Blaženka Rogulj (47) rođena je u Đakovu, no još je kao djevojčica došla u Zagreb, gdje je završila osnovnu školu u Centru “Vinko Bek”, a potom i srednju školu za telefoniste. Zaposlila se u osiguravajućoj tvrtki Croatia Lloyd, nekad Slavija Lloyd, i ondje je radila kao telefonistica sve do 2010. godine. U trenutku kad je država otpuštala značajan dio radnika, Blaženka Rogulj bila je jedna od njih. Ukinuli su telefonsku centralu i izgubila je radno mjesto. Imala je 42 godine, slijepog supruga, dvoje djece i kredit za kuću. Trebalo je smisliti što i kako dalje, prisjeća se B. Rogulj.
Tri mjeseca bez prijave
“Slijepe i slabovidne osobe dobivaju 350 kuna mjesečno na ime tuđe njege i pomoći i sto kuna od Grada Zagreba. S time nitko ne može preživjeti i obratila sam se Udruzi slijepih Zagreb”, kaže.
Ubrzo je završila edukaciju za informatičara i jako se angažirala u Udruzi, dobila neke kratkotrajne poslove preko javnih radova, stekla iskustva... Međutim, pune četiri godine ništa od posla, sve do početka ove godine, kada je naišla na natječaj tvrtke Trgoprofil.
“Radili su i kao agencija za posredovanje nekretninama, prošla sam na testiranju i zaposlili su me uz poticajne mjere. Dva mjeseca su me držali na crno, bez prijave. Dobro sam se snašla, moj posao je bio kontaktirati prodavatelje i iznajmljivače nekretnina i pridobiti ih da posluju preko naše agencije. Ugovarala sam i sastanke i dobivala potencijalne klijente. Bio je izazov. Neto plaća trebala je iznositi 3600 kuna, a od bruto jedan iznosa 75 posto pokriva država. S time da država poslodavcu unaprijed isplati 42 tisuće kuna za cijelu godinu”, iznosi B. Rogulj. Prvo je radila na crno, a potom su je prijavili trećeg tjedna u ožujku, pa je za taj dio dobila tisuću kuna plaće. I to je sve. Radila je do kolovoza ove godine, ali za to nije dobila ni kunu.
Isplata ovrhom
“Poslodavac je stalno obećavao, ali ništa. Otišla sam na HZZ i prijavila da je čovjek na mene kao slijepu osobu dobio poticaje od države, ja radim, ali ne dobivam plaću. Strašna prijevara! U HZZ-u su mi rekli da ne mogu ništa jer on ima tri mjeseca vremena da im pošalje izvješće, potvrdu o uplaćenoj plaći i doprinosima”, tumači B. Rogulj. Otišla je i u inspekciju rada, gdje je, pak, dobila odgovor da oni nemaju vremena sve kontrolirati. Ipak, HZZ je poslao opomene i na koncu je sjela ovrha.
“Jučer sam ovrhom dobila dvije plaće. Za preostale dvije pitanje je hoće li ovaj imati novca na računu. Laž je da će se naplatiti preko bjanko mjenice kad tvrtka nema novca na računu. Nije mi jasno kako HZZ loše provjerava te tvrtke, odnosno kako država daje poticaje, a ne kontrolira što se dalje događa. Teško je kad uočite da u sustavu nemate podršku, a treba preživjeti““, zaključuje B. Rogulj.
Tvrtka u blokadi
Njezin kolega Dejan Tešić, 32-godišnji Vinkovčanin, suočio se sa sličnim nevoljama. Tešić je također u Zagrebu završio za telefonista i prekvalificirao se za masera. Naime, dva mjeseca specijalizacije prošao je u Kini, u životu je, kaže, svašta radio, od angažmana u call centrima do masaža.
“Prije dvije godine zaposlio sam se u kozmetičkom salonu na Jarunu, ondje sam radio gotovo četiri mjeseca, ali nijednu plaću nisam dobio. Jedva sam uspio dobiti platne liste. Gospođa vlasnica je uzela poticaje od države i od Grada Zagreba u visini od sto tisuća kuna na ime zapošljavanja osoba s invaliditetom. Pokrenuo sam ovrhu, ali novca nema. Tvrtka je u blokadi, otvorila je drugu na ime svojih kćeri. Otad tražim posao”, iznosi Tešić.
Goran Tomašković, tajnik Udruge slijepih Zagreb, pozdravlja novi Zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom koji nalaže da na 20 djelatnika mora biti jedna osoba s invaliditetom, kao i poticajne mjere zapošljavanja Zavoda za zapošljavanje.
“Međutim, to je podložno brojnim zloporabama. Tražimo čvrstu kontrolu poslodavaca koji uzmu poticaje, ne plaćaju radnika, on ode, oni opet uzmu poticaje... Poslali smo dopis Ministarstvu rada, Fini, pravobraniteljici za osobe s invaliditetom, predsjednici države”, nabraja Tomašković.
“Na ovaj način prevaranti zarađuju na osobama s invaliditetom. HZZ im je dao tri mjeseca da slažu nekakva izvješća i nikome ne odgovaraju. Evo, na Međunarodni dan bijelog štapa ne tražimo sažaljenje i milost, nego zakonski red i podršku građanskog društva”, poručuju Blaženka i Dejan u ime svih slijepih i slabovidnih osoba kojih je u Hrvatskoj nešto više od šest tisuća.