Kada je jedne svibanjske noći njihov bubnjar Rabia al-Ghazzi pronađen mrtav, s prostrijelnom ranom u vratu na sjedištu sestrina automobila, društvo mladića iz Damaska shvatilo je da se Sirija pretvara u mjesto na kojem za njih nema budućnosti. Sa sigurnošću su znali da iza njegova ubojstva stoje provladine snage.
Dotad su, poput mnogih svojih sunarodnjaka, svirali u klubovima, maštali o vlastitom bendu i albumu, sudjelovali u protuvladinim demonstracijama i kritizirali sirijsku vladu, no sada su sve nade stale samo u jedno - preživjeti.
Već iduće godine okupili su se u Libanonu. U jednom bejrutskom kafiću skovali su plan i formirali bend Khebez Dawle. U prijevodu - državni ili vladin kruh. Aluzija na kruh koji je Sirija do rata subvencionirala svojim građanima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....