USPJEH LIJEČNIKA NA REBRU

SRETNI RODITELJI 'Prestrašili smo se kad smo doznali da čekamo sijamske blizanke, ali odlučili smo se boriti za naše djevojčice'

Zagreb, 130519. Kispaticeva ulica.
Dio tima koji je na KBC Zagreb izveo uspjesno razdvajanje sijamskih blizanaca obitelji Tambolas.
Na fotografiji: Dr. Ruza Grizelj, Tambolas Petar i Marija koji drze na rukama svoje cetveromjesecne kcerke i Dr. Danko Mikulic..
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX

Doc. dr. Ruža Grizelj, Tambolaš Petar i Marija koji drže na rukama svoje četveromjesečne kćerke i dr. Danko Mikulić.

 

Da, bio je šok kad smo doznali da nosim blizanke, a onda i dodatni kad nam je rečeno da se radi o sijamskim blizankama. Naime, to mi nije bila prva trudnoća i znala sam da trebam ići na kontrole koje su se činile rutinskima. Rečeno mi je da nosim jednu bebu i da je sve u redu. Tako je bilo sve dok u trećem mjesecu trudnoće nisam otišla na ultrazvuk”, kaže Marija Tambolaš, 25-godišnja majka blizanki Kristine i Valentine.

“Vratili smo se s mora i ponovno sam išla na kontrolu, uključujući ultrazvuk. Liječnik je gledao, pa ponovno gledao i u jednom nam je trenutku rekao da zapravo nosim blizanke. I ne samo to, posumnjao je da su djevojčice spojene. U tome mi trenutku nije bilo previše jasno, ali već drugi dan bili smo u KB-u Sveti Duh, gdje je potvrđena dijagnoza. ‘Gospođo, nosite sijamske blizanke’, rekao je liječnik, a suprug i ja bili smo, blago rečeno, prestravljeni”, opisuje nam Marija prvi “susret” s vijesti koja je i njoj i suprugu još jednu prinovu pretvorila u veliko iščekivanje i tražila odgovore na brojna pitanja.

Dodaje da je prvo pitanje bilo hoće li zadržati bebe i pokušajem da im se objasni što bi sve to moglo značiti. No, Marija i Petar vrlo su brzo odlučili - dat će priliku svojim djevojčicama. Borit će se za njih i njihovo zdravlje pa što Bog da. Kažu da ni u jednom trenutku pobačaj nije bio rješenje. Doduše, imala je, kaže Marija, koja o Kristini i Valentini govori s puno emocija i uz osmijeh koji pokazuje da je iza nje i Petra ono najgore, i loših iskustava tijekom trudnoće. “

U listopadu sam pala na trbuh i završila na promatranju u bolnici, a onda mi je jedan liječnik rekao: ‘Gospođo, zašto ste odlučili tak šta rodit’. No, za mene one nisu bile ‘tak šta’ nego moja djeca i odlučila sam da se rode. Nakon toga sam jednom mjesečno išla na ultrazvučne preglede u KB-u Sveti Duh, a pred kraj trudnoće češće.

 

U 32. tjednu sam ostala u bolnici, a tjedan dana nakon toga rodile su se Valentina i Kristina”, sa smiješkom kaže Marija.

Dodaje kako je njoj i Petru trebalo vremena da čak i svojim najbližima kažu što se zbiva.

“Naravno, i mi smo bili zbunjeni. Ni sami nismo bili svjesni s čime se nosimo. Nismo znali kako im reći, a kad smo im rekli, bili su šokirani. U prvi trenutak nisu ni shvatili o čemu govorimo. No, nakon tog prvog šoka su nam rekli - kako vi odlučite, tako će biti. Najgore je iza nas. Sada je situacija već potpuno drugačija. Dobila sam nevjerojatnu snagu kad sam ih vidjela takve male. Sve me boljelo nakon carskog reza, ali kad sam ih vidjela i sad kad ih gledam kako se i dalje bore, kažem sebi - pa tako su male, a bore se, onda i mi moramo poduzeti za njih sve što možemo”, kaže Marija.

Svima onima koji su Petra i Mariju nakon vijesti o sijamskim blizankama pitali kako možete, kako ćete izdržati, uglas odgovaraju: “Pa zar ćemo plakati nad živom djecom!” Kažu da su ih ova čekanja malo izmorila, ali sve to polako zaboravljaju jer Kristina i Valentina sjajno napreduju. Smiju se, plaču kad nešto trebaju i čekaju mamin i tatin osmijeh.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo