Hrvatske bolnice imaju 9 ECMO uređaja previše. Od 14 bolnica koje posjeduju tu skupu tehnologiju, njih šest nikad je nije upotrijebilo, a primjerice samo u dvije klinike u Zagrebu i Osijeku u dvije godine od 28 pacijenata priključenih na ECMO preživio je tek jedan. Svjetski standard koji propisuje međunarodna organizacija ELSO iz Michigana, vodeći svjetski autoritet za ECMO, navodi da se na svakom uređaju, da bi bio isplativ i spašavao živote, mora napraviti najmanje 6 postupaka godišnje, dakle najmanje jedan svaka dva mjeseca.
Ovo je sažetak izvješća radne skupine koju je oformio ministar zdravlja Siniša Varga kako bi provjerio opravdanost javne nabave koju je Ministarstvo provelo krajem 2012. godine u vrijeme njegova prethodnika Rajka Ostojića.
37 milijuna kuna
Izvješće bi Ministarstvo javnosti službeno trebalo obznaniti u idućim danima, ali Jutarnji list ekskluzivno doznaje i detalje izdvojenog mišljenja dijela radne skupine koje je bitno oštrije prema ovom slučaju.
Slučaj ECMO počeo je u Ostojićevu mandatu kada je putem javne nabave za 37 milijuna kuna kupljeno 35 novih ECMO uređaja, tzv. umjetnih pluća koja su isporučena u 15 hrvatskih medicinskih ustanova u periodu od veljače do svibnja 2013. Do tog trenutka imali smo samo šest takvih aparata i s njima smo izdržali epidemiju svinjske gripe 2011.
ECMO aparati su pojednostavljeno “umjetna pluća” sa sustavom izvantjelesnog krvotoka. Na njih se priključuju isključivo životno ugroženi pacijenti, s ozbiljnim respiratornim problemima ili oni kojima je upravo transplantirano srce. I u Hrvatskoj su njime spašeni životi, primjerice tri pacijenta iz Slavonskog Broda su preživjela su transport uz pomoć prijenosnog ECMO-a.
Sedam stručnjaka
No propituje se njihova ukupna količina. Radna skupina sastavljena od sedam stručnjaka utvrdila je većinski (sa 4 potpisa) kako hrvatske bolnice imaju najmanje 9 ECMO uređaja viška, koji nisu dobro raspoređeni, a multidisciplinarni timovi koji njima upravljaju zbog rijetkog korištenja nisu dovoljno educirani.
Međutim, puno je oštrije izdvojeno izvješće ostale trojice stručnjaka iz radne skupine. Oni tvrde kako hrvatske bolnice imaju najmanje 18 uređaja previše, te kako bi već sa samo polovicom trenutne zalihe ionako bile na razini najrazvijenijih europskih država. Rajko Ostojić prozivan je da je uređaje isporučio u godini u kojoj je Vlada dugove zdravstva sanirala s čak 3,3 milijarde kuna, a liječnici su se opetovano žalili kako nemaju osnovnog medicinskog materijala poput konca i rukavica.
Prof. dr. sc. Bojan Biočina iz KBC-a Zagreb, šef Povjerenstva za ECMO program u Hrvatskoj, kaže kako je iznenađen informacijom da je Ministarstvo zdravlja uopće formiralo radnu skupinu za ECMO, a da ni on ni itko iz njegova tima nikad nije kontaktiran.
- Ovo mi je prva informacija, dosad nas nitko iz Ministarstva nije službeno obavijestio o bilo kakvom istraživanju. Ne znam ništa o rezultatima niti metodologiji kojom se do tih rezultata došlo. Ono što svakako mogu reći jest da ECMO tehnologija spašava živote gdje god se nalazio. Do koje ćemo mjere spašavati živote, to je pitanje zdravstvene politike, a mi ovdje radimo sve u dobroj vjeri i s dobrim namjerama. Drugo ne mogu komentirati - naglasio je Biočina. Radna skupina u oba izvješća, i većinskom i izdvojenom, utvrdila je da čak šest bolnica ni jednom u dvije godine nije upotrijebilo svoj ECMO.
Broj preživjelih
U Hrvatskoj su se od 2009. godine putem ECMO-a liječila ukupno 204 pacijenta, od čega ih čak 114, dakle više od polovice, otpada na KBC Zagreb koji je ovako velik broj pacijenata zabilježio od 2009. godine, dakle i u godinama prije nabave novih uređaja. Službeni podaci o stopi preživjelih pacijenata nakon što su priključeni na ECMO sada kažu da je u 204 postupka preživjelo točno stotinu pacijenata. U izvještaju stoji da od 15 bolnica samo Klinika za infektivne bolesti Fran Mihaljević i Klinika za kardiokirurgiju KBC-a Zagreb zadovoljavaju svjetske ELSO standarde po pitanju broja postupaka i broju preživjelih. S druge strane u izvješću se jasno kaže kako radna skupina ne raspolaže jasnim stavom o potrebi za ECMO uređajima u kardiološkim centrima s interventnom kardiologojiom, a koji nemaju kardiokirurgiju.
Dodatno zabrinjava činjenica da je u javnoj nabavi s isporučiteljem uređaja (zagrebačka tvrtka M.T.F.) dogovoren i servis uređaja marke Maquet u vrijednosti devet milijuna kuna, što je apsurdno jer ih se šest nikad nije koristilo, a još tri su korištena samo deset puta u dvije godine. Slovenija ima samo dva ECMO uređaja, Srbija ima tri, od kojih su dva navodno u kvaru, a BiH nema ni jedan. U Njemačkoj jedan ECMO aparat dolazi na 330 tisuća stanovnika, u Japanu jedan na 300 tisuća stanovnika, a u Švedskoj na 250 tisuća stanovnika. Hrvatska s ovim brojem ima jedan ECMO na 110 tisuća stanovnika.