ZAGREB - Ustaljena sintagma “teatar pod vedrim nebom”, koja od početka prati Šerbedžijino kazalište Ulysses, nije doslovno točna. Zna taj teatar biti i pod kišnim nebom, neverama i vrelim suncem. Svaki dan u 17 sati glumci putuju s Velikog na Mali Brijun, a vraćaju se oko ponoći. Prevozi ih brod Krasnica Hrvatske ratne mornarice, što dokazuje da Ulysses ima zavidnu logistiku, ali i da kazališna družina ima nezavidan ritam.
Ove godine 25 izvedbi
Na Brijunima ništa nije predimenzionirano, pa tako ni austrougarska tvrđava Minor na Malom Brijunu u koju stane 550 gledatelja. Umjetnici koji sudjeluju u tom projektu spavaju u starim vojnim objektima na Velikom Brijunu, čije sobe izgledaju lošije od mnogih studentskih domova. Na nekim je katovima, primjerice, samo jedna kupaonica.
Sezona tog kazališta traje od 1. srpnja do 22. kolovoza. Ove će godine Ulysses imati 25 izvedbi u 36 dana.
Mašinerija od 210 ljudi
Priča smještena na dva otoka nije jeftina: troškovi jedne sezone iznose 3,5 milijuna kuna. To je minimalni iznos potreban za funkcioniranje cijele mašinerije koja obuhvaća 120 ljudi, od kojih je 90 umjetnika.
Oko 2,150.000 kuna stoji produkcija (svih) predstava, u što spadaju izrada scenografije, kostima i rekvizita, najam opreme, troškovi režija i autorski honorari.
Zanimljivo, ove je godine Ulysses ostao bez financijske pomoći Grada Zagreba koji mu je 2001. dao sto tisuća kuna, 2003. osamdeset tisuća za predstavu “Marat/Sade”, a lani 80 tisuća kuna za “Pijanu noć 1918.”.
Ovogodišnja financijska krvna slika u postocima kaže ovako: od prodanih ulaznica - koje stoje 150 kuna, a uključuju prijevoz brodom iz Fažane - teatar pokrije 25 posto troškova, Županija i država podmiruju četiri posto, a čak 71 posto sredstava moraju nabaviti od sponzora.
Iako je vlasnik teatra, Rade Šerbedžija nikad ni za jednu predstavu nije primio ni kunu honorara, kao ni njegova supruga, redateljica Lenka Udovički.
Izgubili sponzore
- Ljudi koji tu rade, dobivaju pristojne honorare, ali Rade i Lenka nikad ništa nisu uzeli. Rade ulaže i vlastita sredstva, kao i neki njegovi prijatelji, poput glumice Vanesse Redgrave - poručuju s Brijuna. No, recesija nije zaobišla brijunski teatar. Neki su sponzori smanjili iznose, a neki odustali.
Gostovali Pandur i Magelli
Za sebe kažu da su neprofitna umjetnička organizacija, dakle prihodom od oko tri i pol milijuna kuna pokriju troškove sezone. Najskuplja predstava bila je “Tesla Electric Company” za koju su izdvojili čak 250 tisuća kuna. Najgledanija predstava i dalje je Shakespeareov ”Kralj Lear” s Radom Šerbedžijom u glavnoj ulozi. Autorski honorar, osim Šerbedžije, nije uzeo ni Darko Rundek za režiju predstave “Balade Petrice Kerempuha”. Slovenski redatelj svjetskoga glasa Tomaž Pandur 2006. godine režirao je predstavu “Tesla Electric Company”. Paolo Magelli režirao je za Ulysses 2009., za što je primio manji honorar nego u bilo kojem drugom kazalištu ili festivalu u Hrvatskoj. O visini isplaćenih honorara Panduru i Magelliju u Ulyssesu nisu htjeli govoriti.