SRPSKA MITOLOGIJA ILI...?

Skrivaju li Hrvati istinu o Jasenovcu? Na to pitanje odgovorili su nam hrvatski, ali i srpski povjesničari

Od 1946. do 2001. godine o logorima Jasenovac i Stara Gradiška objavljeno je 1106 knjiga, 1482 memoarska zapisa i studijska članka
 Stefan Tomasevic/Ata Images/Profimedia

Rasprave koju je potaknuo film Predraga Antonijevića "Dara iz Jasenovca", ne stišavaju se. Sam film postao je tek usputno ideološko propagandno sredstvo (to je i glavna zamjerka u većini osvrta na uradak) režima Aleksandra Vučića u povijesnim politikantskim revizionističkim prepucavanjima u regiji.

Tako je jedna od tih populističkih dodanih "vrijednosti" "Dare iz Jasenovca" (nad kojom se nadvila i sjena plagijata) i priča da je režim Vučića otvorio temu Jasenovca, o čemu se 75 godina šutjelo i skrivalo, pa se čak na tapetu našao i Josip Broz Tito kojeg u Srbiji optužuju da je zataškavao ustaške zločine, spašavao Hrvate od odgovornosti za ta zlodjela, vodeći antisrpsku politiku, pa čak da je to i bio razlog što on niti jednom nije posjetio to veliko stratište.

- Takav stav nije ništa novo. Vidjeli smo to krajem 80-ih godina i znamo svi da nije dobro završilo. Srpska mitomanija o broju žrtava logora Jasenovac, ustaškim zločinima i njihovom namjernom zataškavanju i prešućivanju, pa čak i zavjeri protiv cijelog srpskog naroda ponovno je eskalirala nakon prikazivanja Antonijevićeva filma - kaže nam bivša kustosica u Spomen-području Jasenovac, povjesničarka Nataša Mataušić.

- 'Dara iz Jasenovca' je, kako pišu beogradske Večernje novosti, konačno prekinula 'mučno ćutanje, tu grozomornu sedmodecenijsku tišinu koja je ponovo ubila na stotine hiljada mučenika'. A iako je didaktička i edukativna vrijednost filma prema ocjenama mnogih upitna, ministar prosvjete Branko Ružić iznosi prijedlog da se film uvrsti u školski kurikulum.

Čemu taj film može učiti djecu osim izazvati osjećaje mržnje? Politički, dakle, vrlo opasno - kaže nam Nataša Mataušić, koja smatra da je konstatacija o Jasenovcu kao "tabu temi" koja se sada provlači u Srbiji podjednako mučna kao i pokušaji revizije i marginaliziranja NDH i ustaškog režima i zločina, čega smo svjedoci u Hrvatskoj posljednjih godina.

Srpska povjesničarka i profesorica na Filozofskom fakultetu u Beogradu Dubravka Stojanović kaže da je nonsens govoriti da su ustaški zločini prema Srbima bili prešućivani, a sadašnju tezu o tome objašnjava kako vlasti vjeruju da se preko povijesti stječu laki politički poeni.

- Prošlost se zloupotrebljava radi podizanja emocija, homogenizacije nacije, cenzure slobodne misli, gušenja slobode medija. To se na prostorima bivše Jugoslavije radi decenijama, intenzivno od 80-ih, i radit će se uvijek kada vlasti ne mogu ponuditi neke konkretnije rezultate ili kad zbog nekih drugih problema trebaju pokrenuti spin.

Povijest je sigurno 'crveno dugme' čijim će se pritiskom podići bura, a Jasenovac je, razumljivo, zbog opsega i monstruoznosti zločina tema koja najlakše stvori jake emocije - kaže Dubravka Stojanović i dodaje: Jugoslavija je u središnje mjesto žrtve Drugoga svjetskog rata stavila heroja-borca, što je odgovaralo partizanskom osnivačkom mitu i izgradnji bratstva i jedinstva. Civilne žrtve u cjelini nisu imale dostojno mjesto, što je bilo u skladu s kulturom sjećanja i u Europi sve do 70-ih godina, kada se centralni narativ o prošlosti prebacuje s heroja na žrtve, što je bio gotovo kopernikanski obrat u cjelokupnom sustavu vrijednosti.

Srpska mitomanija

Nataša Mataušić nam navodi da to što su Jasenovac i ustaški zločini bili tabu tema u Jugoslaviji, ali i u neovisnoj Hrvatskoj, nikako ne odgovara stvarnim činjenicama. Mataušić precizira da je od 1946. do 2001. godine o logorima Jasenovac i Stara Gradiška objavljeno 1106 knjiga, 1482 memoarska zapisa i studijska članka te 108 zbirki dokumenata, a od 1968. do 1991. godine, u razdoblju socijalističke Hrvatske, u biblioteci Poruke objavljeno je više od 40 knjiga te memoarskih zapisa koji se odnose na povijest logora.

Od 1991. do danas (s prekidom koji se odnosi na razdoblje od srpnja 1991. do svibnja 1995., kada se područje nalazilo pod vlašću SAO Krajine) u bibliotekama Kameni cvijet i Banalnost zla ustanova je izdala jedanaest recentnih izdanja, a do ove 2021. godine još pet izuzetno vrijednih knjiga koje su to važnije jer su autori kustosi Memorijalnog muzeja Jasenovac. Godine 2018. tiskali su zbornik "Jasenovac - manipulacije, kontroverze i povijesni revizionizam" u kojem su svoje radovi objavili ugledni hrvatski i srpski povjesničari.

O Jasenovcu je pisao i Ivo Goldstein u "Holokaustu u Zagrebu", a njegova monografija "Jasenovac" na više od 900 stranica objavljena je 2018. godine, u vrijeme kada je povijesni revizionizam u Hrvatskoj bio u punom zamahu. Začudna je stoga i vijest da je srpsko Ministarstvo kulture izbacilo ovu knjigu s popisa naslova predviđenih za otkup, odnosno distribuciju po knjižnicama. Navodno zbog "povijesnog revizionizma", nastavlja Mataušić, dok Marković napominje da se još tijekom NOB-a govorilo o ustaškim zločinima u Jasenovcu, i to u epohalnom djelu Ivana Gorana Kovačića "Jama", koja je bila obavezna lektira u Jugoslaviji. Marković podsjeća da su velikog hrvatskog pjesnika zaklali četnici 1943. godine.

- Nasuprot srpskoj mitomaniji i vječnoj žrtvi srpskog naroda pokušava se uspostaviti narativ o dobrim ustašama, o zasluženim kaznama onima koji su se digli protiv legalne države, bez imalo srama umanjuje se broj žrtava logora Jasenovac - kaže Mataušić. Osim toga sredinom 50-ih godina 20. stoljeća kompleks logora Jasenovac se muzejski obilježava te je 1966. godine podignut je spomenik Kameni cvijet, rad srpskog kipara Bogdana Bogdanovića, i postaje mjesto obvezatnih đačkih ekskurzija i masovnih prijama srednjoškolaca u članstvo tadašnje Omladine.

- Revizija povijesti je nužna i dobra ako donosi nova saznanja i zaključke temeljene na znanstveno utvrđenim činjenicama kojima je vrhunski kriterij istina. A istina očigledno nije bitna onima koji tragediju koriste u nacionalističke i propagandne svrhe, izazivajući time nelagodu i osudu kod onih koji pišu o toj temi lišeni svake ideologizacije. Istovremeno takvi su radovi, ako ih se želi prihvatiti kao relevantne, odlična potvrda onima koji kažu da se u Hrvatskoj zataškavaju zločini počinjeni nad srpskim stanovništvom - ističe Mataušić.

Pseudoznanstvena djela

U razdoblju socijalizma snimljeno je i pet dokumentarnih filmova o Jasenovcu. Prvi već 1945. godine pod naslovom "Jasenovac". Svi ti filmovi prikazivali su se u Memorijalnom muzeju kao dopunska sredstva muzeološke prezentacije. U neovisnoj Hrvatskoj snimljena su tri filma na tu temu - "Jasenovački memento" Bogdana Žižića iz 2016. godine prošao je, nažalost, sasvim nezapaženo, te film o Diani Budisavljević, dok je film Jakova Sedlara "Jasenovac - istina" iz 2018. godine jeftini nacionalistički i propagandni uradak s nizom laži i manipulacija, kaže Mataušić.

Tema logora Jasenovac polemična je i kontroverzna ne samo u znanstvenim krugovima nego i u široj društvenoj javnosti. Razlog tomu leži u dugotrajnoj politizaciji i manipulaciji temom koja je sama po sebi traumatična, navodi Mataušić. Ona smatra da se respektabilan broj znanstvenika i na srpskoj i na hrvatskoj strani može složiti oko karaktera logora Jasenovac, razloga njegova osnivanja.

U grupi su zastupljeni povjesničari iz svih republika bivše Jugoslavije, a konsenzus oko karaktera i broja žrtava logora Jasenovac uspostavljen je bez puno polemika. Znanost nije u opasnosti niti može postati opasna ako se njome bave ljudi kojima su odiozni kriteriji političkog nadmetanja, nastavlja Mataušić.

No, Mataušić navodi da su proustaška i pseudoznanstvena djela o logoru Jasenovac naša svakodnevica. U njima se minorizira i rehabilitira jedna propala, marionetska i u svojoj osnovi zločinačka država kakva je bila NDH, država temeljena na rasnim zakonima, diskriminaciji srpskog stanovništva, logorima za izoliranje i likvidaciju režimu nepoćudnih građana, prije svega Židova, Srba i Roma, kao i Hrvata protivnika ustaškog režima, posebice komunista i antifašista. Za Dubravku Stojanović malo kome je do normalizacije odnosa.

- To bi značilo preslagivanje liste prioriteta, morali bi se zavrnuti rukavi i krenuti u izgradnju ozbiljnih država, vladavine prava, jačanja institucija, ozbiljnih reformi u privredi, stvarnoj tranziciji. Povijest je surogat za sve to - kaže se da treba riješiti sukobe iz prošlosti pa ćemo drugo lako. Evo već više od četvrt stoljeća smo svjedoci da su ključna pitanja gotovo okamenjena, samo prošlost buja. Kako je pisao Stojan Cerović, ovdje je prošlost neizvjesnija od budućnosti! Nedostatak ozbiljne dinamike naših društava nadoknađuje se emotivnom dinamikom koja se izaziva na terenu prošlosti, što je paralizirajuće za društva, a pogubno za historijsku znanost - rekla je Dubravka Stojanović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2022 03:30