Osumnjičeni su Ivica Todorić i njegova dva sina Ante i Ivan, zet Hrvoje Balent, njihovi bivši suradnici u samom vrhu Agrokora Ivica Crnjac, Ljerka Puljić, Piruška Canjuga, Tomislav Lučić, Damir Kuštrak, Ivica Sertić, Mislav Galić, Alojzije Pandžić i Marijan Alagušić te revizorice iz Baker Tillyja, Olivia Discordia i Sanja Hrstić.
Tužiteljstvo ih redom tereti za kaznena djela zloupotrebe povjerenja u gospodarskom poslovanju, krivotvorenje službenih isprava i povredu obveze vođenja poslovnih knjiga. Ne radi se, kako doznajemo, o optužbama ni po kakvoj zapovjednoj odgovornosti, nego se svakog od njih tereti za konkretne malverzacije koje su provedene ne samo uz njihovo znanje nego ili po njihovu nalogu ili uz njihovo sudjelovanje, odnosno zbog potpisivanja spornih dokumenata. Prema prvim informacijama o rezultatima provedenih izvida, inkriminacije protiv spomenutih osoba obuhvaćaju financijske malverzacije koje se mjere u milijardama kuna.
Revizorski nalaz
Lažnim prikazivanjem dobiti i isplatama dividende te skrivanjem privatnih troškova obitelji Todorić i zajmova samom Ivici Todoriću, iz Agrokora je nezakonito izvučen pozamašan novčani iznos, smatra tužiteljstvo.
Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo svoje optužbe temelji na kaznenoj prijavi Ante Ramljaka, Vladina povjerenika na čelu Agrokora, odnosno na nedavno objavljenom revidiranom financijskom izvješću PwC-a. No, to nije jedina podloga za pokretanje istrage u aferi Agrokor. Dokazni materijal prikupili su i službenici PNUSKOK-a i Ureda kriminalističke policije, obavljeni su obavijesni razgovori s nizom nižerangiranih osoba iz Agrokora, a u izvidima je velik dio posla odradio i Samostalni sektor za financijske istrage Ministarstva financija, tzv. porezni USKOK.
Tako na koncu istragom ne bi trebalo biti obuhvaćeno poslovanje Agrokora samo u protekle dvije godine, na koje se odnosi revidirano izvješće PwC-a.
Prema podacima koji su jučer prilikom uhićenja prezentirani pojedinim osumnjičenicima, poslovni rezultati Agrokora lažno su prikazivani još od 2006. godine. Tužiteljstvo tu optužbu temelji ne samo na revidiranom izvješću PwC-a nego i na izjavama ispitanih osoba te radnim materijalima Todorićevih revizora iz Baker Tillyja. Naime, kako doznajemo, istražitelji su primjerice pronašli radne materijale spomenutih revizora iz 2010. u kojima se izražava sumnja da su poslovni rezultati Agrokora za prethodnu 2009. godinu namješteni. U Baker Tillyju su tada u internim dokumentima, koji su sada pronađeni, predlagali davanje negativnog mišljenja na financijsko izvješće Agrokora za 2009., jer su ustanovili povrede računovodstvenih standarda i pogrešno vrednovanje imovine. No, nadležni u Agrokoru navodno su izričito odbijali izvršiti predložene ispravke.
Lažirana izvješća
Kako doznajemo, tužiteljstvo se poziva na brojke iz revidiranih financijskih izvješća za 2016. godinu, prema kojima su stvarne obveze Agrokora za 3,9 milijardi kuna veće od prikazanih te su veći operativni i financijski troškovi za 2,3 milijarde kuna, a za 2,1 milijardu kuna manji su iznosi novca i novčanih ekvivalenata kojima raspolaže Agrokor. Tu su još neiskazane 2 milijarde kuna danih kredita i drugih potraživanja. Usto su zabilježeni i ispravci vrijednosti imovine, odnosno udjela od 3,5 milijarde kuna.
Ukratko, Ivicu Todorića i suosumnjičene osobe tereti se da su godinama lažirali financijska izvješća, čime su doveli u zabludu poslovne partnere, ali su ujedno omogućili isplatu dividende vlasniku koncerna Ivici Todoriću, na koju on zapravo, tvrde istražitelji, nije imao pravo. Radi se o stotinama milijuna kuna.
Istražitelji spornom drže i jednu transakciju iz proljeća 2013. koja je kasnije imala vrlo zanimljiv tijek knjiženja. Naime, Agrokor je tada na račun Ivice Todorića uplatio blizu 760 milijuna kuna. Ta je transakcija, prema rezultatima izvida, najprije evidentirana na prijelaznom kontu depozita, a zatim na kontu potraživanja od Todorića. No, 31. prosinca 2013. godine 675 milijuna kuna preneseno je na konto potraživanja prema tvrtki Agrokor AG u švicarskom Zugu. Točno godinu dana kasnije, 31. prosinca 2014., Agrokor d.d. je taj iznos ponovno evidentirao kao potraživanje od vlasnika, a onda je, kako tvrde istražitelji, kroz niz knjigovodstvenih manipulacija isti iznos evidentiran kao dio ukupnog zajma Todoriću od 1,15 milijardi kuna. Taj je pak iznos smanjen davanjem osobne Todorićeve mjenice na 500 milijuna kuna, a ostatak od 650 milijuna kuna pretvoren je u Ugovor o depozitu. Na koncu je iznos preostalih potraživanja 31. prosinca 2016. prenesen na Agrokor Investment BV u Nizozemskoj. To potraživanje nitko iz Uprave Agrokora d.d. nije ni pokušao naplatiti, a ono je zapravo, tvrde istražitelji, nenaplativo.
Sljedeća stavka kojom barataju istražitelji su sporni troškovi od nepunih 2,3 milijarde kuna koji su nastajali od 2011., a u konačnici su prikazani kao troškovi IPO-a, odnosno pripreme za inicijalnu ponudu dionica Agrokora na tržištu kapitala. Prema odgovarajućem sporazumu sklopljenom 2011. sve troškove pripreme Agrokora u slučaju uspješnog izlaska na burzu, snosio bi vlasnik, odnosno Ivica Todorić. Međutim, u slučaju neuspjeha svi bi troškovi pali na teret Agrokora. Taj je sporazum na koncu rakinut 14. prosinca prošle godine, pri čemu je konstatirano da do realizacije IPO-a nije došlo niti će ikada doći. Tako su svi troškovi, koji su se godinama isknjižavali s konta koji utječe na račun dobitka i gubitka, pali na teret Agrokora.
Istražitelji pored takvog knjiženja, koje smatraju prikrivanjem stvarnih troškova radi uljepšavanja bilance, spornim smatraju i to što većina tih troškova nije povezana s projektom IPO-a nego se dobrim dijelom radi o privatnim troškovima obitelji Todorić. Dio troškova prebacivan je i na konto potraživanja od samog Ivice Todorića. No, istražitelji smatraju da Todorić ta potraživanja nikada nije uistinu platio, iako su ona knjigovodstveno zatvarana njegovim osobnim mjenicama. Prema neslužbenim podacima, Todorić je predao osobne mjenice na ukupni iznos od gotovo 2 milijarde kuna, ali se po njima, tvrde istražitelji, nikada nije vršila naplata, nego su se po dospijeću zatvarale novim mjenicama ili cesijama.
U svim spomenutim radnjama, prema stavu tužiteljstva, Todoriću su svojim izravnim djelovanjem, svaki u svom segmentu, pogodovali ostali sada suosumnjičeni bivši šefovi Agrokora. Kako doznajemo, istražitelji su posebno pročešljali i zaduživanja Agrokora putem izdavanja mjenica dobavljačima te su došli do zaključka da se radilo o prikrivenom financiranju koncerna.
Sporne mjenice
Prema optužbi, u izvješćima su, radi prikrivanja stvarnog stanja financijskog zaduženja Agrokora, lažno prikazivane obveze za izdane mjenice i to kao obveze prema dobavljačima za robu. Da se radilo o prikrivenom financiranju Agrokora, istražitelji zaključuju na temelju izuzete poslovne dokumentacije kojom šefovi koncerna predvođeni Ivicom Todorićem s nizom poslovnih partnera ugovaraju izdavanje mjenica, koje partneri naplaćuju te Agrokoru daju novac, a sve pokrivaju ugovorima o zajmovima i povratu zajmova. Na taj su način za 2015. godinu, prema optužbi, "sakrili" više od 550 milijuna kuna, a za 2016. oko 400 milijuna kuna.
Treba spomenuti da istražitelji raspolažu i izjavama svjedoka koji su opisali kako je koncem ožujka ove godine, svega desetak dana prije aktivacije lex Agrokor, iz opravne službe i riznice Agrokora odnošena određena dokumentacija. Navodno je po nalogu Ante Todorića dokumentacija "išla" na skeniranje. No, navodno u spomenute službe nije vraćen kompletan materijal, pa postoji sumnja da je dio dokumenata uništen. To se odnosi između ostalog i na zapisnike sa sjednica uprave koncerna. Osim toga, u Agrokoru, primjerice, više ne postoji ni kompletna dokumentacija vezana za kupoprodaju Kulmerovih dvora, pa tako ni dokumentacija temeljem koje je brisana Agrokorova zabilježba od 100 milijuna eura na tom imanju.