"U Hrvatskoj se otvorio val desne radikalizacije. Bio je dovoljan jedan događaj, Thompsonov koncert, da postane aktualno koliko ukupno pučanstvo Hrvatske nema povijesne svijesti o lošim događajima iz povijesti i koliko za njih nemamo odgovornosti", kaže u Briefingu povjesničar i politolog, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu dr. sc. Stevo Đurašković.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
"Ako se podsjetimo da je ministar Anušić rekao da nakon tog koncerta više ništa neće biti isto, onda možemo špekulirati jesu li braniteljske udruge dobile neki mig od desne struje HDZ-a. Moguće je i da nisu, nego su nakon Thompsonovog koncerta i onoga kako su postupali i što su govorili čelni ljudi HDZ-a, branitelji jednostavno osjetili da ono što žele promovirati vlasti više nije nepoželjno. Braniteljske udruge i desni dio HDZ-a trpe Plenkovića dok on donosi rezultate, a on time što radi jača svoju poziciju", govori Đurašković.
"Plenković je majstorski cinično odigrao na način da se dan prije koncerta pojavio na Hipodromu s djecom koja navodno slušaju Thompsona. Tu je instrumentalizirao vlastitu djecu. Ja sa svojom to nikada ne bih činio. Na samom koncertu se nije pojavio, možda i zato da izbjegne mogućnost da mu masa počne nešto vikati kao što se Tuđmanu dogodilo 90-ih na stadionima kada su se navijačke skupine okrenule protiv HDZ-a. Nije se Plenković htio približiti desnici nego je pod broj jedan stavio očuvanje svoje vlasti i političke kože. Mnogi iz oporbe govore da HDZ ide Karamarkovim putem. Birači i poštovatelji HDZ-a se nalaze u nekoj vrsti prokletstva jer je dobar dio biračkog tijela desniji od vodstva stranke u slučaju Plenkovića ili Sanadera. No, ako, kao u slučaju Karamarka, politički lider korespondira s desnim stavovima stranačke baze, to izaziva mobilizaciju na drugoj strani što izaziva tijesne izbore. No, da se sada ponovi 2015., HDZ bi puno bolje prošao. Tada je na čelu SDP-a bio Zoran Milanović koji je imao nekakav imidž dok su svi predsjednici stranke nakon njega imali imidž čovječje ribice. Da sutra Anušić dođe na čelo HDZ-a, da kopira Karamarkov HDZ i raspiše izvanredne izbore, HDZ bi glatko dobio jer je SDP neprepoznatljiv, a Možemo! nema infrastrukturu i bazu. U takvoj situaciji je Plenković odlučio ne ići u sukob s Anušićem i braniteljskim udrugama, nego učiniti ono što je njemu komotnije, a za stanje demokracije puno pogubnije", objašnjava Đurašković, koji je vrlo skeptičan prema anketama o rejtinzima stranaka u kojima HDZ obično prolazi lošije nego na izborima.
"U SDP-u vidim nekoliko jakih pojedinaca koji bi možda sa strankom nešto mogli napraviti. Siniša Hajdaš Dončić nije taj. On nema taj imidž. Ljudi žele u političaru osjetiti lidera. Sandra Benčić također nema taj kapacitet. Možda bi netko trebao s njom školski raditi pa da možda smiri neke njezine nastupe. Možete reći neke stvari koje su vrlo radikalne puno boljim tonom. Političar, pogotovo oporbeni izazivač, mora biti netko tko budi nadu i tko okuplja razne slojeve ljudi. Milanović je bio operativno daleko najgori premijer kojeg je Hrvatska imala, ali je imao gard zbog kojeg su ljudi vidjeli da se barem karakterno zna suprotstaviti HDZ-u", naglašava Đurašković. Ističe da je Milanović nedavno došao na FALIŠ, primio je Jergovića, ali s druge strane dijeli odlikovanja kojekakvim generalima HVO-a, zbog čega ga i dio desnice voli.
"Pitanje je li Milanović došao na FALIŠ jer ga je tri dana prije Plenković prozvao da je on kriv za radikalizaciju. Plenković je dao logički suludu izjavu da je uzrok svoj radikalizaciji Milanovićev proruski stav", ističe Đurašković.
"Crkva je kod nas, ili crkveno vodstvo, još uvijek nakrivo nasađeno. Već 35 godina imamo neovisnu Hrvatsku, a Crkva smatra da u Hrvatskoj još uvijek živi bauk komunizma. Ne znam gdje ga vide. Upali su u taj desni diskurs kulture smrti nasuprot kulturi života. Ako slušate propovijedi poput Kutlešine na Jazovci 23. kolovoza, kada je Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, on ponavlja tezu da su fašistički zločini poznati i ustaški zločinci osuđeni, dok za žrtve komunističkog režima ne znamo i zločinci nisu kažnjeni. Mislim da bi se i na komemoriranjima žrtava ustaških zločina trebali početi pojavljivati najviši crkveni velikodostojnici", govori Đurašković. Dodaje da su mnogi katolički svećenici u Drugom svjetskom ratu skrivali od progona Srbe i Židove, kao i da su pozivali ljude da ne pristupaju ustaškom pokretu kako ne bi sudjelovali u zločinima. Te svećenike Crkva danas ne spominje iz teško dokučivih razloga.
Smatra da se i bez Penavinog povjerenstva mnogi povjesničari bave istraživanjem žrtava komunističkih režima. Točan broj i identiteti žrtava se, tvrdi on, nikada neće saznati.
"Za doktorat sam radio Tuđmanovu ideološku analizu. Njegov prvi koncept je bio da je on prvi u povijesti okupio sve Hrvate u borbi za samostalnu državu, a drugi je filmska priča o Jugoslaviji kao tamnici Hrvata. Kada kažem da i danas živimo u tuđmanizmu, želim reći da imamo lijevu i desnu Hrvatsku koje se razlikuju po interpretaciji Drugog svjetskog rata, a i dobar dio lijeve Hrvatske je umočen u sliku Jugoslavije kao tamnice hrvatskog naroda. Mislim da je socijalistička Jugoslavija po mnogim svojim politikama i odnosima među njezinim sastavnim dijelovima dosta sličila na Europsku uniju", ističe Đurašković. Napominje da Tuđman nikad nije rehabilitirao NDH, a ustaški režim je vidio kao zločinački i fašistički.
Pogledajte cijelu emisiju:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....