Samo mjesec dana prije nego što će otići na put bez povratka, u misiju u Afganistan, mladi hrvatski vojnik Josip Briški i supruga krstili su sina.
Nedugo prije krstitki Josip i mlada supruga vjenčali su se, ali samo kod matičara. Želja im je bila napraviti crkveno vjenčanje, no plan je bio da će se to dogoditi kada se Josip vrati iz misije.
- Još malo i proći će i to, samo mjesec i pol - znao je Josip reći obitelji kojoj se redovito mobitelom javljao svake večeri kako bi ih umirio i uvjerio da je sve u redu.
A onda je u srijedu ujutro mir pitomog dijela Sesveta prekinula kolona vojnih vozila. Stigli su ministar obrane Damir Krstičević, zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga OS RH brigadni general Perica Turalija, vojnici u maskirnoj uniformi, Hitna pomoć s registarskim oznakama Hrvatske vojske...
Prekinuti snovi
- Odmah mi je bilo jasno da je Josip taj vojnik o kojem smo čuli na vijestima. Zašto bi inače vojnici dolazili pred njegovu kuću, znao sam da se dogodilo neko zlo - rekao nam je mještanin tog dijela Sesveta.
Zlo se uistinu dogodilo. Napad bombaša samoubojice prekinuo je sve snove ovog mladog para, a Josipov maleni sin, još u kolijevci, nije napunio ni godinu dana života, a već je ostao bez oca kojeg nikad neće moći zagrliti.
U kući obitelji Briški, gdje smo došli ni sat vremena nakon što je objavljeno da je nesretni mladić od zadobivenih ozljeda preminuo, zavladala je strašna tuga. Nismo ih uznemiravali. Iz kuće je izišao brigadni general Turalija, a unutra je, s obitelji i liječnicima, ostala jedna mlada vojnikinja. Nitko nije imao snage razgovarati.
- Dođite sutra, prekosutra. Shvatite nas, stvarno nemamo snage, ovo je strašna tragedija - kratko nam je rekao vidno shrvani Josipov stric.
Slično nam je poručio i general Turalija.
- Objavili smo sve što smo mogli. Molim vas, pokušajte razumjeti koliko je ovo teška situacija za sve nas, za obitelj, ali i za cijelu Hrvatsku vojsku - rekao je ispraćajući nas ljubazno iz kuće ispred koje je upaljen bijeli lampaš u znak sjećanja na izgubljeni život mladog hrvatskog vojnika.
Htio je biti najbolji
Josip Briški je rođen u Sesvetama gdje je završio Osnovnu školu Luka, a poslije se odlučio pridružiti Hrvatskoj vojsci. Htio je i tu biti najbolji što može pa se krenuo obučavati za pripadnika najelitnije vojne postrojbe u Hrvatskoj. Kada je saznao da ide u Afganistan, nikome u obitelji nije bilo svejedno. Pogotovo jer je odlazio u rat, ostavljajući iza sebe tek rođeno dijete i suprugu. Zato mu je obitelj netom prije odlaska pripremila oproštajnu zabavu koja će se u Sesvetama još dugo pamtiti, ali, nažalost, više ne po slavlju.
Josip Briški na vojnoj promociji u zagrljaju sa svojom sestrom
- Stvarno je imao lijepu oproštajku. Veselili su se, bilo je i glasno, cijelo naselje je grmjelo od glazbe i smijeha do dugo u noć, ali nitko se od susjeda nije bunio niti zvao policiju, baš nikome to nije smetalo jer smo znali kamo odlazi naš Josip. U rat. Svi smo se veselili da će nam se vratiti, možda i napraviti feštu za povratak, a sada ga više nikad nećemo vidjeti - ispričala je jedna utučena susjeda.
Tužna sudbina
Stariji mještanin rekao je kako je Josipova misija trebala biti sigurna.
- Znam da naši vojnici ne idu u borbene misije. Zato nam i nije jasno što se dogodilo, kako je Josip postao naš prvi vojnik koji je ovako strašno završio. A opet, čim navučeš uniformu i odeš u drugu zemlju, glava ti je u torbi - sjetno je dodao. U obližnjim kafićima također muk. Priča se samo o Josipu. Slabo su ga poznavali, naročito oni stariji, jer kažu da u kafiće nije zalazio. Vodio je, ističu svi koji su ga poznavali, pravi mirni obiteljski život i nikad nije stvarao probleme.
- A moj dobar prijatelj baš sada, u rujnu, treba ići u misiju. I što da mu sada čovjek kaže? - zamišljeno pita mlađa stanovnica Sesveta.