- Iz ovog što je objavljeno u novinama mogu odmah reći da se radi o originalnom dokumentu. To znam sigurno. Ali se ti isti dokumenti trebaju nalaziti i u dosjeu Vladimira Šeksa - rekao je Smiljan Reljić, bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova i ujedno šef SZUP-a, tajne službe nastale transformacijom Udbe.
Jeste li imali ta saznanja, pitamo Reljića. - Koja? - odgovara protupitanjem. Saznanja da je Šeks bio suradnik Udbe, preciziramo. - To su originalni dokumenti. A vi sami zaključite dalje - odgovara.
Na daljnje pitanje je li početkom devedesetih, dok je bio na čelu tajne službe koja je naslijedila Udbine arhive, bilo poznato da je Udba među svojim doušnicima imala i Vladimira Šeksa, čovjeka koji je tada obnašao najviše državne dužnosti, te je li o tome razgovarao s predsjednikom Franjom Tuđmanom, Reljić odgovara potvrdno. - Naravno da smo imali te dokumente u posjedu. Mi smo ih predali Hrvatskom državnom arhivu. Ozbiljna služba mora znati sve što piše u njihovim papirima - rekao je Reljić.
Kako se tretirala činjenica da je Šeks surađivao s Udbom? Zar mu to nije trebala biti prepreka za obnašanje visokih državnih dužnosti, pitamo. - Očigledno nije - odgovara Reljić.
Tuđman
Na daljnji upit tko je odlučivao može li osoba s takvom prošlošću raditi najodgovornije stvari, a Šeks je bio potpredsjednik Sabora, potpredsjednik Vlade, glavni državni tužitelj, u jednom razdoblju predsjednik Sabora, jedan je od autora hrvatskog Ustava..., Reljić se nasmijao i rekao da nije on.
- Ne zanima me tko je odlučivao - izbjegavao je odgovor.
Kao šef tajne službe izravno ste komunicirali s tadašnjim predsjednikom Tuđmanom i teško ste mogli zaobići činjenicu da je Šeks u Udbinim dosjeima zabilježen kao njihov suradnik, inzistirali smo.
- Uvijek je to pitanje vage, a predsjednik Tuđman je bio dovoljno pametan i mudar da je znao vagati. Uostalom, ovo je tema o kojoj se mnogo puta raspravljalo. Čak mislim da ovo nisu prvi dokumenti koji su objavljeni, a ukazuju na to da je Šeks imao određen odnos s Udbom. Govorilo se i o kodnim imenima koja je imao. Spominjala se Sova... - rekao je Reljić.
Na primjedbu kako Šeks tvrdi da mu je hrvatska tajna služba u ministarskom mandatu Josipa Boljkovca dala kodno ime Sova, reagirao je kategoričkim odbijanjem bilo kakve mogućnost da bi se Šeksom bavile hrvatske službe. - On sigurno nije bio predmet rada hrvatskih tajnih službi, barem ne u mom mandatu - rekao je Reljić.
Je li devedesetih bilo još ljudi koji su poput Šeksa surađivali s Udbom, ali su unatoč tome ušli u politički vrh, zanimalo nas je.
- Da se razumijemo, Udba nije bila savršena služba i savršena struktura. Mnogo je ljudi proglašeno njihovim suradnicima, a da nikada to nisu bili. S druge strane, ima mnogo onih koji su bili pravi suradnici službe u bivšem režimu, ali nikada nitko u njih nije upro prstom - rekao je Reljić, ali nije želio otkriti na koga misli.
Razgovarali smo i o činjenici da su udbaški dosjei “očišćeni”, da iz njih nedostaju bitni dijelovi te pitali može li odgovoriti tko je sve i kada prelistavao Udbine uratke i radio “selekciju” dokumenata. - Postoji kategorija dosjea koji su bili mikrofilmirani i njih se nije moglo ‘očerupati’. Oni su također predani Arhivu. No, s dijelom dosjea se pokušalo manipulirati i manipuliralo se devedesetih kada su mnogi željeli sakriti svoju prošlost.
Tada je u kaosu raspada jednog sustava i prelaska na nešto novo to bilo puno jednostavnije učiniti nego kasnije, kada je nova vlast preuzela nadzor nad sustavom - rekao je bivši šef SZUP-a i napomenuo da se i o tome govorilo i pisalo te da je poznat podatak kako je iz SZUP-a bilo izneseno 406 dosjea ljudi koji su imali političko značenje u vremenima prije devedesetih. No, nije želio govoriti tko je iznio dosjee i kako se to činilo.
Na pitanje što bi po njemu trebala biti politička posljedica objave dokumenta iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je Šeks surađivao s Udbom, Smiljan Reljić kaže da za Šeksa objektivno više ne mogu nastupiti nikakve političke posljedice jer više ništa ne predstavlja.
Materijalna potvrda
- On ništa ne predstavlja u politici, osim onog što se sam trudi plasirati. Uporan je u dokazivanju da je važan i da ga se nešto pita u što ja, barem u zadnjih godinu dana, ne vjerujem. Dakle, za njega ne mogu nastupiti bilo kakve političke posljedice. Ovo je samo materijalna potvrda svega što se već godinama govori. Nitko nije iznenađen objavljenom informacijom. Šeks je duboko zagazio u period mirovanja i politički bi sve ovo trebalo proći bez nekih posljedica - rekao je Reljić i napomenuo da isto vrijedi i za druge koji su imali veze s bivšim sustavom, ali su se maknuli.
Sadrže li detalji o Šeksovu odnosu s Udbom za koje smo saznali iz dosjea Zlatka Bagarića odgovor na pitanje zašto Tuđman nikada nije želio provesti lustraciju, pitamo. - Nije! To sigurno nije razlog - odgovara.
Zar bi Šeks mogao biti Tuđmanu desna ruka da je provedena lustracija, inzistiramo. - Sigurno je Šeks objasnio svoju ulogu. Ja ne znam niti mogu znati što su oni na tu temu razgovarali, niti kakvo je objašnjenje Šeks dao Tuđmanu. Znam samo da Tuđman ne bi uspio s osamostaljenjem i obranom Hrvatske da je sa svima ušao u radikalan obračun - odgovorio je i razgovor zaključio tvrdnjom da je pokojni predsjednik znao da mora ići u pomirbu i balansirati jer se bez toga nije moglo pobijediti u ratu i očuvati državu.