Tijekom Domovinskog rata selo Čanak u općini Korenica bilo je mjesto jednog od većih pokolja hrvatskog stanovništva. U jesen, 1991. godine, tadašnja JNA i pobunjeni Srbi krenuli su u zauzimanje hrvatskog teritorija u Lici.
Mjesto Čanak, većinsko hrvatsko selo, nije imalo vojnu stratešku važnost ali je bilo na putu prema Ramljanima gdje su bila vojna skladišta sa velikim vojnim rezervama. U rujnu su, dakle, JNA i i srpski pobunjenici krenuli u napad na Čanak i okolicu koje su branili pripadnici 128. brigade Sveti Vid i 111. brigade, zatim 133. brigade iz Otočca te pripadnici MUP-a.
Puna tri mjeseca odolijevali su napadima. Krajem studenog srpska je vojska uspjela ući u Čanak i dio su ga spalili.
No, branitelji su uspjeli odbaciti neprijatelja. Ubrzo su uslijedili novi napadi i neprijateljske snage koje su činili pobunjeni Srbi iz Kozjana, Bunića i Ljubova potpomognuti s JNA slomili su otpor branitelja 10. prosinca 1991. i zauzeli selo. U selu su zatekli šestero civila koje su zvjerski ubili. Ubijeni su metkom u zatiljak ili su zaklani, a tijela nekih nikad nisu pronađena.
Najokrutnije su ubili Jagu Šnjarić: tukli su je pred kućom da i tjerali da im preda devize, zlato, a kad nisu našli što su tražili, zavezali su joj noge za auto i vukli po selu.Tijekom tromjesečne obrane Čanka smrtno je stradalo 28 branitelja.
O stradanju ovog malog ličkog sela snimljen je i dokumentarni film "Kome zvone Čanak zvona".