Da, Iva će i dalje imati palac desne ruke! Zahvaljujući mladim plastičnim kirurzima KBC-a Zagreb, dr. Mladenu Dudukoviću, dr. Hrvoju Kisiću i dr. Nini Fuchsu, 13-godišnjoj djevojčici iz okolice Rijeke prošlog je tjedna uspješno “vraćen” palac koji je “igrajući se sa sjekiricom” nesretno odrezala.
Htjela je samo malo “iscijepati drva”. Sjekiricu je, premda je dešnjakinja, držala lijevom rukom. Trebao je samo trenutak nepažnje pa da strada palac, najvažniji prst šake. Operacija je trajala od ponoći u utorak do srijede ujutro. Zadnji konac ušiven je oko 5:30. Liječnici ne kriju zadovoljstvo jer je Anin prst oživio. Ružičast je, a to znači da je živ i da su liječnici zadovoljni učinjenim. Za dva ili tri mjeseca, odnosno čim zacijeli kost, počet će rehabilitacija kako bi se oporavili živci i tetive, i prst bio u punoj funkciji.
U vrtu
Sve je počelo u Ivinu vrtu, a završilo na Klinici za kirurgiju KBC-a Zagreb. Nakon što se dogodila ta strašna nesreća, roditelji su krenuli u utrku s vremenom. Uzeli su odsječeni prst i pošli u najbližu bolnicu - KBC Rijeka. No, tamo su im predložili da se “sanira rana”, odnosno da Ana ostane bez palca. Užasnuti prijedlogom krenuli su tražiti dugu mogućnost. Znali su da su mnogima “prsti vraćeni” pa nisu gubili vrijeme. Sjeli su u automobil i uputili se u Zagreb. Prst su stavili u vrećicu u nadi da neće zakasniti, odnosno da će liječnici uspjeti spasiti Ivin palac!
Dežuran je te večeri bio dr. Nino Fuchs, koji nije dvojio što treba učiniti. Znao je da je nužno okupiti kolege mikrokirurge koji rade tako suptilne i komplicirane zahvate. Pozvao je dvojicu kolega dr. Dudukovića i dr. Kisić, i njih su trojica vrlo brzo započela operaciju za koju su odmah znali da će potrajati do sutra. Trebalo je pripremiti palac za spajanje, točnije sve krvne žile, tetive i živce, kao i one na šaci. Dakle, dvije su ekipe radile na pripremi, a onda je počelo spajanje. Sve se, dakako, radilo pod mikroskopom i zato su te rekonstruktivne operacije toliko zahtjevne. No, u pola šest ujutro svi su bili zadovoljni. Operacija je uspjela!
Dežuran je te večeri bio dr. Nino Fuchs te je okupio kolege mikrokirurge koji rade tako suptilne i komplicirane zahvate - dr. Mladena Dudukovića i dr. Hrvoja Kisića
Tanke žile
“Šaka možda neće biti u funkciji da Iva može svirati klavir, ali pisanje i sve ostalo što svakodnevno radimo rukom spašeno je. Naime, bez palca funkcija šake smanjena je čak 45 posto”, objašnjava dr. Duduković. Dodaje da je operacija trajala dugo jer su kod djece krvne žile vrlo tanke, u promjeru ne većem od 0,3 milimetra.
Za šest tjedna izvadit će se žica koja trenutno spaja polomljenu kost palca i onda se radi rendgen da se vidi situacija, odnosno može li započeti intenzivna fizikalna terapija. Za nekoliko mjeseci prst će biti u punoj funkciji. Polako će se vraćati osjet jer živcima treba najdulje za oporavak. Kod odraslih to traje dulje, ali djeca imaju puno veći biološki potencijal, tako da Iva neće morati dugo čekati da njezin palac proradi.
Liječnici ističu da je rad pod mikroskopom vrlo zahtjevan. Ruka mora biti vrlo mirna, pa i svjetski podaci govore da su te operacije, prije svega, za liječnike ne starije od četrdesetak godina dok još nema nikakva tremora. Trojica kirurga s Rebra upravo su u toj dobi, od 35 do 40 godina. U ovom trenutku to je jedina mikrokirurška ekipa u državi koja može raditi takve zahvate jer je KB Dubrava, kao drugi centar, trenutno “u koroni”.
Hvatište
Inače, kaže predstojnik klinike za kirurgiju prof. dr. Davor Mijatović, dobro je da ljudi znaju da primjerice odrezani prst ili ruku ne treba stavljati u led jer to može značajno smanjiti izglede za uspjeh funkcije.
“Najbolje je isprati odrezani prst vodom, zamotati u gazu ili čistu krpu, staviti u vrećicu, a potom u vodu, ali ona ne smije prodrijeti do prsta. U vodu se onda stavi desetak kockica leda i tako se transportira”, objašnjava prof. dr. Mijatović.
“Najbolje je kad možemo vratiti plac tamo gdje je bio zbog bolje funkcije šake, kao što je to učinjeno Ivi. No, u slučaju kad je to nemoguće, radi se implantacija primjerice nožnog palca kako bi šaka imala bolje hvatište”, kaže prof. dr. Mijatović.