Ni SOA ni Ured predsjednice nisu demantirali tvrdnje smijenjenog predsjedničinog savjetnika Mate Radeljića koji je prekjučer poslao priopćenje s tvrdnjom da mu je vijest o razrješenju priopćio djelatnik SOA-e uz prijetnju da je u opasnosti “bude li radio probleme” nakon smjene. SOA se o slučaju oglasila još preksinoć, u kojem je samo navela da je “jedna od zadaća Sigurnosno obavještajne agencije i zaštita sigurnosti državnih tijela te protuobavještajna zaštita najviših institucija Republike Hrvatske”.
Jučer se pak oglasio i Ured predsjednice. U njihovom priopćenju se pak ističe da “Ured predsjednice Republike najoštrije odbacuje zlonamjerne tvrdnje da je na bilo koga ikad vršen pritisak, bilo izravno ili neizravno, da podnese ostavku.
Sastanak nije demantiran
U praksi je dovoljan samo jedan potpis za smjenu ili postavljanje dužnosnika u Uredu, pa su tim više apsurdne i neistinite tvrdnje da je pritom bilo potrebno na neprimjeren način uključivati bilo koju treću stranu”.
No, nijedno od tih priopćenja ne demantira to da je djelatnik SOA-e u ime predsjednice obavijestio njezina savjetnika da će biti smijenjen. A stručnjaci koje smo jučer kontaktirali već tu činjenicu smatraju u najmanju ruku problematičnom.
- Ako je točno sve što je Mate Radeljić naveo u svome priopćenju, da mu je pripadnik tajne službe po nalogu predsjednice Republike priopćio da će biti smijenjen s funkcije savjetnika predsjednice za unutarnju politiku, onda se radi o ozbiljnoj zloupotrebi tajne službe. Nedopustivo je da ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije prenosi poruke bilo kojeg dužnosnika, pa tako ni poruke predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ovo svjedoči o visokom stupnju politizacije službi - kazao je bivši ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, jedan od reformatora obavještajnog aparata koji je izdvojio SZUP (današnju SOA-u) iz sastava MUP-a.
- Da sam na mjestu premijera Andreja Plenkovića, zatražio bih ostavku ravnatelja SOA-e. Ravnatelj službe je postao kurir predsjednice države u njezinoj kadrovskoj politici - kazao je Lučin.
Ugroza predsjednice
Na pitanje što ako je služba procijenila da smijenjeni savjetnik predsjednice Grabar-Kitarović može predstavljati neku ugrozu za predsjednicu, Lučin odgovara da u takvom slučaju SOA o tome mora izvijestiti predsjednicu Republike, a nakon toga ona sama mora pozvati svog savjetnika i reći mu da ga razrješuje s dužnosti.
- U svemu ovome predsjednica Grabar-Kitarović je pokazala koliko je nevješta političarka, osobito ako je Radeljiću rekla da on mora otići zbog premijera Plenkovića - rekao je Lučin i naglasio da njega sve ovo podsjeća na devedesete godine kada su tajne službe bile u službi frakcija i unutarstranačkog previranja u HDZ-u.
Aktivist za ljudska prava koji je ujedno član Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi, Gordan Bosanac, kaže da svakako treba istražiti i ispitati sve navode iz priopćenja sada bivšeg savjetnika predsjednice države, Mate Radeljića. Kada bi se pokazalo da u njegovi navodi točni, da mu je djelatnik tajne službe po nalogu njezina ravnatelja priopćio kako ga Kolinda Grabar-Kitarović više ne želi za savjetnika, onda je posrijedi zloupotreba tajnih službi.
Na pitanje tko bi trebao provesti takvu istragu, Bosanac odgovara da to može učiniti unutarnja kontrola u tajnoj službi, može Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost koji to radi po nalogu predsjednice države i premijera, potom saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Državno odvjetništvo ako procijeni da ima sumnji u počinjenje kaznenog djela, te Vijeće za civilni nadzor ukoliko bi to Radeljić od Vijeća zatražio.
Kada bi se utvrdilo da je sve baš onako kako je to kazao Radeljić u svome priopćenju, odnosno da mu je 5. prosinca djelatnik SOA-e priopćio da predsjednica više ne treba njegove usluge i priprijetio mu da ne pravi probleme jer bi ga mogao udariti automobil, te da mu je predsjednica pet dana kasnije, 10. prosinca, i sama rekla da više ne treba njegove usluge, onda je služba, smatraju naši sugovornici, izašla iz zakonskih okvira, što bi moglo pokrenuti pitanje odgovornosti ravnatelja. A ravnatelja imenuju i smjenjuju supotpisom predsjednica države i premijer.
Ostaje još pitanje što je s odgovornošću predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović ako je zloupotrijebila tajnu službu. Ako je točno sve što je Radeljić rekao, to bi značilo da je u obavljanju dužnosti povrijedila Ustav i da se otvara mogućnost aktivacije članka 105 Ustava koji govori o odgovornosti predsjednika Republike.
O tome kako bi mogla zaživjeti ova ustavna odredba razgovarali smo s profesorom ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, dr. Brankom Smerdelom, koji kaže da Ustav ima mehanizam opoziva predsjednika države radi povrede Ustava, ali da je on gotovo neprovediv u praksi.
Ustavna kriza
Ustav kaže da “postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika”. Dalje navodi da o “odgovornosti predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud dvotrećinskom većinom svih sudaca, da odluku o odgovornosti predsjednika za povredu Ustava mora donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreće odgovornost predsjednika”.
- Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava - stoji u temeljnom državnom aktu.
- Nezamislivo je da u aktualnom sazivu Sabora dvije trećine zastupnika pokrenu bilo koju inicijativu, pa tako ni ovu - kaže dr. Smerdel i navodi da je ustavna norma postavljena tako da je predsjednik države de facto nesmjenjiv. Norme koje govore o postupku utvrđivanja odgovornosti su nerazrađene. Smatra da Sabor nije u stanju podići optužbu, a kada bi to i učinio nije jasno tko bi proveo istragu i kako bi se Ustavni sud stavio u ulogu sudišta koje bi moralo utvrditi i ocijeniti činjenično stanje, te na kraju dvotrećinskom većinom donijeti odluku.
Dr. Smerdel podsjeća kako su i ranije bile situacije kada su oporbene stranke bile nezadovoljne predsjednicima države. Prisjetio se da je 1994. godine tadašnji potpredsjednik SDP-a Zdravko Tomac kazao da će pokrenuti opoziv predsjednika Franje Tuđmana, pa predsjednika Stjepana Mesića kojega se prozivalo veleizdajnikom koji izručuje hrvatske branitelje, te Ive Josipovića kojemu desnica nikada nije oprostila “ustašku zmiju”. No nitko, kaže dr. Smerdel, nije ni pokušao predsjednika države opozvati preko Sabora, a vjeruje da se takvo što neće pokušati ni sada.