Znanstveni savjet Vlade satima raspravljao o opasnom otpadu: Predložene četiri metode sanacije

Znanstveni savjet danas poslijepodne je održao sastanak na kojem su izradili materijal i uputili ga Vladi. Predsjednik Savjeta i rektor Sveučilišta u Zagrebu, Stjepan Lakušić se po završetku sastanka obratio medijima, prenosi N1.

"Sjednica je trajala od 15 do 18 sati i upravo tema današnje sjednice je bila analiza plana sanacije minsitarstva i da mi damo svoj osvrt na to. Za sanaciju takve vrste otpada, i faze. Sve što smo dobili smo analizirali ova dva dana jer smo većinu dokumentacije dobili tada. Ukratko o metodama prije nego povjerenstvo izradi priopćenje što je sagledalo i koje stvari bi trebalo osnažiti da budu preciznije kada govorimo o sanaciji otpada. Prvo je provedba prekrivanja zakopanog otpada pri čemu studije koje su izrađene imaju i sadržaj koliko je unutra opasnog i koliko neopasnog otpada, ali to su procjene po dobivenim uzorcima. Sanacija zakopanog otpada ima četiri metode, i dvije su su najpraktičnije", rekao je Lakušić.

Vučković ranije tvrdila da njeno Ministarstvo nije napravilo nijedan propust oko Gospića. Evo što kaže danas

Prema Lakušiću, prekrivanje bi trebalo spriječiti da oborinske vode prodiru u nepravilno odloženi otpad.

"Prekrivanjem činimo da voda iz atmosferilija ne ulazi u ovaj nepravilno odloženi sadržaj otpada", rekao je, dodajući da je riječ o privremenom rješenju dok se ne pronađe konačan način njegova uklanjanja i sanacije.

Analiziran je i rasuti otpad koji se nalazi uz silose, kao i otpad pohranjen u vrećama, za koji su već pokrenute aktivnosti kako bi se krenulo u njegovo zbrinjavanje. Za rasuti otpad još se traže uvjeti natječaja, odnosno izvođač koji bi ga uklonio. Lakušić smatra da bi i taj otpad trebalo privremeno prekriti kako bi se smanjila mogućnost njegova utjecaja na okoliš.

"Kako i ono što je rasuto sa strane ne bi možda dodatno kroz sadržaj vode zagađivalo okoliš", objasnio je.

Izvoz izvan Hrvatske

Kada je riječ o konačnoj sanaciji, predložene su četiri metode koje se u svijetu koriste za takve vrste zahvata, a dvije su se, prema Lakušiću, pokazale najpraktičnijima za ovu lokaciju. Pritom je upozorio da još uvijek nije precizno utvrđeno koliki se udio otpada odnosi na opasni, a koliki na neopasni otpad.

"Još uvijek nije detektirano u kojem postotku imamo opasni, a u kojem postotku neopasni otpad", rekao je, govoreći o procjenama od oko 32 do 33 tisuće tona zakopanog otpada.

Kako je pojasnio, riječ je o preliminarnim podacima, a u ukupnu količinu uključeni su i zemlja, kameni i građevinski materijal, plastika te druge vrste otpada.

Jedna od mogućnosti jest da se sav otpad iskopa i odveze izvan Hrvatske, gdje bi se potom proveo postupak termičke obrade ili neki drugi oblik zbrinjavanja, ovisno o vrsti otpada. Takav posao morale bi obavljati tvrtke koje imaju odgovarajuće dozvole. Lakušić je rekao da postoji nekoliko zainteresiranih tvrtki iz europskih zemalja, od kojih su neke već provodile određene istražne aktivnosti kako bi utvrdile o kakvom je otpadu riječ.

Poseban izazov u toj varijanti predstavlja transport. Otpad bi se morao pakirati u hermetički zatvorene kontejnere, a zatim prevoziti željeznicom ili cestom do odabrane destinacije.

"Za željeznicu je to praktično iz razloga što je to poznati koridor, a i željeznička infrastruktura je takva da ima zaštite ukoliko se nešto dogodi na toj infrastrukturi, da ne bi došlo do zagađivanja podzemlja", rekao je.

Ako bi se otpad slao u udaljeniju zemlju, jedna od mogućnosti bila bi njegova doprema do odgovarajuće luke, a zatim pomorski transport do konačne destinacije.

Lakušić je pritom naglasio da će izbor rješenja ovisiti o konačnoj destinaciji, udaljenosti, vremenu potrebnom za provedbu i troškovima.

Druga opcija: predobrada na lokaciji

Druga mogućnost bila bi predobrada cjelokupne količine otpada na samoj lokaciji u Gospiću. To bi se, prema Lakušiću, radilo na potpuno zatvorenim platformama posebno izrađenima za takav postupak.

U tom bi se slučaju otpad razvrstao i prethodno obradio. Neopasni dio, poput kamenog i zemljanog materijala te građevinskog otpada, odvojio bi se od opasnog otpada, koji bi se potom premjestio na drugu lokaciju.

"Ta metoda je nekako opcija vremenski najkraćeg trajanja ako gledamo vrijeme", rekao je Lakušić, uz napomenu da bi se u tom slučaju provodio segment predobrade na samoj lokaciji.

Posebna pažnja morala bi se posvetiti vozilima koja bi sudjelovala u transportu otpada. Ako bi se koristili kamioni, svako bi vozilo nakon izlaska s lokacije moralo biti oprano i adekvatno održavano kako ne bi došlo do iznošenja onečišćenja na javne prometnice.

Konačna odluka o tome koja će se metoda primijeniti još nije donesena.