INTERVJU

Šonje: Reforma se čini izbalansiranom, velika većina bit će na dobitku

Velimir Šonje, Arhivanalitika
 Goran Mehkek / Hanza Media

Kakav vam je dojam o izmjenama u sustavu poreza na dohodak? Jesmo li napokon dobili uravnotežen sustav koji više neće drakonski oporezivati više plaće?

- Ohrabruje da nova Vlada na početku mandata uzima dobar smjer. Međutim, korak je prekratak. Nije iskorišten trenutak za dublju reformu koja bi činila razliku. Ovo nije dovoljno da provocira ulaganja, privuče strane investitore koji zapošljavaju visoko plaćene stručnjake o kojima zavisi tehnološki napredak. Smanjenje najviše stope s 40% na 36% dobro je došlo, ali je malo. I dalje nismo konkurentni u okružju gdje su najviše porezne stope niže. Posebno u svjetlu činjenice da se najavljivao obračun iznad 20.000 kuna na mjesec povrh osobnog odbitka, a sada je prag obračuna smanjen na 17.500. Ako u Hrvatskoj želimo zadržati i privlačiti najkvalitetnije ljude, stručnjake i talente o kojima ovisi razvoj, trebat će od 2018. napraviti sljedeći korak rasterećenja. On treba uključiti i redukciju najvažnije stope poreza na dohodak, one koja je sada smanjena s 25% na 24%. Cilj bi trebao biti 20% da budemo konkurentni.

Treba li i srednji sloj biti zadovoljan? Što se zapravo dogodilo u sustavu olakšica za djecu i s porezom na dohodak?

- Reforma poreza na dohodak doima se izbalansiranom, velika većina će biti na dobitku. Nema još parametara za točne izračune, ali podatak da će se broj ljudi s nižim i prosječnim primanjima koji ne plaćaju porez na dohodak povećati za oko 560.000 zbog povećanja neoporezivog dijela na 3800 kuna mjesečno pokazuje da je ovo velika stvar. Olakšice za djecu su ostale, samo je način obračuna promijenjen, još ne znamo kako, ali predmnijevam sigurno ne na štetu osoba s nižim i prosječnim primanjima.

Je li iznenađenje ukidanje oslobađanja poreza kod kupnje prve nekretnine? Kakav je dojam o smjeru reformi nekretninskih poreza? Stvari zvuče pomalo komplicirano - govori se o ukidanju komunalne naknade, uvođenju poreza po koeficijentu dobi i stanja nekretnine, o tome da će viši teret imati samo oni s dvije nekretnine…

- Ovo je bez sumnje najlošiji dio reforme. Porez na promet nekretnina arhaičan je i nepotreban porez koji guši nerazvijeno tržište i poskupljuje nekretnine. Trebalo ga je posve ukinuti, pa smanjenje s 5% na 4% nije vrijedno spomena. Kod pretvaranja komunalnih naknada u porez, naizgled je logično da se osnovica proširi podatkom o starosti i kvaliteti nekretnina, ali rezultat je loš: kažnjavate one koji kupuju novije i održavaju nekretnine ulaganjima, umjesto da ih porezno stimulirate, jer održavani stambeni fond je stvar od nacionalnog, ne samo od privatnog interesa. Tu je i strah da je ovo tek uvertira za povećanje poreza koje će nastupiti u kasnijim godinama. Ova sumnja se može ispraviti samo ako se ukupno opterećenje komunalnom naknadom smanji, a ne da ostane isto, čime se stvaraju pretpostavke za rast poreza na nekretnine u budućnosti.

Pretpostavljamo da će poduzetnička javnost pljeskati smanjenju poreza na dobit, pogotovo mali poduzetnici i poljoprivrednici koji će plaćati 12 posto te će moći birati plaćanje prema novčanom tijeku ili stvarnom stanju blagajne. Koliko, prema vašem mišljenju, treba biti zadovoljna poduzetnička javnost? Hoće li biti gunđanja zbog ukidanja poreza na reinvestiranu dobit?

- Pametna je stvar usporedno rasterećivati rad i kapital. Tako se maksimalizira učinak na investicije, zapošljavanje i poslovanje. S 18% za velike i srednje te 12% za male, obrtnike i poljoprivrednike u segmentu poreza na dobit više ne stršimo u odnosu na međunarodno okružje. Zato za ukidanjem olakšica ne treba žaliti. Treba hvaliti i najavljeno porezno priznavanje logičnih rashoda. To će olakšati rješavanje problema s neplaćanjem. I sklapanje sporazuma o transfernim cijenama će povećati predvidivost poreznog tretmana za velike poduzetnike. Ako ima još nekih olakšica i poticaja u sustavu poreza na dobit i njih bi trebalo ukinuti, pa dodatno smanjiti porezne stope, tako da svi imaju povoljne, ali jednake uvjete poslovanja i da Hrvatska postane međunarodno prepoznata investicijska lokacija. Tako se potiču investicije, konkurencija i zapošljavanje: a ako hoćete poticati istraživanja i razvoj, onda izravno potičite istraživanja i razvoj, a ne dobit tvrtki u kojima se odvijaju te aktivnosti, jer R&D aktivnosti onda nemaju svuda jednake koristi od poticaja.

U PDV-u je bilo i smanjenja stopa (repromaterijal u poljoprivredi), ali i povećanja (usluge u turizmu). Čini se da ministar Marić nije baš sklon brzom eksperimentiranju s najvažnijim poreznim prihodom te se odlučio za politiku malih koraka?

- U PDV uopće ne bi trebalo dirati jer je njegov utjecaj na cijene prema dolje upitan. Štoviše, za neko malo smanjenje poput onog s 25% na 24% od 1. 1. 2018. vjerujem da ne bi potisnulo cijene na niže, a to je ono što građane zanima. Umjesto smanjenja PDV-a treba provesti sljedeći ciklus reforme poreza na dohodak radi rasterećenja rada, i to tako da stopa od 24% ide na 20%, a ona s 36% na 30%, uz bitno povećanje praga. To bi imalo i direktan i indirektan pozitivan utjecaj na ekonomsku aktivnost, za razliku od PDV-a. Zato preporučujem ministru da odustane od najavljenog smanjenja PDV-a sljedeće godine i umjesto toga dovrši načetu reformu poreza na dohodak i dobit.

Ministar Marić jako inzistira da je cilj reforme održiv i predvidljiv sustav. Vidite li vi elemente sigurnije održivosti i više predvidivosti?

- U elemente održivosti i predvidivosti povjerovat ću tek kad me netko iznenadi pa dokaže to djelom, a ne samo riječima. Ova reforma će proći test ako ne dobijemo porez na nekretnine koji će za par godina rasti, ako umjesto nepotrebnih zahvata u PDV dovršimo reformu oporezivanja rada i kapitala i pretvorimo Hrvatsku u atraktivnu investicijsku lokaciju i ako se na tom smjeru izdrži barem 10 godina. Bez toga neće biti trajnog učinka na rast, a to će biti moguće samo ako vlast bude racionalna s rashodima koje ovi porezi financiraju. Ako rashodi opet eksplodiraju, sve će pasti u vodu, a to već vidim iza ugla. Rashodi opće države u prvoj polovici godine bujaju. Ukupne naknade zaposlenima u općem Vladinom sektoru rastu 3,3% na godišnjoj razini, materijalni troškovi čak 3,7%! Sindikati javnog sektora viču da im država, to jest mi - porezni obveznici - povrh svega dugujemo još neke milijarde. Apetiti ne rastu samo njima, a prihodi 2017. više neće rasti kao do sada. Dakle, vjerujem u Marićeve dobre namjere i stručnost, ali ne vjerujem ni u njegovu ni u Vladinu snagu da zadrže branu rashoda kad bujica krene. Da nas barem pozitivno iznenade.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. srpanj 2024 14:41