VELIKI VODIČ GENERACIJE Y

ŠTO MISLE I KAKO ŽIVE MILENIJALCI? Zadnja generacija rođena prije interneta danas dulje ostaje kod roditelja, odgađa brak, odlazi iz domovine...

    AUTOR:
    • Matija Boltižar

  • OBJAVLJENO:
  • 17.11.2018. u 19:24

Shutterstock

Oni su zadnja generacija djece koja je odrasla u doba prije interneta i tehnologije, a u isto vrijeme je iskoristila njihovu punu moć za svoj osobni razvoj. Oni su postali radno sposobni baš u vrijeme kada je svijet upao u gospodarsku krizu, zbog čega su se morali boriti za posao. To je sa sobom vuklo i druge njihove karakteristike - freelancanje, dulji ostanak u kući roditelja, odgoda braka, odlazak iz rodne zemlje...

Jedni za njih tvrde da imaju moć uništiti korporacije. Drugi govore da su narcisoidni i razmaženi. Treći slave njihovo poznavanje tehnologije, a četvrti ističu kako su liberalni i slobodni. Peti napominju da su oni prva generacija nakon Drugog svjetskog rata koja će živjeti lošije od svojih roditelja. Oni su milenijalci, generacija djece rođena između ranih 80-ih i srednjih 90-ih godina. Neki ih još nazivaju generacijom Y ili generacijom "me" (ja), a već se godinama raspravlja o tome tko su oni zapravo. Ono što se zna jest to da su oni zadnja generacija djece koja je odrasla u doba prije interneta i tehnologije, a u isto vrijeme je iskoristila njihovu punu moć za svoj osobni razvoj. Oni su postali radno sposobni baš u vrijeme kada je svijet upao u gospodarsku krizu, zbog čega su se morali boriti za posao. To je sa sobom vuklo i druge njihove karakteristike - freelancanje, dulji ostanak u kući roditelja, odgoda braka, odlazak iz rodne zemlje...

I to je zapravo to, ostatak karakteristika njihove generacije još je uvijek pod mikroskopskim povećalom. Naime, provedena su brojna marketinška, sociološka, psihološka, financijska i razna druga istraživanja kako bi se ušlo u srž njihove generacije. Zasad još nitko nije dobio egzaktne informacije koje bi se mogle preslikati na cijelu generaciju. Primjerice, već samo određivanje dobne granice pitanje je prijepora. Jedni tvrde da su to djeca rođena između 1980. i 1995., drugi pomiču tu granicu za dvije godine (1982. do 1997.), treći za pet (1985. do 2000.), a pojedini autori uvode i podjelu unutar same generacije na "zrele" milenijalce (iznad 25 godina) i generaciju Y (ispod 25 godina). Ova problematika oko određivanja dobne granice zapravo je dobar pokazatelj koliko je ova generacija sama po sebi kompleksna. Pojedini sociolozi ističu da se milenijalce ne može tretirati kao cjelinu, no u isto vrijeme nitko od njih ne spori da su na njihovu generaciju utjecali određeni društveni događaji koji su u konačnici odredili smjer njihova budućeg života.

Ne smijemo ni zaboraviti podatak da milenijalce nazivaju "ja" generacijom te da je kod njih jako izražen osjećaj individualnosti, tako da i to sprečava generalizaciju. Jedan od razloga zašto je nemoguće odrediti karakteristike svih milenijalaca u svijetu jest činjenica da je svaka zemlja imala svoje "velike" događaje koji su oblikovali generaciju. Zato se u ovom članku bavimo samo hrvatskim milenijalcima i njihovim odrednicama. To ne znači da je to išta lakši zadatak, no kako je pisac ovih redaka milenijalac, možemo reći da je upoznat s ovom problematikom, a u pisanju teksta pomoglo je i 15 hrvatskih stručnjaka iz područja sociologije, psihologije, politike, medija, marketinga, biznisa, mode, glazbe, kulture i tehnologije. U tekstu nismo otkrili tajnu koja stoji iza fenomena milenijalaca, no to nije ni bila namjera. U konačnici, već smo ranije zaključili da se radi o generaciji koju su mnogi svjetski stručnjaci neuspješno uspjeli definirati. Ipak, to nije razlog da ne pokušamo dati odgovor na pitanje: tko su zapravo hrvatski milenijalci?

Za lakše snalaženje tekst smo podijelili u osam kategorija u kojoj će biti objašnjene glavne društvene odrednice milenijalaca: kultura i mediji, društvo, psihologija, biznis, politika i pitanja vjere i ideologije, tehnologija te marketing.

POLITIKA

Pretežito je vjerovanje u društvu da su mladi, a samim time i milenijalci, razočarani u politiku. To je vidljivo i u njihovoj niskoj izlaznosti na izbore, kao i u činjenici da ima veoma malo utjecajnih mladih političkih aktera. Milenijalci se pritom drže stava da se politika ne "odnosi na njih" te samim time ne pokazuju prevelik interes za nju. Dražen Lalić, sociolog i redovni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, kaže da su mladi danas u pravilu uvijek objekti politike, a ne subjekti, što je uz ostale razloge dovelo i do njihove političke rezignacije. - Mladi žive u društvu u kojem postoji dvostruka linija politike. Jedna je ona nasmiješena, liberalna, slobodna, demokratska koja se prezentira u političkim govorima i medijima, a druga je ona prijesna i egoistična politika. Oni uglavnom vide to licemjerje, i to je dovelo do njihove rezignacije spram politike.

Oni su osujećeni jer se politički mogu izraziti gotovo samo kroz glazbu ili pak navijaštvo - kaže Lalić, no ističe da oni nisu nužno apolitični. On smatra kako je njima važna interakcija i osjećaj ravnopravnosti te da politički akter koji im se obrati na taj način ima velik potencijal za uspjeh. Takav primjer vidljiv je u SAD-u, gdje je političar Bernie Sanders svoju kampanju usmjerio pretežito prema mladima, što je rezultiralo golemom podrškom unutar studentske populacije. Lalić napominje da se takav primjer u Hrvatskoj može pronaći samo u slučaju Živog zida i Ivana Pernara, ali i da je Živi zid preuzeo obrasce licemjerne politike što se vidi u "ciničnom odnosu vodećih ljudi stranke po pitanju imigranata".

Milenijalci svoj nedostatak pozornosti javnom prostoru zato nadoknađuju na društvenim mrežama. Ispod medijskih članaka često se mogu pronaći ogorčeni komentari mlađe populacije, a prisutni su i u brojnim Facebook grupama i inicijativama koje se zalažu za promjene u društvu. Ipak, kada je potrebno izaći na ulicu i osobno se zauzeti za te promjene, tu njihov angažman staje. Kristijan Kovačić, član upravnog odbora Mreže mladih Hrvatske, ističe da se krivnja nalazi u osjećaju razočaranja prema političkom sustavu, ali i u "izraženoj kulturi individualizma koja je danas dominantna u mainstream javnom diskursu".

VJERA I IDEOLOŠKA PITANJA

Različita društvena istraživanja bilježe stalan pad povjerenja mladih u Crkvu. Razlog tome su njihova osobna iskustva s pojedincima iz crkve, tako i sprega crkvene hijerarhije i "konzervativne politike", posebno kad je riječ o braku, obitelji, seksu, pobačaju, eutanaziji i drugim pitanjima. Ipak, pitanje je da li manjak povjerenja u Crkvu samim time vuče i manjak vjere u Boga. Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta "Ivo Pilar", tvrdi da je teško odgovoriti na pitanje jesu li milenijalci manje religiozni od ranijih generacija. - Predstavljaju se kao katolici, ali ne žive prema načelima katoličkoga nauka. Riječ je ponajviše o pripadanju bez vjerovanja.

Naime, velik broj je onih koji pripadaju 'svojoj' (katoličkoj) vjerskoj zajednici, ali je veoma mali broj njih koji prema učestalosti pohađanja vjerskih obreda spadaju u skupinu onih koji, na primjer, svake nedjelje idu crkvu i na pričest, pa čak i onih koji jednom mjesečno odlaze u crkvu na misu. A to znači da je deklarativno vjerovanje u Boga postalo neka vrsta konfesionalne mode i da nije poželjno javno se deklarirati kao ateist - kaže Markešić. Pitanje vjere je podijelilo milenijalce, jednako kao i ideološka pitanja vezana uz, primjerice, pobačaj i gay brakove. Zapravo, nije podijelilo samo njih nego i sociologe.

Markešić tvrdi da je njihov prag tolerancije prema tim pitanjima jako visok, dok Vlasta Ilišin, znanstvena savjetnica na Institutu za društvena istraživanja te vodeća hrvatska sociologinja za mlade, tvrdi drugačije. - Mladi nisu homogena skupina pa među njima ima i liberalno i konzervativno orijentiranih. Pritom istraživanja pokazuju da u posljednjih petnaestak godina opada prihvaćanje nekih liberalnih i raste zastupanje nekih konzervativnih vrijednosti.

Na to zorno ukazuje opadanje broja onih koji podržavaju pravo na pobačaj - koji su krajem 1990-ih bili u većini, a danas čine manjinu - dok je odobravanje gay brakova trajno na niskoj razini - ističe Ilišin. Ipak, oboje su složni da raste netrpeljivost mladih prema drugim narodima i vjerama u odnosu na starije generacije, za što je ponajviše kriva novija hrvatska povijest vezana uz dolazak izbjeglica. Ipak, važno je napomenuti da taj osjećaj nije prenosiv na cijelu generaciju, no jest na jedan poveći dio.

RAT, KRIZA I ISELJAVANJE

Domovinski rat i svjetska kriza 2008. godine dva su glavna društvena događaja koja su utjecala na budući život milenijalaca. Oni nisu izravno sudjelovali u ratu kao vojnici, iako je jedan dio njih (pogotovo oni koji su u to vrijeme živjeli u ratnim područjima) osjetio iz prve ruke njegove devastirajuće posljedice, ali je zato na nacionalnoj razini rat imao utjecaj na cijelu populaciju.

Što u gospodarskom, što u demografskom pogledu. U krizi se pak njihova uloga promijenila - više nisu bili samo promatrači, nego i glavni subjekti. Sociologinja Vlasta Ilišin smatra da je kriza izravno ugrozila njihovu optimalnu društvenu integraciju, odnosno socioekonomsko osamostaljivanje i preuzimanje trajnih društvenih uloga. - U tom se kontekstu može reći da milenijalci i u Hrvatskoj i u razvijenom svijetu predstavljaju prvu generaciju nakon Drugoga svjetskog rata koja će, ukupno gledajući, živjeti lošije od prethodnih generacija. Kako je krizno razdoblje potrajalo više godina, obiteljski su resursi - koji su mladima u Hrvatskoj bili i ostali izrazito važni za bolje startne pozicije - dobrim dijelom potrošeni, što dodatno smanjuje mogućnosti roditelja da pomognu odrasloj djeci u ostvarivanju njihovih životnih ciljeva - kaže Ilišin.

Oba događaja imala su svoj izravni ili neizravni utjecaj na pojačani trend iseljavanja mladih (ali i drugih, starijih generacija) iz Hrvatske, a milenijalci su po tom pitanju rođeni u "pravom" trenutku. Zbog dostupnosti informacija i olakšanih načina putovanja više nije toliki problem pronaći posao u drugoj zemlji. Time ostaje potvrđena tvrdnja da je milenijalcima "cijeli svijet igralište", no razlog odlaska varira od edukativnog i poslovnog usavršavanja, preko turističkih putovanja, do bijega zbog socioekonomske i političke situacije.

POSAO

U trenutku kada je većina milenijalaca postala radno sposobna došla je svjetska kriza i oni su se našli u jednoj nezahvalnoj situaciji. Nije bilo posla, a tamo gdje bi ga našli, morali su raditi za nisku plaću. U to vrijeme sve je veći zamah dobio freelancing (slobodno zaposlenje), gdje su mladi radili povremene poslove za različite poslodavce. Ipak, mnogi su milenijalci istaknuli da bi radije izabrali stalan, siguran posao. - Mi nismo imali razdoblje od 20 godina freelancanja na kojem bi proveli studiju da uvidimo žele li to ljudi stvarno raditi. Naime, najnovije studije na svjetskoj razini pokazuju da ljudi nisu toliko sretni s freelancingom jer im ne omogućava kontinuirane prihode.

Tako da oni milenijalci koji žele osnovati obitelj sigurno će prije odabrati stalni posao s kojim će doći i financijska sigurnost - kaže Vedran Antoljak, osnivač i suvlasnik konzultantske tvrtke Sense Consulting. S druge strane, poslodavci o milenijalcima imaju podijeljeno mišljenje. Jedni za njih tvrde da su razmaženi te da uvijek traže kraći put do uspjeha. Prije će prekinuti posao nego što će prihvatiti kritiku i početi iznova i nisu skloni žrtvovanju na "dugi" rok. No, takvo ponašanje se lakše razumije iz drugog seta komentara poslodavaca.

Naime, milenijalci su multijezični, brzo uče, odlično se snalaze s tehnologijom i često propituju ustaljene norme i tradicionalne postavke s ciljem pronalaženja boljeg i bržeg puta da se nešto obavi. Prema tome, ostavlja se pitanje za debatu jesu li razmaženi ili su jednostavno ispred svog vremena.

TEHNOLOGIJA

Glavna odrednica milenijalaca jest da su odrasli zajedno s tehnologijom i internetom. Chat servisi, videoigre, računala, mobiteli, kako su godine prolazile te tehnološke sastavnice su postajale sve razvijenije i profinjenije. A glavni testeri su bili upravo milenijalci. Uzmimo za primjer servise za komunikaciju. Isprva je to bio MSN, ICQ, AIM, Gtalk, servisi koji su omogućavali da preko računala stupimo u kontakt s prijateljima, a s vremenom se to dopisivanje prebacilo na mobitele i druge specijalizirane servise (Viber, WhatsApp, Messenger). Jedan obrnuti put je pak imalo dijeljenje podataka. Isprva su se digitalni podaci dijelili putem mobitela preko Bluetootha i infracrvenog ili su se "pržili" na CD-e i diskete. Danas je pak sve prebačeno na računalo i platforme poput Dropboxa i Clouda.

Za primjer, koliko se uvećala brzina dijeljenja podataka možemo uzeti Severinu i njene "uratke". Severinin kućni video prije deset godina tjednima se slao s mobitela na mobitel, dok su se nedavno njene "kućne" fotografije u samo nekoliko sati proširile po cijelom internetu. Sve je to utjecalo na formiranje milenijalaca jer su oni uvijek bili u srži tih digitalnih zbivanja. Ta potreba da ostanu u centru vidi se i danas. - Milenijalci su imali priliku odrastati bez interneta, igrati se vani, čitati knjige... i uz pomoć tehnologije i interneta njihov svijet naglo je postajao sve veći. Brzo su se navukli na tehnologiju, na njen društveni aspekt, na struju informacija i razvili FOMO (Fear of missing out). Strah ih je da će nešto od tog sveg sadržaja propustiti, stoga se ne skidaju s računala, s telefona - kaže Mia Biberović, urednica tehnološkog portala Netokracija.

Ta stalna potreba za življenjem na mreži i dijeljenja podataka dovela je do dva oprečna fenomena. Uz razvoj tehnologije, to je milenijalcima omogućilo nove načine rada (na daljinu, digitalno nomadstvo), no, kako kaže Biberović, istodobno je utjecalo na narušavanje privatnosti, jer danas mnogi tehnološki servisi, prije svega društvene mreže, imaju toliko podataka o nama da bi ih se posramili podeblji dosjei. - Polagano se širi svijest i o tome, a i tehnološke platforme su, što zbog skandala o curenju privatnih podataka i njihovom manipulacijom, što zbog GDPR-a, koji to želi spriječiti, na određenoj prekretnici - ističe Biberović. Još jedan bitan tehnološki fenomen su i videoigre. One su davno po svojoj popularnosti i zaradi premašile filmsku i glazbenu industriju i više nisu nužno vezane uz računalo ili konzole, nego su sve popularnije na mobitelima.

No, ono što je najvažnije jest to da one nisu samo izvor pojedinačne zabave, nego su dovele do stvaranja posebnih novih svjetova unutar gamerske zajednice. - Biti igrač znači biti uključen u jedan veliki svijet pun emocija, zabave te kreativnih i mentalnih izazova. Igre nas zbližavaju s ljudima na drugom kraju svijeta te nam dozvoljavaju da interpretiramo ili dorađujemo sam sadržaj svake igre te često ostvaruju moćan utjecaj na igrača - bilo kroz adrenalin, emocije ili dijeljenje iskustva zabave s nama dragim osobama - kaže Lovro Nola, osnivač Machine, prve privatne akademije za videoigre. MARKETING Nije teško zaključiti da su milenijalci potpuno novi izazov za marketinške kuće. Američki veliki proizvođači piva zadnjih nekoliko godina žale se da im prodaja pada jer milenijalci ne piju dovoljno piva. Slično je i s videoigrama i filmovima. Ako nekoliko influencera popljuje određeni film ili igru, postoji velika šansa da velik broj mladih neće konzumirati taj sadržaj. Isto vrijedi ako im to isto kaže dobar prijatelj. Tu ponovno na djelu vidimo moć dijeljenja među milenijalcima.

Ako se njima nešto ne svidi, nevažno bio to poznati ili nepoznati brend, velika je šansa da se neće svidjeti ni drugima. To zna i Robert Škunca, direktor marketinške agencije Grayling Hrvatska. - Brendovi su prepoznali utjecaj milenijalaca na vršnjake te samim time i važnost učinkovite komunikacije s njima koja mora biti personalizirana i iskrena. Također, brendovi su identificirali trend dijeljenja informacija na društvenim mrežama. Naime, mnogi milenijalci osjećaju poziv dijeliti pozitivna i negativna iskustva s brendovima, temeljeći to na visokoj razini vjerodostojnosti - veli Škunca. Još jedna posebnost kod milenijalaca jest to da oni biraju iskustvo prije materijalnog. To u praksi znači da će prije otići na putovanje nego štedjeti za auto. - Niti jedna generacija prije njih nije toliko putovala. Međutim, to nije samo zato što je lakše, udobnije i jeftinije putovati nego ikad prije, nego zato što su milenijalci znatiželjnija, obrazovanija i kozmopolitskija generacija od bilo koje prethodne.

Mainstream je prošlost, danas milenijalci traže personalizirana i stvarna iskustva. Upravo stoga oni neće tražiti informacije iz turističkih brošura ili od turističkog agenta, nego od onih sa stvarnim iskustvom posjeta toj destinaciji putem društvenih mreža i ostalih digitalnih platformi - ističe Škunca. Tu na djelu imamo još jednu tipičnu "milenijalsku" proturječnost. Iako traže nove, manje popularne destinacije, svoje doživljaje dijele preko društvenih mreža, čime šire njihovu popularnost i u konačnici ih pretvore u mainstream destinacije. Na takvoj proturječnosti se proslavio i naš Jadran.

LJUBAV I SELFIJI (PSIHOLOGIJA)

Jedna generacija kojoj je odrastanje bilo isprepleteno s razvojem interneta i tehnologije ima štošta toga za reći na psihološkom polju. Počnimo od najvažnijeg - ljubavi. Istraživanja u svijetu pokazuju da su milenijalci manje skloni neobaveznom seksu nego prethodne generacije i kasnije stupaju u seksualne odnose. Jedan od razloga tog "problema" jest i manjak direktnog kontakta. Naime, konverzacija između milenijalaca u pravilu je češća na mreži nego licem u lice, a da problem bude još gori, tu su i aplikacije poput Tindera koje su odlučili spojiti "ljubav" i dopisivanje.

- Društvene mreže poput Tindera mogu kratkoročno pomoći pronaći seksualnog partnera, ali zapravo odmažu jer klik po ekranu nije način na koji se izgrađuju socijalne vještine potrebne za kvalitetu veze i uspostavu zadovoljavajućeg partnerskog odnosa - kaže psihologinja Maja Vujčić Vračević. Tehnologija je dovela do pojave još jednog "milenijskog" fenomena, a to su selfiji. Vujčić Vračević ističe da su istraživanja koja su se bavila kulturom objavljivanja selfija pronašla povezanost između objavljivanja selfija i narcizma. Primjerice, ljudi koji su narcisoidniji skloniji su češćem objavljivanju takvih fotografija, a reakcija na socijalnim medijima podržava njihov osjećaj narcisoidnosti. Ipak, navodi da nije pronađena jasna povezanost između dobi i objavljivanja selfija, tako da se to može odnositi i na starije generacije.

Uz selfije treba dodati i potrebu za "streamanjem" vlastitog života. Youtube, Instagram, Facebook, Snapchat, sve su to alati kojima mladi iznose svoj privatni život prijateljima i pratiteljima. Jedan od preteča takvog oblika "reality" života bila je i emisija Big Brother, no sociologinja Vlasta Ilišin kaže kako ne možemo "kriviti" milenijalce za uspjeh takvih emisija, ali da je "moguće da su milenijalcima takve emisije razmjerno bliskije jer posreduju sličan tip filtrirane realnosti kao i objave na Facebooku, Instagramu i sličnim platformama koje mladi masovno koriste". Zasad imamo moguću narcisoidnost, problem s pronalaskom ljubavi, potrebu za gledanjem i emitiranjem vlastitog života, a na popis možemo dodati i dulje ostajanje u roditeljskom gnijezdu te odgodu braka. Ipak, zadnja dvije stavke uvjetovala je gospodarska kriza, tako da ne možemo za sve baš okriviti milenijalce i internet.

POPULARNA KULTURA

Pokemoni, Harry Potter, "Prijatelji", chia sjemenke, teretana, tenisice, thrash glazba. Iako se na prvu radi o potpuno različitim stvarima, svima je zajedničko da su u zadnjih 15 godina postali dio popularne i masovne kulture i da su samim time popularni među milenijalcima.

Kao i sve prijašnje generacije prije njih, i milenijalci imaju svoje trendove i popularne sadržaje koji su obilježili njihovu generaciju. No njih krasi i nekoliko posebnosti koje se ne mogu vidjeti kod prijašnjih generacija. Primjerice, većina milenijalaca ne gleda toliko televiziju, medij koji je bio glavni izvor zabave za baby boom generaciju. - Digitalizacija i konvergencija natjerale su televizijske kuće da prilagode sadržaje različitim platformama i distribucijskim kanalima. Iako je linearna televizija i dalje relevantna, milenijalcima televizija postaje sekundarni medij jer su sadržaji dostupni putem različitih medijskih tehnologija (tablet, laptop, kompjutor), pri čemu internet zauzima ključnu ulogu. No, to ne znači da su im nebitni televizijski sadržaji - kaže Helena Popović, docentica na Fakultetu političkih znanosti. Nadalje, u posljednje vrijeme sve više na važnosti ponovno dobivaju animirani film i televizijske serije.

Kako navodi Popović, pod utjecajem HBO-a 1990-ih godina nastaje i takozvana kvalitetna televizija, kao novi žanr koji se razvija u distinkciji spram "obične televizije". Milenijalci su pritom razvili fenomen gledanja serija "na zahtjev", i to maratonski ili "binge watchingom" (praksa gledanja više epizoda televizijskih serija u brzoj sukcesiji, najčešće putem digitalnog streaminga). Nove navike su vidljive u modi i zdravoj prehrani. Poznati stilist Borut Mihalić kaže kako milenijalci teže njegovanju personaliziranog stila te da je u zadnje vrijeme sve popularniji stil "athleisure", spoj mode i sporta. Što se tiče zdravog života, Darija Vranešić Bender, klinička nutricionistica na Odjelu za kliničku prehranu KBC-a Zagreb, ističe da je u zadnjih osam godina primijetila porast zanimanja 16-godišnjaka prema teretani i zdravoj prehrani. Isto tako, jedno je istraživanje pokazalo kako milenijalci najviše od svih generacija kupuju "free from" proizvode.

To su proizvodi bez glutena, laktoze, rafiniranog šećera, kao i vegansku te organsku hranu. Prema jednom istraživanju, takvu vrstu hrane kupuje 64 posto populacije između 25 i 34 godine. - Neki to kupuju jer prate trendove, a drugi iz zdravstvenih razloga jer je došlo do porasta alergija - ističe Vranešić Bender. Kad je riječ o izlascima, stvari se nisu toliko drastično promijenile u usporedbi s prijašnjom generacijom. Promotor Zvonimir Pušić kaže da mladi i dalje jednako izlaze u klubove, samo što se promijenila vrsta popularne glazbe. Jedini noviteti su da milenijalci izlaze puno kasnije od svojih "predaka" te da u izlasku puno više pažnje posvećuju mobitelu i društvenim mrežama.

Što se tiče samog odabira glazbe, glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš tvrdi da današnjoj mladeži glazba ne predstavlja veliki identifikacijski element. - Iz odijevanja današnje mladeži ne može se otkriti što slušaju. U mojoj generaciji onaj tko je slušao disko nosio je koledžice i talijanku, onaj tko je slušao heavy metal imao je dugu kosu i hodao s majicama ACDC-ja, dok je punker imao neobičnu boju kose. Danas se takva pripadnost nekom glazbenom žanru ne vidi kod mladih - kaže Dragaš.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo