“Ubit ću te”, morbidne riječi odzvanjaju hodnikom. Histeričan glas dolazi iz bolničke sobe. U njoj je jedan od zaraženih pacijenata. Odjednom se čuje vrisak koji me ostavio ukopanog na mjestu. Ne želim ići dalje. Bojim se. I dalje mi je u glavi onaj leš koji je pao na mene. Njegovo beživotno tijelo na rukama, mokra kosa koju sam osjetio pod prstima. Trnci su me prošli. Tko je ubio tog lika, pitao sam se u sebi. Nisam se usudio reći to na glas. Polako sam prišao vratima sobe. Onaj muški glas se sada bolje čuje.
“Platit ćeš za to što si mi napravio... Pusti me van, čuješ li me!” Ispustio sam zrak za koji nisam ni znao da držim u sebi. “Tko je tamo?” Primijetio me. “Otvori, čuješ me, otvori odmah ta vrata!!” Čuli su se udarci o drvo. Psovao je. Molio. Prijetio. Stajao sam...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....