći da će za budućnost drugog stupa biti mnogo važnije rješavanje dodatka od 27 posto nego povećanje stope uplata sa sadašnjih pet posto koje je, među ostalim, Vlada najavila kako bi se ojačao drugi mirovinski stup.
Neravnopravnost
Ako će rješenje pitanja dodatka za osobe koje su osigurane u prvom i drugom stupu ići u smjeru da oni prime proporcionalno manji dodatak od osoba koje su osigurane samo u prvom stupu, objašnjava Nestić, to bi kao posljedicu moglo imati da njihova ukupna mirovina iz prvog i drugog stupa bude manja od mirovina koje bi ostvarili da su osigurani isključivo u prvom stupu.
- Ako buduće mirovine na temelju uvođenja dvostupnog sustava zbog takvog tretmana dodatka iz prvog stupa ne mogu biti veće od mirovina koje bi se ostvarile bez reforme, onda cijela reforma nema smisla. I ključno, to nije zato što drugi stup ne valja, nego zato što prvi stup neravnopravno tretira osiguranike u oba stupa - kaže Nestić. Pritom ističe da eventualno povećanje uplate u drugi stup neće ni na koji način utjecati na suštinu reforme, ali dodatak hoće.
Bude li dodatak manji za osiguranike oba stupa, ili ga uopće ne bude kao što je sada slučaj, objašnjava, tada nikakvo povećanje uplata neće u razumnom roku opravdati očekivanja od reforme i omogućiti veće mirovine u budućnosti. U obrnutom slučaju, pravedno rješavanje dodatka, čak i bez povećanja stope uplate, najvećem dijelu osiguranika omogućilo bi veću mirovinu u budućnosti od one koju bi imali bez reforme, objašnjava.
U svakom slučaju, kombinacija proširenja dodatka od 27 posto na sve osiguranike i povećanje stope uplata za drugi stup “siguran su put prema višim mirovinama za buduće umirovljenike”.
Prije točno dvije godine, nakon što je Europska komisija prozvala Hrvatsku zbog slabosti mirovinskog sustava, tadašnja Vlada Zorana Milanovića najavila je promjene i na njih se obvezala u Nacionalnom programu reformi. S obećanjima je nastavila i sadašnja Vlada, a koliko je konzistentna makar kad je riječ o tom pitanju, bit će poznato već u travnju, kada će Europskoj komisiji isporučiti nove dokumente. Među ostalim, lani je navela da će se rashodi za mirovine iz prvog stupa postupno sve više smanjivati jer umirovljenici koji će primati mirovinu iz oba stupa neće imati dodatak od 27 posto. Ustraje li na tome, ministar Pavić morao bi reći i kako vidi budućnost drugog mirovinskog stupa. Osim toga, Vlada je lani najavila obeshrabrivanje prijevremenog umirovljenja, tj. veću penalizaciju, te ubrzanje izjednačavanja dobi za odlazak u mirovinu za žene i muškarce, a nakon toga i postupno podizanjem dobi na 67 godina za žene i muškarce.
Političko trgovanje
Kako je ovih dana rekao jedan predstavnik sindikata, Hrvatska je dosad imala 18 reformi mirovinskog sustava. Razlozi su neodrživost sustava i promjena uvjeta na tržištu rada, a pogotovo političko trgovanje. Tako je, među ostalim, nastao i sporni dodatak od 27 posto, uveden 2007. godine, kad je HDZ koalirao s HSU, ali njime se ispravljala neka prijašnja nepravda.
Treba se prisjetiti da je osobito ambiciozno u reformu 2010. godine krenula tadašnja premijerka Jadranka Kosor koja se našla u recesiji i suočena s velikim manjkom novca u proračunu. Na kraju je zbog pritiska sindikata ipak pristala na “modifikaciju” nekih odredbi. Uz ostalo, produljila je razdoblje tranzicije za žene za 10 godina i pristala je da veća penalizacija ranijeg umirovljenja ne bude jednaka za sve, nego da ovisi o duljini staža.
Potom je u izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju krenula Vlada Zorana Milanovića koja je produljila radni vijek do 67. godine, ali umjesto 2038. godine, EK je tražila da primjena počne već 2030 godine. Ako je suditi prema prvim najavama sadašnje Vlade, uslijedit će kompromisno rješenje: da to bude 2033. godina. S takvim pristupom, sasvim sigurno, Hrvatska će još dugo slušati o teškoćama koje ima u provođenju reformi.