Obitelj ustaškog poglavnika Ante Pavelića ne želi da se njegov grob iz Španjolske seli u Hrvatsku jer Hrvatska kakvu je stvorio Franjo Tuđman nije onakva država o kakvoj je on sanjao. Potvrdila je to Pavelićeva kći Višnja prije desetak godina redatelju Jakovu Sedlaru, koji ju je posjetio u Madridu i s njom razgovarao za potrebe svojeg dokumentarnog filma “Ante Pavelić bez maske”.
Ona je umrla krajem 2015. te je pokopana u istom grobu s ocem i majkom Marijom na jednom starom groblju u središtu Madrida. Za vrijeme diktature Francisca Franca Španjolska je postala dom mnogim kvislinzima, pa i Paveliću i Vjekoslavu Maksu Luburiću koji je živio u gradiću Carcaixent, gdje je 1969. ubijen i pokopan. Prvi put nakon njihove smrti u Španjolskoj se postavlja pitanje je li njihovim posmrtnim ostacima tamo mjesto, pa su krenule i spekulacije da bi mogli biti poslani u Hrvatsku ili čak BiH, gdje su obojica rođeni. Povod takvim nagađanjima izmjene su zakona o povijesnom sjećanju koje predlaže nedavno uspostavljena socijalistička vlada Pedra Sancheza s ciljem da Španjolska do kraja raščisti s Francovim režimom. Zakon se odnosi samo na Španjolsku te žrtve Španjolskog građanskog rata i Francove diktature, a ne i na nacističke i fašističke zločince ili žrtve iz ostatka Europe, no neki već traže mogućnosti i za uklanjanje grobova fašistima bliskih useljenika.
Sedlar misli da premještanje Pavelićevih ostataka nije dobra ideja te da on pripada povijesti. Iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova, kao ni iz državnoga vrha, još nema službenih reakcija ni odgovora na pitanje kako bi Hrvatska reagirala kada bi Španjolska inzistirala na vraćanju kostiju dvojice ustaških dužnosnika. Hrvatska bi, neslužbeno doznajemo, to mogla odbiti jer nije pravna sljednica NDH. Za sada španjolska vlada to od Hrvatske i ne traži, ali je prašinu podigao Paco Salom, gradonačelnik Carcaixenta blizu Valencije, na čijem je gradskom groblju pokopan Maks Luburić. Prema pisanju dnevnog lista Levante, Salom i gradski vijećnik Carles Albert sastali su se s tajnikom za pravosuđe, upravu, reforme, demokratske i građanske slobode regije Valencija Ferranom Puchadesom, koji im je objasnio brojne pravne zavrzlame i prepreke što stoje na putu ekshumaciji. No, složili su se kako postoji dobra volja da se pokuša naći rješenje. Prepostavlja se, piše list, da će se lokalna vlast gradića u kojem je Luburićev grob obratiti hrvatskom veleposlanstvu u Madridu sa zahtjevom da hrvatska Vlada zatraži premješaj ostataka.
“Želimo pronaći rješenje jer smatramo da zakon koji predlaže vlada nije jasno definirao što je s ostacima osoba koje nisu izravno sudjelovale u Španjolskom građanskom ratu”, ističe Salom.
Umirovljeni inženjer Juan Jose Mendez (69) iz Carcaixenta u razgovoru za Jutarnji otkriva kako je davne 1969. upoznao Vjekoslava Luburića koji je samo nekoliko mjeseci poslije ubijen. “Imao sam tada 20 godina i ostavio je na mene jako dobar dojam. Djelovao je snažno. Iz škole sam poznavao njegovu kćer. Sjećam se da je imao dvije kćeri i dva sina. U Španjolskoj je imao mnogo istomišljenika koji su poput njega štovali Franca i njegov režim. Puno je takvih ljudi i stoga nama ovdje nije čudno što mnogi i danas tako razmišljaju, no mnogo je i onih koji su svjesni fašističkih zločina i nije im drago što su njihovi počinitelji ovdje pokopani”, zaključio je Mendez.