‘Siječanj je okrutno vrijeme, kad shvaćamo da smo slabići i bijednici, i sami sebi se gadimo. Ali...‘

Narodno je vjerovanje da sarma svakodnevnim podgrijavanjima samo postaje ukusnija. Da je najbolja kad se nakon trećeg, četvrtog, petog dana svi sastojci prožmu. Međutim, doći ćete do ruba kliničke depresije ako i na Tri kralja morate jesti sarmu od Božića. Ako dođete s posla ili predavanja, otklopite veliki lonac na špaheru i dolje u juhi nađete još dvije sarme, a jedna se od njih k tome odmotala. Bilo joj je valjda vruće, pa se besramnica skinula i leži gola u masnoj tekućini.

"Ima li još purice?!" vičete mami.

"Puricu je Ivica pojeo!" odvikuje mama.

Gad, šapnete za sebe, iako znate da ni Ivici nije bilo lako s ostacima purice što su nakon bezbrojnih podgrijavanja u rerni došli tvrdi kao iverje za potpalu roštilja.

Očajan je ovaj siječanj. I uvijek vas nekako zatekne,...