SDP-ova zastupnica opisala put od obale prema Zagrebu: ‘Sve je zapušteno, smeće, mirisi, oznake kao iz Jugoslavije...‘

SDP-ova gradonačelnica Supetra i saborska zastupnica, Ivana Marković, na Facebooku je opisala kako je izgledalo njezino putovanje s otoka Brača prema Zagrebu usred špice turističke sezone. Donosimo sažetak njezine objave.

“Avion s Brača je, na moju žalost, rasprodan. Kako mi se nije dalo prolaziti agoniju ukrcaja s vozilom, ostala je najlogičnija varijanta: trajekt pa bus iz Splita. Na prvi pogled, ništa posebno. Pet sati vožnje, poznata ruta. Ali svako ljeto isto: odlazak s otoka u srcu turističke sezone više nalikuje avanturi nego normalnom putovanju,” napisala je.

Već rano ujutro, kako kaže, supetarska luka bila je krcata, tri trajekta voze bez prestanka, gužva i pritisak, a sustav funkcionira samo zahvaljujući posadi i snalažljivosti putnika. U Splitu je dočekuje još jedan prizor poznat svima koji ljeti putuju, autobusni kolodvor bez hlada i nadstrešnica, zagušen turistima koji lutaju i traže informacije.

“Na šalteru velika nervoza. Oznake mi se čine kao da su još iz doba Jugoslavije... Promislila sam, a nije ni ženi lako koliko ovakvih pitanja dobije. Ali to joj je i posao i zaključila sam da sam dobro prošla i promislila – neke se stvari nikad ne mijenjaju koliko god se hvalili da smo ‘turistička zemlja’.”

Posebno ju je pogodila opća zapuštenost prostora, razbijena stakla, kladionice, smeće, mirisi iz fast foodova i sve to na jednoj od ključnih točaka splitskog prometa.

“Taj kolodvor je metafora naše Dalmacije. I turizma koji nam je pao u ruke. Ili u prostor. Kako hoćete.”

Prisjetila se i Knjige o jugu Jurice Pavičića, gdje autor piše o Mediteranu kao prostoru “nedovršene modernizacije” i “stalnih početaka”, u kojem dominiraju improvizacija i sezonalnost – upravo ono što, prema njezinu iskustvu, obilježava današnju Dalmaciju.

“I baš tamo, na tom razbijenom kolodvoru, s torbom u ruci, osjetila sam ono što mislim već dugo: Dalmacija je ljeti dobra svima, ali se u nju ne ulaže, iz nje se samo uzima.”

Zaključuje da stvarni problem nije u turizmu, već u nedostatku ozbiljne strategije i političke volje.

“Nemamo ni brodove, ceste, kolodvore, a kamoli sustav koji može izdržati pritisak sezone bez da iscrpljuje ljude. I to nije pitanje turizma nego političkog izbora.”