Na krcatoj terasi Gradske kavane odnekud se stvori ljutiti umirovljenik. S kažiprstom u zraku ide ravno na Ivu Sanadera.
- Ivo, lopove, sve si ukra’ - glasno ga prekori, okrene se na peti pa odmaršira dalje.
Sanader pritom opušteno sjedi za stolom sa svojim odvjetnicima. Ispred njega šalica napola popijene kave i svježi sok od naranče. Puši smeđu cigaru koju je uzeo od Čede Prodanovića i tipka po mobitelu.
Starog i ne pogleda.
- Sve san mu reka’, nisan moga više šutit’ - žali se penzioner sa svojim društvom koje ga čeka pokraj terase. Prijezirno vrte glavama dok im prepričava dvoboj s nekad moćnim premijerom pa produže dalje prema Dolcu. Konobar nalakćen na šank isprati ih mrkim pogledom pa se vrati novinama pred sobom.
Ponedjeljak je, 1. listopada, malo poslije podneva. Trg je krcat, a negdje iz gužve čuje se saksofonist, očito početnik. Dan je topao, pravi jesenski.
Stvari na terasi vraćaju se u normalu.
S naočalama na nosu, nekadašnji premijer proučava jedan od silnih dokumenata u društvu Ratka Mačeka, jednog od svojih najbližih suradnika u vrijeme dok je vladao državom
Ljutiti umirovljenik
Ako je umirovljenik Sanadera i naljutio, on to ničim nije pokazao. Pokraj njega za dva spojena stola sjede odvjetnici Čedo Prodanović, Goran Suić i Jadranka Sloković. Dolazi i Ratko Maček. Zajedno krate vrijeme između dva ročišta za Fimi-Mediju, na kojemu, jedan ujutro, a drugi točno u podne, toga dana svjedoče Božidar Longin i Mladen Slunjski iz Hrvatskih šuma. Nisu rekli ništa važno za proces pa se za stolom više razgovara o drugom procesu - Hypo banci, Ini i MOl-u.
Sanaderova obrana redovito je na terasi Gradske kavane, koju su pretvorili u svoju bazu dok god traju suđenja, što je tijekom listopada i studenog često značilo četiri od pet radnih dana u tjednu. Sanader uvijek pije isto - kavu i svježi sok od naranče, a ponekad pojede kroasan. Odjeven u tamno odijelo, s aktovkom punom papira, puši jednu za drugom. Na lijevoj ruci više ne nosi sat. Oči skriva sunčanim naočalama.
No tog 1. listopada na licu mu ipak titra zadovoljstvo.
Dan ranije, u nedjelju, odradio je intervju kod Aleksandra Stankovića na HTV-u zbog kojeg je nastala prava strka. Novine su pune analiza. No Sanadera, dok ih lista, zanimaju sasvim druge stvari. Zaustavlja se na tekstovima o NATO-u i novoj aferi u Hrvatskim željeznicama nazvanoj Kolosijek. Najdulje čita sportske stranice. Zanima ga najava Dinamove nove, nesumnjivo katastrofalne predstave u Ligi prvaka.
Povratak na vrh
Baš se začitao kad mu priđe stariji čovjek u sivom baloneru.
- Šjor Ivo, cili svit je uz vas, bit ćete vi opet na vrhu. Ja vam kažem!
- Hvala, hvala! - veselo odgovara Ivo, jer pohvala mu uvijek godi.
Rukuju se.
Ankete se nakon intervjua preokreću u njegovu korist - omraženost u javnosti uoči prve presude umanjena mu je za pet posto i sada bivšeg premijera “ne voli samo 22 posto ispitanika”. To mu je sasvim dovoljno da nastup na HTV-u - koji je uživo pratilo oko 800 tisuća ljudi - proglasi svojom malom pobjedom. Nakon dugo vremena Ivo Sanader više nije najomraženiji hrvatski političar. U leđa mu sada gleda Radimir Čačić. Stoga je dobro raspoložen dok priča s čestitarom kojeg i ne poznaje.
- Mogu vam samo još nešto reći? - pita ga čovjek.
- Samo ako je pozitivno, danas širimo pozitivne misli - odvraća Sanader pa pogleda odvjetnicu Jadranku Sloković. - Samo pozitiva. Je l’ tako? - pita je, a ona potvrdno kima glavom.
- Jako ste mi zgodni u tom plavom odijelu gospon Sanader, odlično vam stoji, nastavlja čovjek.
- A vidite li vi koliko je tek zgodna moja odvjetnica? - pita ga Sanader.
Prekida ih stranac s aktovkom i neobičnim zahtjevom.
- Can You Hold On To My Bag? - obraća se direktno bivšem premijeru.
- No problem - odgovara Sanader. Čekaju da se stranac vrati s WC-a pa ustaju i odlaze. Račun od 150 kuna ovoga puta plaća Prodanović. Nekada to učini Suić. A ako časti Sanader, konobari kažu, uvijek galantno ostavi napojnicu.
Tako završava još jedan radni dan na Županijskom sudu. Dan kojim Ivo Sanader ulazi u listopad, u svojih posljednjih 50 dana na slobodi.
Na prolaznike koji mu upućuju uvrede Ivo Sanader se pokušava ne osvrtati, ali s onima koji mu govore riječi ohrabrenja uglavnom zastane u usputnom razgovoru
Gdje je sada Malo vitra
Život mu je pritom razlomljen između brojnih ročišta, beskrajnih kava s odvjetnicima i svakodnevnih popodnevnih seansi u uredu Gorana Suića u Domagojevoj ulici. Ne odlučuje ni o čemu. Dnevni raspored slažu mu suci Ivan Turudić i Ivana Čalić, koji određuju satnicu ročišta. O njihovoj dobroj volji ovisi smije li uopće na more ili ne, pa su dani na Malo vitra samo uspomena. Odvjetnici Prodanović, Sloković i Suić diktiraju mu tempo sastanaka u uredima. Oni imaju i druge klijente, pa je on taj koji se prilagođava njima.
Ivo Sanader ovisi čak i o poštaru, kojem redovito, oko 10.45 ujutro, mora potpisati primitak preporučene pošte. Redovito se javlja USKOK-u, gdje su mu oduzeli putovnicu. Poznanici ga više ne sreću po restoranima, a još manje na ulici. Raskošne domjenke i susrete s državnicima zamijenili su povremeni okršaji s prolaznicima koji mu dobacuju uvrede ili pohvale. To su obični građani koji, u nešto više od 6 godina koliko je bio šef države, nisu mogli ni zamisliti da će mu prići i reći mu što im to kod njega toliko smeta. Često i opskurni novinari koji se sada nadaju ponekoj mrvici s njegova stola. A on, dugo vremena čovjek koji je odlučivao o sudbini zemlje, kao da jedva čeka poznato lice, nekoga prijateljski nastrojenog s kim će popričati, popiti piće. Ivu Sanadera ta samoća kao da ubija.
Nekadašnji predsjednik Vlade u jednoj od pauza između ročišta popio je kavu i s Ozanom Ramljak s HTV-a
Raštrkana obitelj
Obitelj se raštrkala: Petra je u Americi, gradi karijeru preko niskobudžetnih kazališnih predstava, a Bruna je čitave dane na Medicinskom fakultetu, gdje pohađa petu godinu. Sanader stoga vjerojatno češće razgovara s Bruninim dečkom, koji u Kozarčevu ponekad dolazi po njezinu WV Bubu, nego s vlastitom suprugom Mirjanom, koja se koncentrirala na iskopine u Trilju. Ostatak vremena provodi u osami drugog kata svoje vile u Kozarčevoj 23.
Pravih prijatelja je malo. Preciznije, samo trojica - ujedno i jamci za njegovu slobodu procijenjenu na 12,4 milijuna kuna.
Jedan od njih, Jerko Rošin, živi i radi u Splitu, Luka Bebić se nakon bolesti povukao s mjesta predsjednika Sabora i u rodnom je Metkoviću, a s trećim - zubarom Marijem Zubovićem, koji živi samo petsto metara niže prema Britancu - rijetko ga se viđa. Kada se i sretnu, to je uglavnom u njegovoj kući u Kozarčevoj.
Tako barem tvrdi Rošin.
- Malo je vremena za druženje. Kada i dođem u Zagreb, pokušavam odraditi što više obaveza. Stoga ga eventualno stignem obići u Kozarčevoj - govori.
Sve ostalo vrijeme, posebno kako su mu se dani na slobodi približavali kraju, Sanader je koncentriran na svoje slučajeve.
Uostalom, i gostovanje kod Stankovića dio je te operacije Sloboda koja je na kraju doživjela debakl.
Osim što je, kako je objasnio, poželio javno reagirati na gostovanje suca Ivana Turudića na HTV-u, Sanader je dio emisije iskoristio za napad na državnog odvjetnika Mladena Bajića, bivšeg prijatelja i sugrađanina, kojeg je prozvao za čitav niz stvari - politički progon, namjerno puštanje informacija iz tajnih istraga novinarima, te čak da mu je poklonio dvije slike i bombonijeru. Mahao je papirima na kojima su, kako je tvrdio, zabilježene stotine kontakata Bajića i novinara.
Usput je Sanader stigao pisati Saboru žaleći se da ga istražitelji prate i snimaju njegove razgovore s odvjetnicima. Stoga je obrana u svakom trenutku na posebnom oprezu, čak i na običnoj kavi u Gradskoj kavani.
- Ajmo malo tiše samo, ovdje svi ćule uši - upozorava branjenika Čedo Prodanović na terasi Kavane dan nakon gostovanja na HTV-u. Pravimo se da smo tamo sasvim slučajno.
Dva dana uoči famoznog intervjua Sanader se zatvorio u svoju vilu. Promolio bi glavu kroz prozor tek da vidi tko mu je parkiran pred kućom. U ruci su mu i tad papiri, na glavi naočale za vid. Očito se detaljno priprema.
Arheologinja Mirjana Sanader zaokupila se poslom
U subotu se iz Trilja, samo za vikend u Kozarčevu, vraća Mirjana Sanader. Njenim SUV-om, zelenom Hondom CRV s invalidskom naljepnicom (auto je registriran na njezina oca Ivu Šarića), Ivo i Mirjana odlaze do dućana i u kemijsku čistionicu.
Sanader nakon toga Hondom odlazi do Suićeva ureda u Domagojevoj na posljednje konzultacije. Kovanicama plaća dva sata parkiranja i točno u minutu kad mu parking istječe odlazi nazad u Kozarčevu.
Sutradan se ozbiljan, oštar i raspričan pojavljuje kod Aleksandra Stankovića. Nervozu otkrivaju tek podočnjaci i reakcije na pitanja na koja nije spreman odgovarati. O imovini, recimo, ne želi raspravljati. Iako bi bilo zanimljivo da se osvrnuo na podatke o računima obitelji Sanader koji su iscurili u medije kada je uhićen krajem 2010. godine. Istražitelji USKOK-a tada su pronašli 78 računa na njihova imena s čak 11 milijuna kuna u raznim valutama i vrijednosnim papirima. Prve informacije govorile su o 20 milijuna kuna razlike između zarađene imovine i pronađene imovine.
Mirjana na iskapanjima
Pred ulazom u zgradu HRT-a te nedjelje čeka ga šačica prosvjednika. Kažu da su iz Occupy Croatia, imaju i dva-tri nabrzinu sklepana kartonska transparenta, ali Ivu nisu dočekali. Ušao je i izašao, u običnom taksiju, na drugu stranu.
Transparent “Ivo, vrati pare!” nije ni vidio.
U tjednu koji je uslijedio Sanader se vratio sudovanju, a Mirjana je otputovala na Lošinj na četverodnevnu godišnju skupštinu Društva arheologa. Bez prestanka radi kao profesorica na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta.
- Nakon sedam godina predavanja Mirjana je imala zakonsko pravo da na godinu dana zamrzne svoju profesuru i da se bavi isključivo znanstvenim radom. To je iskoristila u jeku afere sa Sanaderom - govore profesori s Filozofskog fakulteta koji je dobro poznaju.
Prije toga Mirjana je bila u sveučilišnom Vijeću, a njezine su se knjige prevodile na sedam jezika. Izdanja su joj bila predstavljena na sajmu u Berlinu.
- Postala je, valjda odmah iza Franje Tuđmana, najprevođeniji hrvatski autor - kažu nam na fakultetu.
Bilo je to dobro vrijeme
Bilo je to dobro vrijeme - Mirjanu je, dok je Sanader bio premijer, na Odsjek dovozio terenac, a pratili su je tjelohranitelji.
- Ponekad mi se činilo da su se prema tjelohraniteljima odnosili kao prema batlerima. Često su im nosili stvari i obavljali beznačajne zadatke. No, da se razumijemo - Mirjana je oduvijek svoj posao obavljala kvalitetno i marljivo - govore nam.
Profesorica Sanader trenutno ima između 13.900 i 15.000 kuna plaće, ovisno o isplaćenim putnim nalozima. Tjedno odradi oko 12 sati predavanja, dakle po dva sata za svaki od šest predmeta koje predaje. Srijedom od 10 do 12 ima konzultacije.
Na njima je u rujnu i listopadu baš i nije bilo.
- Dobar dan, trebali bismo prof. Sanader, zbog konzultacija - probali smo telefonom.
- Profesorica je na terenu, nema je... Profesorica je otputovala na Skupštinu, nema je... - govori nam nekoliko puta tajnica Odsjeka.
Dok se ona bavi iskopinama rimskog vojnog logora, Ivo Sanader potpuno se koncentrira na svoju obranu.
Dani mu počinju nešto prije osam ujutro.
Tada se otvaraju škure i prozori na drugom katu vile, gdje živi sa suprugom Mirjanom i gdje je smještena njegova radna soba. Na katu ispod je Bruna Sanader, koja je većinu vremena na Medicinskom fakultetu, a u prizemlju Petra Sanader, koja živi između New Yorka i Los Angelesa. Posljednja predstava u kojoj je glumila ljetos niskobudžetna je parodija na hit-film Jamesa Camerona “Terminator 2”. U njoj sudjeluju i gledatelji, koji za par dolara dobiju plastični pončo (navodno voda i pivo prskaju na sve strane), besplatno pivo i priliku da glume glavnog lika - dakle Terminatora. Petra u predstavi nosi crvenu periku i za to dobija pristojne kritike američkih medija.
Svakog jutra, gotovo bez iznimke, Ivi Sanaderu oko 10.45 na dvorišnim vratima zvoni poštar. Uvijek ima preporučenu pošiljku za njega. Sanader mu otvara vrata, ako nije na sudu, pa poštar ulazi. Nakon pet minuta izlazi.
Dvaput tjedno po smeće u zelenoj plastičnoj kanti dođu smetlari. Ponekad navrati taksist koji ga odbaci u središte grada. Novinari odavno ne dežuraju pred njegovom kućom.
Dnevnu rutinu tihe ulice sada kvari samo policija koja se u Kozarčevoj stalno pojavljuje. Samo u listopadu dvaput. Nenajavljeno. Susjedi su oba puta gledali prema kućnom broju 23, međutim, istražitelji su se prvi put, 10. listopada, zaustavili odmah pri dnu ulice na broju dva.
Policija u Kozarčevoj
Tamo živi profesor anatomije Zlatko Kelović koji je uhićen pod sumnjom da je prodavao ispite na Medicinskom fakultetu. Nije prošlo ni sedam dana, a istražitelji su opet navratili u Kozarčevu. Ovaj put nešto bliže bivšem premijeru.
Ispred kućnog broja 14, odmah pokraj Sanaderove vile, na ulici su uhitili fratra zavodnika Šimu Nimca, jer je sakrio desetak milijuna kuna koje pripadaju župi Baška Voda. Skrivao se u kući imućne dame. U studenom više nisu dolazili. I neće jer je Sanader jučer direktno iz sudnice krenuo u Remetinec.
Ostalim danima ulica je tiha i njome prolaze uglavnom džipovi HGSS-a koji tamo imaju sjedište. Uz njih ulicom najčešće prolaze dostavljači obližnje pizzerije i kave, a potonji je jednom prilikom stao preko puta njegove vile, ležerno uzeo Sanaderovu kantu za smeće, napunio je otpacima iz kombija i vratio na mjesto.
Na ljeto u Splitu
Sa susjedma se bivši premijer ne druži, a u Splitu je zadnji put bio prošlog ljeta, kada je obišao punca Ivu Šarića.
- Ivo mi je rekao: Činio sam najbolje i oni su mi okrenuli leđa - prisjeća se Šarić zadnjeg razgovora.
Posebno je ljut na Jadranku Kosor.
- Pa on je nju postavio za nasljednicu. Mislim da je Kosor pokvarena u duši od velike mržnje - optužuje pa zaključuje: - Ukinit i HDZ i SDP, ako mene pitate!
- Jeste vi ljuti i na Ivu?
- Nisam. On se samo bavio politikom. I ništa drugo. Završio je popovsku gimnaziju i trebao je ići u Rim, gdje je mogao postati katolički vrhovnik. Ali onda je upoznao moju kćerku Mirjanu i sve je ostavio. On je vridan čovik.
- Mislite da nije kriv?
- Mislin da odma’ treba ukinit USKOK. Ne bave se svojim stvarima, nego tračevima. Samo špijaju.
- Ali zašto ste ga onda nazvali pizdunom?
- Zato jer je predao svoju vlast Jadranki Kosor. Triba je ostati - zaključuje Šarić, koji je Sanadera posljednji put vidio na sprovodu svoje supruge Karmele, Mirjanine majke.
Projekt za punca
Na sprovod su došli Mirjana, Ivo, Bruna i Vinko Sanader. Karmelu je ispratilo 15-ak ljudi, a Sanaderovi su se poslije zadržali dva sata u Splitu i razgovarali sa Šarićem.
- Što ćemo više razgovarati? Ja bi im pomogao da imam od čega. Ali ja imam samo 4500 kuna penzije. Kad bi mi barem dao neki projekt pa da mu ja to odradim, da mu tako pomognem. Jer nitko njemu nije nosija borše s novcem. On je inteligentan čovik i ne bi takvu pizdariju napravija - govori Šarić i dodaje: - Mirjana mu ne zamjera ništa. Ona mu je najveća podrška, uostalom šta će?
Punu podršku pruža mu i Jerko Rošin koji nam otkriva da Sanader priprema knjigu. Kakvu, ne želi reći.
S odmakom nam, samo dan prije presude, komentira posljednjih mjesec dana u Sanaderovu životu.
- Koncentriran je na obranu. Uvjeren je da nije poduzeo nikakve nezakonite radnje. Prilično je stabilan i vjeruje da bi sve trebalo dobro proći. I ja sam u to uvjeren. U posljednjih par dana čuli smo kako su pravda i pravo pobijedili. I ja se nadam da će biti tako i sada. Da će pobijediti Istina - govori.
Nije ga strah ostati uz svog prijatelja, a mnogi misle, tvrdi, kao i on, ali se boje.
- Koga se to boje? - pitamo.
- Pa financijske policije, ljudi se boje otkaza.
- A ima li takvih i u stranci?
- Ima, ali o tome ne bih - kaže Rošin.
Sa Sanaderom se vidio tek nekoliko puta.
- Kada sam u Zagrebu, pokušamo se naći. No često je to nemoguće jer je on uglavnom kod svojih odvjetnika. Društvo nam je znao praviti i Bebić. S njim se češće čujem jer sad ima više slobodnog vremena. Kad se nađemo, pričamo o maslinama. To su vam naše ćakule - kaže.
- A Sanader šuti ili se i on uključi u razgovor? - pitamo.
- Ne, on ne priča o maslinama. Potpuno je koncentriran na suđenja. I čini mi se da je jako staložen i miran oko budućih presuda - objašnjava Rošin pa citira pjesmu za koju kaže da nije posvećena Sanaderu, ali odgovara trenutku.
Pjesma ide ovako:
“Tražili istinu u crnome vinu, no istine nema ili šuti nijema. Kad su sve obašli, ipak su je našli. Znate gdje je bila?
U laži se je skrila.”
Rošin za kraj kaže kako se nada da će Bog Sanaderu dati snage da izdrži iskušenja.
Jedno od mjesta na koja voli otići, kažu nam njegovi poznanici, jest Centar Kaptol gdje ponekad popije kavu. Tamo je češće bio kad je tek izašao na slobodu s koje se brani pred silnim procesima. Kako je sve više odlazio na Županijski sud, tako je promijenio i lokaciju. U Kaptolu je uglavnom bio u većem društvu, često i s odvjetnikom Suićem, a kako se približavala presuda, tako je društvo za stolom bivalo sve manje.
Mačekovi memoari
U slučaju Fimi-Medije svjedoci su uz Sanadera često isticali i njegova tada najboljeg proijatelja i najbližeg suradnika Ratka Mačeka. Maček je na kraju postao trećeoptuženi u tom procesu. Kada je Sanader uhićen, gradom su krenule priče kako se Maček tada udaljio od svog šefa. Spominjale su se i međusobne svađe, pa čak i prijetnje da će Maček objaviti istinu u svojim memoarima. Ratko Maček na dan presude komentira kako je sve to hrpa besmislica i kategorički demantira takve tračeve. Priznaje, doduše, kako su na godinu dana uistinu prekinuli kontakt.
- Laž je da smo se Sanader i ja posvađali. Kontakt smo prekinuli u rujnu 2010. godine - tvrdi.
Sanader je samo nekoliko mjeseci kasnije uhićen u Austriji, a na slobodu je pušten krajem iduće godine. Maček kaže da su prvi ponovni kontakt ostvarili tek u sudnici, i to na prvom ročištu za Fimi-Mediju.
- U tom periodu nismo se vidjeli ni popili kavu, a kamoli ručali zajedno - objašnjava Maček.
Stoga, ako su i nekadašnji najbliži suradnici bili u svađi, to danas svakako nije vidljivo. Tijekom studenog zajedno su viđeni puno puta na kavama, a Sanader bi, dok je sam sjedio na svom punktu u Kavani, često nazivao Mačeka na telefon.
- Slušaj, Ratko, ja sam. Imam ideju za novi koncept, moramo razgovarati... što kažeš? Kako je prošlo? Ročište je prošlo super - govorio bi mu Sanader na mobitel.
U utorak 2. listopada na kavi s Jadrankom Sloković Sanader je pričao o vremenu, obitelji i tome tko čuva njegovu majku, ali i o Branki Pavošević, bivšoj HDZ-ovoj blagajnici.
- Vidiš kako priča. Kad je bila u pritvoru, šutila je, a sad je ima na sva zvona, propjevala je... - raspravljao je s odvjetnicom Sanader.
Prilikom dolaska na jedno od ročišta dočekali su ga prosvjednici s ironičnim transparentima: ‘Drž’ se, Ivo, pravosuđe je uz tebe'
Pišljivih deset milijuna
Čitavo to vrijeme bivši premijer jutra provodi u Velikoj dvorani Županijskog suda. Dok 14. studenog tri sata u komadu sluša optužnicu tužiteljstva o aferi Ina-MOL, miran je i staložen, ali povremeno vrti glavom pokazujući što misli o njenoj istinitosti. Ljuti ga tvrdnja da je Hrvatsku prodao za pišljivih deset milijuna eura. Dok iznosi obranu, ponavlja kako je on činio sve za zemlju u kojoj su mu građani dvaput dali svoje povjerenje.
A 25. listopada ujutro dok sjedi u sudnici pokraj Roberta Ježića, djeluje nadmoćno. Ježić spušta glavu pred fotoreporterima, djeluje izgubljeno i gotovo muca dok odgovara na pitanja suca Turudića o mitu. Sanader pak gleda ravno u fotoaparate, naviknut na bljeskanje fleševa rutinski pozira do trenutka kad pravosudni policajci fotoreportere tjeraju iz sudnice.
Dok šeće sa suda prema Gradskoj kavani, za njim hodaju aktivisti s transparentima. Prate ga po ulicama, a na kartonima ironično piše: “Drž se, Ivo, pravosuđe je uz tebe! Mi te se ne bojimo! Stidi se!”
I tada se pokušava držati superiorno, ne obazire se na “te čudne ljude”, a spremno zastajkuje pred fotoreporterima u elegantnom odijelu, s rukom u lijevom džepu kao da pozira za modni časopis. Prolazi kraj kafića Cup 98, neslužbenog sjedišta odvjetnika i sudaca, sjeverno od zgrade suda na Zrinjevcu. Na terasi sjedi Mladen Barišić, čovjek koji je godinama, prema optužnici, provodio sve njegove zamisli i naređenja. Bili su bliski, svake subote pili kavu kod Krvavog mosta pa ručali u Baltazaru.
Sanader i ne pomišlja da mu se javi. Izdaju istražiteljima ne oprašta. Ionako ima važnijih problema.
Početkom listopada Porezna uprava sjela mu je na poslovni prostor u Šarengradskoj 1 u kojoj mu je tvrtka Alia osiguranje, a koju je osnovao kad je dao ostavku na funkciju premijera. Dug iznosi oko 569.000 kuna.
Godine 2010. prijavio je prihode od 4,3 milijuna kuna te dobit od 1,2 milijuna kuna.
Operacija Sloboda, u koju je toliko vjerovao posljednjih mjeseci, zajedno sa svojim timom, konačni krah doživjela je jučer točno u 10 ujutro pred sucem Ivanom Turudićem. Iscrpljena lica i s podočnjacima, nekadašnji premijer ponovno je uspio kontrolirati emocije, ali iz povremenih grčeva na licu jasno je: uvjeren u svoju nevinost i ogorčen na pravosuđe, Ivo Sanader sa svojom krivnjom tek se treba suočiti. Zadnja šansa: Vrhovni sud.