Za potpuni dojam nedostajali su samo Manfred, Sid, Soto, Diego... Sve ostalo bilo je kao da smo se našli u radnji jednog od kultnih crtića iz serijala “Ledeno doba”.
Nevjerojatna je, fascinantna slika zaleđenog Dunava izbliza, odnosno doslovno na njemu, u što su se ekipe Jutarnjeg lista i drugih hrvatskih medija i osobno uvjerile provevši sat vremena na mađarskom ledolomcu broj XI, čija nam je posada prezentirala s kakvom prirodnom stihijom su vodili bitku prošloga tjedna. Punih 51 sat, od utorka u 8.30 do četvrtka u 11.45, proveli su na Jegtöröu XI. devetorica mađarskih članova posade, među kojima su dvojica kapetana te njihovi asistenti i domaćini iz Hrvatskih voda, Srbijavoda. Od tih 51 sat, čak 34,5 sata trajala je borba s ledom, pri čemu nitko od njih tri dana nije napuštao brod. Led je najmoćniju europsku rijeku okovao u dužini od 11 km, počevši 4 km prije daljske krivine i završivši kod vikend-naselja Savulja u Borovu. Koliko je akcija bila opasna najbolje svjedoče riječi Zvonimira Dodiga iz Hrvatskih voda, koji je na ledolomcu od prvoga dana otkako su mađarski brodovi došli na ovaj važan zadatak.
Dramatični trenuci
- Cijelo vrijeme znali smo da je posao zahtjevan i složen, no tek na kraju smo saznali da je probijanje ledostaja ovaj put bilo i vrlo opasno. Imali smo, naime, slučaj da se odlomila santa u dužini od jednog kilometra i širine 400 metara, dakle približno 40 hektara površine - prepričao nam je Dodig neke od dramatičnih trenutaka koji su se događali protekloga tjedna, dok su mediji i brojni znatiželjnici na obalama Dunava čekali ukazanje ledolomaca koji su nam se na trenutke činili poput Godota. Nitko od nas, međutim, nije imao pojma s kakvim su se izazovima oni suočavali na ledenoj barijeri. Teško je i zamisliti kakav je osjećaj kada ispred sebe ugledate ogromnu, nepreglednu masu leda, k tomu debelu nekoliko metara koja ne stoji, nego ide ravno na vas.
- Kada takva santa krene na brod, vi njime ne možete upravljati. Ona vas svojom silinom gura nizvodno i gotovo je nemoguće njime upravljati. Međutim, mi na brodu nismo osjećali nikakvu opasnost, nego smo se jednostavno prepustili u iskusne ruke našoj posadi i kapetanima, koji su odradili vrhunski, čak herojski posao - istaknuo je Dodig.
Polarni prizori
Nakon takvih riječi, ni nama nije preostalo drugo nego prepustiti se u njihove ruke, premda nikome od nas na palubi nije bilo baš svejedno kada se Jegtörö XI popeo na veliku ledenu površinu kako bi nam prezentirao što oni to točno rade. Nije nam, doduše, niti jednom prijetila opasnost da padnemo na led, no nije bilo ugodno. Ledolomac se prvo zaletio na zaleđenu površinu i doslovno se popeo na nju, a onda su počela raditi klatna. Jedno na prednjem i jedno na stražnjem dijelu broda. Svako teško 12 tona. Odjednom su se s lijeve i desne strane broda počele pojavljivati pukotine na ledu iz kojih je ubrzo potekla voda, koja je debele sante povukla za sobom nizvodno. Daleko od nas.
- Klatna su osovinom spojena s motorima kojih ovaj brod ima dva. Nakon što brod nasjedne na ledenu santu u dužini od 15-20 metara, motori pokrenu klatna tako da se prednje klatno prvo uspravi na lijevoj strani, a stražnje na desnoj strani i onda rade naizmjenično tako da ljuljaju brod koji svojom masom probija led i spušta se po vodi - objasnio nam je Dodig način rada snažnog ledolomca koji ima snagu od 1490 kilovata. U tom trenutku probijali smo se kroz ledenu barijeru debelu oko 1,5 metra. Oko nas su stršale debele sante sa zašiljenim vrhovima koji su izgledali iznimno prijeteće, a u njihovu zarobljeništvu vidjeli smo i nekoliko ribičkih brodica, čamaca, bova...
U daljini su, pak, prema obali, kazao nam je Dodig, naslage leda i do 5 metara, s obzirom na to da se formiranjem ledostaja jedna santa podbijala pod drugu i onda su se poput nepravilnih puzzli slagale jedna na drugu i formirale ledene brjegove. Iako smo znali da smo u srcu Europe, prizori oko nas bili su polarni. Ipak, zahvaljujući ledolomcima i njihovim posadama, Dunav je oslobođen iz ledenog okova i danas je u svom toku između Hrvatske i Srbije prohodan, no gospodarska, putnička, turistička... plovidba njime je i dalje zabranjena. Ali, ledostaja više nema i na moćnoj je rijeci danas na snazi ledohod.
Akcija se nastavlja
- Razbijanjem postojeće ledene barijere omogućeno je da sav novi led koji stiže iz Mađarske, odnosno s uzvodne strane Dunava može nesmetano prolaziti ovim koridorom. Na daljskoj krivini sada vidite ledohod, a ona je najkritičnija točka. Dakle, nema ledostaja i sada više nema šanse da do njega ponovno dođe. No, ledolomci će sigurno ovdje ostati još 4-5 dana - istaknuo je Dodig, koji je odgovorio je li se ledostaj mogao spriječiti da se ranije reagiralo.
- Moguće, no za sve postoji procedura, pa tako prvo ide obavijest i zahtjev prema mađarskoj strani, a to traje 48 sati tijekom kojih se može pogoršati situacija. Teško je pravovremeno ocijeniti i reći sad je trenutak. Led, temperatura i priroda vrlo su nepredvidljivi i imali smo slučaj kakav smo imali - poručio je Dodig.
Uvijek mora biti goriva i tople hrane
Ledolomci u potpalublju imaju kuhinju, blagovaonicu i spavaće sobe. Sa sobom uvijek nose velike količine hrane kako bi im kuhar, koji je dio posade, mogao svakodnevno pripremati tople obroke za višednevni boravak na brodu. I goriva mora biti dovoljno. Tako su iz svoga sjedišta u mađarskoj Baji krenuli se 24.000 litara goriva u dva rezervoara kojima je ukupan kapacitet 40.000 litara. Tankove su dopunili u četvrtak, nakon što su se probili do Vukovara, a u ponedjeljak su im Hrvatske vode dodatno opskrbile i kuharovu ostavu. Zanimljivo, u noćima s utorka na srijedu i srijede na četvrtak, kada su odmarali usidreni na Dunavu, brodovima su cijelo vrijeme radili motori kako se ne bi smrzli elisa i pogon, ali i kako bi održavali ledohod koji su do tada probili.