Problem stambenog zbrinjavanja mladih, a i onih vremešnijih, ni upola ne bi bio tako težak i mukotrpan kada bi mogli kupovati stanove po cijenama koje saborski zastupnici određuju za svoje vlastite nekretnine. Kada bi, recimo, zastupnici organizirali rasprodaju svojih stanova po vrijednostima koje sami popisuju u imovinskim karticama, svi bi znatno lakše došli do svojih stambenih kvadrata, jagma bi bila neopisiva, a potres na tržištu nekretnina pamtila bi povijest.
Da kupuju stan u Zagrebu, recimo, od Krešimira Čabaja (Dom i nacionalno okupljanje), platili bi ga 1800 eura po kvadratu i znatno uštedjeli jer je trenutna prosječna cijena 3400 eura po kvadratu, a nije nerazumno pretpostaviti da su stanovi zastupnika nadstandardni, a ne supstandardni. S nekretninom Stipe Mlinarića...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....