Neobično izgleda proba opernog orkestra u kazalištu. Nekoliko desetaka ljudi pred vama na pozornici, ali svi u civilu. Nema bijelih košulja, svečanih odijela i leptir mašna, nema haljina i crnih, lakiranih cipela. Nema ni publike, osim pokojeg kazališnog radnika koji sjedi u praznom i osvijetljenom gledalištu. Maestro je odjeven u jeans i običan T-shirt.
Ono što je istovjetno pravome kazališnom ambijentu su, ipak, svi ti instrumenti, zatim glasnice opernih solista, kao i melodije i tonovi koji se šire prostorijom, pa kad čovjek zatvori oči, lako mu je uvjeriti se da je doista na večernjem koncertu, a ne na probi koja mu prethodi. Sve dok ih ne prekine čovjek u jeansu, koji je samo trenutak ranije energično mahao svojom dirigentskom palicom.
...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....