Jedan ogorčeni klijent Centar banke jučer se požalio kako cijelo jutro naziva svoje klijente i moli ih da mu novac ne uplaćuju u tu banku koja odlazi u stečaj, već u jednu drugu. Nije mu jasno da “novac u banku može, a iz nje ne može”.
-To je čisti kriminal, Fina i HNB uzimaju moj novac, onaj koji mi mušterije uplaćuju - govorio je uzbuđeni poduzetnik, ističući da ima preko 200 faktura. Na primjedbu da je takva procedura kada banka ode u stečaj tek je ponovio kako se kod nas samo zna pljačkati. Nije htio reći čime se bavi “jer ako kaže svi će znati o kome je riječ”, tek napominje kako se bavi proizvodnjom i izvozom i da ima preko 800 klijenata. S Centar bankom posluje već 10 godina i smatra da je to “najbolja banka koja ima odlične ljude, razvijeno internet bankarstvo...” Kako to da je onda propala?
Monica Cereova, potpredsjednica češke J&T banke, još je u kolovozu ove godine u intervjuima izjavljivala: Ovamo smo došli da ostanemo i da se dalje razvijamo. V rlo smo ambiciozni, dodala je
Biondićevo ogorčenje
-Vjerojatno zato što Biondić nije htio uplatiti nekome mito - brzo odgovora poduzetnik koji je s nekadašnjim vlasnikom Centar banke, Dragutinom Biondićem, očito izgradio odnos velikog povjerenja. Pitanjem zašto je propala Centar banka vrlo aktivno bavili su se i svi drugi akteri, od HNB-a i Ministastva financija do dioničara, ulagača i menadžmenta. Naravno, svatko ima svoje viđenje slijeda događaja i uzroka kraha.
Tek što je centralna banka dala prijedlog za stečaj, odmah se oglasio Dragutin Biondić koji je u vrlo opširnom priopćenju jasno dao do znanja da je, po njegovom mišljenju, problem u nepouzdanom investitoru, češkoj banci J&T koja je odustala od dokapitalizacije, te u nesposobnoj upravi. Pritom je posebno ogorčen na Upravu koju je postavio novi većinski vlasnik banke, Fond gospodarske suradnje Alternative Private Equity.
Bio je to prvi pokušaj spašavanja Centar banke kada je, nakon dolaska na vlast, država pokazala spremnost da kroz FGS uloži gotovo 50 milijuna kuna. Prioritet države pritom je bio konsolidacija malih banaka koje bi se okupile oko Centar banke. No, nade su se pokazale uzaludnim, ne samo za ministra financija, već i za Dragutina Biondića čiji je Heruc u prvom krugu dokapitalizacije također uložio 34 milijuna kuna, nadajući se boljoj budućnosti.
Bivši vlasnik i dioničar Dragutin Biondić (gore) osobito je kivan na upravu koju je postavio novi većinski vlasnik FGS Alternativ
Čavao u lijes
Vlasničku prevlast dobio je FGS Alternativ u kojem su bili država i češki ulagač RMS Mezzanineom, vlasnički povezan s bankom J&T koja je upravo udarila čavao u lijes Centar banke. Nakon što je FGS Alternative uložio 97 milijuna kuna i posto vlasnik 51 posto dionica banke. Za Biondića problem nastaje u tom trenutku, kada je nakon dokapitalizacije od 97 milijuna kuna većinski vlasnik posto Alternative Upravljanje.
-Novi većinski vlasnik banke nije ojačao menadžment banke, već je, sasvim suprotno, doveo neiskusan rukovodeći kadar, bez odgovarajućeg stručnog, bankarskog pa i životnog iskustva, ističe Bionidć. Nakon sporazumnog raskida ugovora s Ivom Markotićem, Nadzorni odbor banke u Upravu je imenovao Tomislava Marinca, najprije za zamjenika, a u lipnju je postao i predsjednik. Međutim, Hrvatska narodna banka nije mu bila spremna dati suglasnost jer ga je očito smatrala nedovoljno kvalificiranim za taj posao, pa je instaliran tek odlukom Trgovačkog suda.
-U kriznim i poslovno teškim vremenima, nova, nestručna uprava i rukovoditelji nisu se snašli jer su bili bez potrebnog znanja o bankarskom poslovanju, rukovođenju i gotovo bez bankarskog iskustva. Rezultat takve politike bilo je nepovjerenje u novi menadžment banke i kao posljedica toga snažan odljev depozita i klijenata, velik pad prihoda i urušavanje svih pokazatelja poslovanja banke.
Linićevi favoriti
Danas, kada je sve kada je sve propalo, i ministar Linić ima svoje favorite za glavne krivce. Poput dioničara Biondića, i Ministarstvo financija upire prstom u neodgovornog ulagača i nesposobni menadžment, ali najodgovornijim smatra vlasnike “koji nisu bili spremni za pokušaj spajanja s drugim manjim bankama”. Umjesto nešto, na kraju su izgubili sve, poručili su iz Ministarstva.
Problem je, čini se, ipak mnogo dublji i počiva na osnovnom postulatu dobrog bankarstva, a to je odgovorno upravljanje rizicima i povjerenje štediša. Za Ivu Markotića, bankara koji je u Centar banci proveo oko 20 mjeseci, do dolaska novog većinskog vlasnika, problem je nastao upravo u trenutku kada je probijena crta između nadzora i upravljanja.
-Da bi i upravljali bilo čime morate znati i ljudi moraju imati povjerenja u ono što radite, kaže Markotić. Prema podacima HNB-a, od ukupnog kreditnog porfelja u iznosu od 1,2 milijarde kuna, 77 posto kredita Centar banke na kraju lipnja imalo je status “dospjelih a nenaplativih”. Dakle, riječ je 935 milijuna kuna loših kredita koje klijenti Centar banke nisu u stanju vraćati u roku od 90 dana. Tko su ti klijenti kojima je Centar banka odobravala kredite i danas su u tako teškom stanju da ih nisu u stanju vraćati?
I Čačić i anonimusi
Premda je Coning Radimira Čačića nazvučniji klijent, za kojeg se vjerovalo da je i potaknuo projekt objedinjavanja malih banaka, presudnu ulogu u porfelju Centar banke ipak nemaju neka politička i kontroverzna imena. Riječ je uglavnom o malim i srednjim slabostojećim poduzećima iz tekstilne, drvoprerađivačke ili neke slične manje perspektivne industrije. Oni često i ne mogu dobiti kredite kod velikih banaka pa se obraćaju manjim bankama i osuđene su na skuplje kredite, a banka na rizičnije klijente.
S produbljavanjem krize sva su ta poduzeća tonula u veće teškoće i teže su vraćale kredite. Osim slabašnih poduzeća, za Centar banku, čini se, veliki problem počela je predstavljati ekspanzivna kreditna politika iz vremena ekonomskog procvata. U vrijeme velikog zanosa pozakala je spremnost za financiranje nekoloko većih nekretninskih projekata, a slomom tržišta to se pokazalo vrlo rizičnim pothvatom.
Pored toga, u vrijeme euforije na tržištu kapitala banka je rado odobravala margin kredite za kupnju dionica. Kada su se cijene dionica počele padati, banka očito nije požurila naplatiti ono što se moglo. Podatak o tome koliko kreditnog porfelja čine margin krediti nije bilo moguće dobiti, ali čini se da nije zanemariv. Ipak, sve do prije godinu dana udjel loših kredita u banci bio je podnošljiv. Upućeni tvrde da je bio “upola manji nego danas”. Ono što se na trenutak učinilo kao rješenje, očito je, samo je pogršalo problem s kojim je Centar banka godinama suočena.
Uprava s Wall Streeta
Činjenica jest da novi menadžemnt koji je postavio FGS Alternative nije imao bankarskog iskustva i njihov pristup poslu bio je “kao da su došli s Wall Sreeta” kaže direktor jedne tvrtke koja je kasnila s otplatom kredita. Njihov odnos s klijentima, kaže, nije bio blizak i uviđavan, niti su pokušavali naći način kako riješiti problem. U trenutku kada bi otplata kredita kasnila 91 dan, aktivirali bi raspoloživa pravna sredstva i pokrenuli ovrhu nad nekreninama. Taj pristup, vjeruje se, samo je ubrzao urušavanje klijenata, a posljedično i same banke. Sraz Wall Streeta i industrije na zalasku vjerojatno nije ni mogao završiti drugačije.
Na brojne prozivke koje su uslijedile nakon vijesti o stečaju, menadžment banke nije odšutio. I oni su poslali priopćenje u kojem kažu da žale zbog ovakvog razvoja događaja “budući da su uloženi znatni napori u stabilizaciju poslovanja i kapitalno jačanje Banke nakon prve dokapitalizacije te pronalazak strateškog investitora”. Kako stvari vide u Alternative Upravljanje, kada su došli u banku, stanje je bilo teže nego što su očekivali, a normalno poslovanje bilo je otežano “zbog naslijeđenog portfelja te određenih ograničenja nametnutih od strane regulatora”.
Sumnjivi J&T
Povećanje iznosa teško naplativih kredita značilo je i veće izdvajanje rezervacija zbog čega je došlo do manjka kapitala banke i u konačnici stečaja. Na kraju ostaje pitanje uloge češkog ulagača, banke J&T. Iako se stekao dojam da je riječ o izvjesnom poslu, danas svi sudionici usput kažu kako im se otpočetka činilo da je banka J&T sumnjiva. No, pravo je svakog ulagača, bez obzira na njegovu reputaciju, da pokuša izvući maksimum. U ovom slučaju Česi su od države očekivali da preuzme sve loše kredite Centar banke. Za državu je to bilo neprihvatljivo i posao je jednostavno propao.
Danas i ministar financija Slavko Linić smatra da saniranje banke nije bio posao za FGS-ove. To ipak nadilazi njihove kapacitete. Znači li to da je država ipak loše birala partnere? “Lako je biti general nakon bitke”, kaže jedan državni dužnosnik, “ali prije godinu i pol dana prioritet je bio spriječiti moguće narušavanje povjerenja u bankarski sustav”. Što god da je bio glavni motiv objedinjavanja malih banka, njihovi vlasnici, izuzev onog Centar banke, nisu pokazali spremnost za taj korak i vlastitu budućnost vidjeli su drugdje. Možda je država i uspjela spriječiti gubitak povjeranja u bankarksi sustav, ali ono što je sigurno cijena tog poteza je 50 milijuna kuna uloženih u Centar banku i oko 500 milijuna kuna koliko će DAB morati isplatiti za osiguranu štednju.