Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte za sljedeći tjedan sazvao je sastanak s predstavnicima vodećih europskih proizvođača naoružanja kako bi na njih izvršio pritisak da povećaju ulaganja i proizvodnju, objavio je Financial Times.
Procjenjuje se da bi na sastanak mogli doći predstavnici Rheinmetalla, Safrana, Airbusa, Saaba, MBDA-e, Leonarda i nekih drugih tvrtki.
Tehnološki zaostali
Predstavnici vojnih proizvođača tvrde da je poziv na okupljanje najvećih europskih proizvođača neobičan. Još je neobičnija tvrdnja da bi na sastanku Rutte od proizvođača mogao tražiti da brže ulažu u proizvodnju, bez čekanja na nove narudžbe od strane europskih država. Veliko je pitanje kako će europski proizvođači reagirati na ovakvo izravno političko uplitanje u njihove proizvodne planove i strategije. Sugovornici Financial Timesa smatraju da glavni tajnik NATO-a uoči skorašnjeg NATO-ova samita u Ankari želi pokazati da je vojna proizvodnja u ekspanziji i da europske države ispunjavaju obećanje dano američkom predsjedniku Donaldu Trumpu na prošlom NATO-ovu samitu o izdvajanju 5 posto BDP-a za obranu.
Jasna je logika članica NATO-a koja ide u smjeru: zašto bismo kupovali od Amerikanaca kada možemo sami proizvoditi. No, problem je europske vojne industrije tehnološko zaostajanje za SAD-om. Europske tvrtke ne mogu proizvesti avion u rangu američkog F-35. Mogu proizvoditi konvencionalno naoružanje razine tenka Leopard, protuzračne sustave ili streljivo.
Međutim, problem je to što su kapaciteti europske vojne industrije nedostatni, a krajnji proizvodi jako skupi. Primjerice, nevjerojatno je da jedna granata od 155 mm košta nekoliko tisuća eura, smatra vojni analitičar Marinko Ogorec.
Informacija o sastanku Ruttea s predstavnicima najvećih europskih vojnih proizvođača stigla je samo nekoliko dana nakon što je glavni tajnik predstavio novu viziju Saveza pod nazivom "NATO 3.0", poručivši da Savez mora postati "jača Europa unutar jačeg NATO-a" te da europske države moraju preuzeti veću odgovornost za vlastitu obranu. U sklopu tog koncepta povećanje europske vojne proizvodnje jedan je od najvažnijih segmenata. Savez mora dodatno povećati vojne kapacitete, proizvodnju oružja i obrambenu potrošnju, poručio je Rutte. Koncept "NATO 3.0" već se opisuje kao povijesna korekcija uloge NATO-a i njegovih članica u obrani Europe.
Pojednostavljeno rečeno, europske države moraju se brinuti o svojoj sigurnosti umjesto SAD-a. Taj novi koncept podrazumijeva da europske članice preuzimaju glavnu ulogu u konvencionalnoj obrani Europe, dok bi Sjedinjene Države davale Europi podršku na strateškoj, nuklearnoj i globalnoj razini. To je logična podjela odgovornosti. Europa ne može prestati biti ovisna o SAD-u jer nema dovoljno kapaciteta da se na strateškoj razini brani bez pomoći američkih satelita, radara, bez njezine komunikacijske tehnologije, smatra Ogorec. Prema njegovim riječima, u tom novom geostrateškom preslagivanju snaga uloga Hrvatske neće se znatno promijeniti.
- Smatram da će Hrvatska, s obzirom na svoju geografsku poziciju, i dalje imati ulogu "host nation support" saveznice, bez nekog aktivnog sudjelovanja u velikim NATO-ovim operacijama. Za realizaciju novog NATO-ova koncepta potrebna je veća i brža vojna proizvodnja, a na razini NATO-ovih članica odluke se donose presporo. Razlog tome jest što se Savez iz vojno-političkog pretvorio u političko-vojni i odluke se donose konsenzusom. U tome je temeljni problem - smatra Ogorec.
I dalje ovisimo o drugima
U operaciju smanjenja ovisnosti o američkom naoružanju, jačanja vlastite vojne industrije i obrane uključila se i Europska unija pokretanjem projekta ReArm Europe kojim namjerava do 2030. godine aktivirati više od 800 milijardi eura za obranu kroz nacionalne proračune i fondove EU. U sklopu toga pokrenut je instrument SAFE kroz koji će EU svojim članicama osigurati 150 milijardi eura dugoročnih kredita za ulaganje u obranu. Hrvatska je iz tog instrumenta ovog tjedna potpisala kredit u iznosu od 1,7 milijardi eura, no nijedan euro od tog kredita neće završiti kod domaćih vojnih proizvođača.
- Hrvatska vojna industrija kvalitetna je, ali je mala i nedostatna za razinu koja je potrebna NATO-u i Europi. Država bi se trebala koncentrirati na uspostavljanje strateške proizvodnje barem osnovnog streljiva, a tu je riječ o streljivu za pješačko naoružanje te minama 120 mm i granatama 155 milimetara - naglašava Ogorec. O hrvatskoj tvornici streljiva govori se već 15 godina, ali dalje od priče nije se otišlo. Država čak nije bila u stanju osigurati lokaciju za izgradnju pogona, a kamoli pokrenuti takvu stratešku proizvodnju. Stoga osnovno streljivo i dalje moramo kupovati u inozemstvu i ovisiti o dobroj volji stranih proizvođača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....