Odluka hrvatskih vlasti da srbijanskog ministra obrane Aleksandra Vulina proglase personom non grata nije i prva odluka službenog Zagreba da stranca proglasi nepoželjnim na svom teritoriju.
Podsjetimo, Vulina su nepoželjnim hrvatske vlasti proglasile nakon izjave da o njegovu dolasku u Hrvatsku na komemoraciju žrtvama Jasenovca može odlučivati samo Vrhovni komandant vojske Srbije, Aleksandar Vučić, a ne hrvatski ministri, tj. zbog iskazanog nepoštivanja hrvatskih institucija i zakona.
Vulin je jučer, na poziv Srpske pravoslavne crkve, trebao doći u Mlaku kraj Jasenovca, gdje je srpski patrijarh Irinej posvećivao obnovljeni hram Svetog proroka Ilije. Vulin tako ovogodišnju komemoraciju za žrtve Jasenovca nije mogao iskoristiti za svojevrsno “političko piromanstvo”, grube optužbe na račun hrvatske vlasti koje je izgovarao u ranijim komemorativnim prigodama na koje je dolazio u Hrvatsku.
Opasni ili štetni
Država personom non grata može proglasiti diplomate drugih država, strane političare, ali i strance najrazličitijih profesija za koje trenutna vlada i režimi na vlasti ocijene da su iz nekih razloga povrijedili ugled države ili su opasni i štetni za nju ili njezin režim.
Aleksandar Vulin, međutim, koliko smo uspjeli rekonstruirati, treći je stranac u posljednjih 27 godina kojeg je Hrvatska proglasila nepoželjnim, a koji nije bio akreditirani diplomat u Hrvatskoj.
Prva osoba koja nije bila akreditirani diplomat u Hrvatskoj, a vlasti su je proglasile personom non grata bio je švedski političar Carl Bildt. U trenutku kad je proglašen nepoželjnim u Hrvatskoj Bildt je bio na visokoj međunarodnoj poziciji - mirovnog posrednika EU za područje bivše Jugoslavije.
Tu, najoštriju diplomatsku mjeru službenog Zagreba isprovocirao je Bildtov javni komentar izrečen neposredno nakon akcije Oluja u kojem je ustvrdio kako je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odgovoran za ratne zločine nad srpskim stanovništvom u Oluji na jednak način na koji je šef takozvane SAO Krajine Mile Martić odgovoran za ratne zločine počinjene nad Hrvatima. “Ne želim ga više vidjeti u Hrvatskoj”, navodno je bjesnio Tuđman pred najbližim suradnicima nakon što je čuo Bildtovu izjavu.
Izbacili Irance
Nešto više od dvadeset godina kasnije, u ožujku 2016., Vlada Tihomira Oreškovića personom non grata proglasila je notornog Vojislava Šešelja. Povod je bila Šešeljeva izjava objavljena neposredno nakon prvostupanjske presude Haaškog suda kojom je bio nepravomoćno oslobođen odgovornosti za ratne zločine.
“Draga moja Kolinda, spremi se, spremi, uskoro ti dolazim u službeni posjet”, objavio je tada Šešelj na društvenim mrežama, a Hrvatska promptno uzvratila službenim proglašenjem nepoželjnim u Hrvatskoj.
Situacije u kojima države traže protjerivanje diplomata akreditiranih na svom teritoriju, iako spadaju u najoštrije diplomatske poteze, i nisu tako rijetke. I dok neke odluke o protjerivanju diplomata države objavljuju, druge se obavljaju u tišini i bez javnosti. Tako je, recimo, tijekom devedesetih Hrvatsku morao napustiti jedan diplomat iz američkog veleposlanstva nakon što je skrivio prometnu nesreću u Zagrebu.
Prošlomjesečno protjerivanje jednog ruskog diplomata iz Zagreba u znak protesta protiv još uvijek nerazjašnjenih okolnosti trovanja dvostrukog ruskog špijuna Sergeja Skripala i njegove kćeri nije, tvrde naši izvori bliski diplomaciji, prvi slučaj da je neki ruski diplomat bio protjeran iz Hrvatske.
Uz to, hrvatske su vlasti krajem devedesetih i bez posezanja za mjerom proglašenja nepoželjnim osobama od Irana zatražile višestruko smanjenje broj diplomata akreditiranih u iranskom veleposlanstvu u Zagrebu. Iranci su u Zagrebu imali znatno više diplomata nego što je primjereno u predstavništvima u državama veličine i važnosti Hrvatske.