"Mlada žena ostala je bez cijele ruke na svom poslu. Nema nigdje te vijesti! Nema policijskog priopćenja, muk. Poslodavac je zaštićen i sam kaže, kada se dere na radnike, ne možete mi ništa, štiti me politika. Je li to poslodavac ili robovlasnik? Otvorio je firmu bez da mu strojevi imaju dozvolu za uporabu.
Nema zaštite na radu niti radnici imaju zaštitnu odjeću i obuću. Desetak radnika, većinom žene, do sad je ostalo bez prstiju, dijelova prstiju, ali ne smiju doktorima reći da je to na poslu, nemaju prava iz ozljede na radu, sto posto bolovanja. Prijeti im se, zastrašuje i na kraju odlaze s posla. Od straha se ne usude ništa. Paraliza sustava. To je to famozno privlačenje poduzetnika, dobiju sve silne poticaje, pomoći, svi im se klanjaju i dive. Rade što hoće jer su cijenjeni, elita društva."
Tragom ove Fejsbuk objave Luce Gašpar Šako, vijećnice Mosta u Sisačko-moslovačkoj županiji, Slobodna Dalmacija je doznala da se radna nesreća dogodila u pilani Palavra Furnir d.o.o. koja je otvorena lani u petrinjskoj poslovnoj zoni Mošćenica, piše Slobodna Dalmacija.
U vlasništvu je Predraga Palavre, poduzetnika iz BiH, čiji pogon u potresom pogođenoj Petrinji je bio pozdravljen sa svih strana. Dapače, za svakog zaposlenog Grad mu je dao tisuću kuna naknade. Iako je najavljeno da će u pogonu biti 60 radnika, trenutno ih je 35, a plaće se kreću oko 800 eura.
Radna nesreća ne bi zaintrigirala novinare Slobodne da ispod statusa "mostove" vijećnice nije bilo brojnih komentara koji su svjedočili o sličnim radnim nesrećama i nekorektnom ponašanju istog poslodavca. Bilo je raznih optužbi i o teroru nad radnicima u toj pilani, maltretiranju, bilo je ispovjedi nekih bivših radnica i prozivki, čak i policiju se prozivalo zbog navodnog krivotvorenja zapisnika prilikom nekih radnih nesreća, no za nekoliko sati neki komentari su obrisani. Prema saznanjima županijske vijećnice Gašpar Šako, ljudi su se uplašili jer im se prijetilo, no novinarima nije navela tko im je prijetio.
Novinari Slobodne su kontaktirali Policijsku upravu sisačko-moslovačku kako bi potvrdili saznanja o nesreći koja se dogodila ovaj ponedjeljak, no odgovor do zaključenja teksta nisu dobili. Da se to zbilja dogodilo, potvrdio im je vlasnik firme.
Inače, prilikom otvaranja pogona u Petrinji, Ana Palavra, direktorica firme za proizvodnju furnira u Bosni i Hercegovini i kći vlasnika, izjavila je kako su se odlučili za Petrinju prije svega iz razloga što im je sirovina dostupnija. "Inače, sirovinu uvozimo iz Republike Hrvatske.
Također, i zbog nekih pogodnosti, jer Petrinja je grad od posebne državne skrbi. Firma je izvozno orijentirana i u Bosni i Hercegovini. Godišnji kapacitet proizvodnje je šest milijuna kvadrata furnira koji će biti rasprodan. Planiramo da brojka zaposlenih dosegne sto radnika, što je dovoljno za dvije proizvodne smjene," kazala je tom prilikom direktorica. Njen otac, koji je, kako je kazao novinarima, prije trideset godina u BiH osnovao firmu, razočaran je Hrvatskoj i iskreno se pokajao.
- Jer Hrvatska nema interes za proizvodnju, u vas se samo grade apartmani – vrlo je nezadovoljan, a pogotovo kad je čuo prozivke na račun pogona u Petrinji. Priznao je da se dogodila radna nesreća i da je radnica izgubila ruku do lakta. Međutim, dio krivnje prebacuje na nju.
- Šta je imala radit tu di joj se to dogodilo? Išla je na mjesto gdje nije imala prakse, to je bezopasna traka, ali stavila je ruku unutra, a nije trebala. Nit se trebala tu nalaziti, nit je trebala stavljati ruku. To je isto kao da auto ide nazad, a vi stavite nogu pod kotač - kazao je.
Hoćete reći da je radnica sama kriva što je ostala bez ruke?
- Ako ti nemaš potrebe da stavljaš nogu pod auto, zašto je stavljaš? Zašto ne razmišljaš. Ona je radila na barkodovima, nije imala ni obaveze ni potrebe da ide gdje je išla.
Kažu da se kod vas već puno radnica ozlijedilo, kako to?
- Ma! Dvije žene su posjekle jagodicu. Ja, gospođo, imam trideset godina firmu u Novoj Bili, i ovde žene posijeku jagodicu. Inspektorima nije jasno kako se to dogodi jer tehnologija je najnovija, zaštićena senzorima i fizički. Te dvije šta su radile, ni inspektorima nije jasno kako su se porezale. Za što su ruku stavljale?
Čujemo da niste dobri prema radnicima, da vičete i tražite puno za male plaće?
- Kod mene je red, rad i disciplina. To se u mene u Bosni zna, a ovde su u Hrvatskoj ljudi naučili pušit na radnom mjestu, hodat, ispijat kave... Mene je ta tvornica koštala deset milijuna eura da bi se neozbiljno ponašao. Neki koji su otišli iz firme su to uradili sami, a neke sam ja odstranio.
Je li moguće da ozlijeđenim radnicama niste priznali puno bolovanje?
- Ma to su tračevi obični. Ne spuštamo se na taj nivo. Ima njih par koje to pričaju. Imam veliku firmu u BiH, u Valenciji... stvar je u tome što u mene ljudi ne mogu ne raditi. Uvijek ima neko tko hoće radit. To su u Bosni većinom žene.
Imate li zaštitu na radu po svim stadardima?
- Naravno da imamo.
Jeste čuli kakvo je zdravstveno stanje žene što se nekidan ozlijedila?
- Žena je stabilno, čuli smo se. Što je tamo stavila ruku, pojma nemam. A to je bezopasna traka, ne razumijem stvarno.
Hoćete joj priznati bolovanje?
- Ma naravno, svima smo priznali. Ima samo ta jedna šta je ozlijedila jagodicu. Pa vi režete kruh pa porežete jagodicu, je l‘ tako? Mi smo tražili posebnu komisiju da vidi šta je, a bila je na bolovanju mjesecima. Gospođo, ja sam veteran Domovinskog rata i borio sam se za Hrvatsku.
Al da sam znao šta me čeka, sto posto bih otišao i napravio tvornicu u Srbiji ili kod Orbana u Mađarsku. Još su me dva - tri drvoprerađivača pitala da bi pravili tvornice u Hrvatskoj, a ja sam im rekao, žao mi je, svugdje idi samo tamo nemoj. Totalno sam razočaran, kazao je.
Moglo bi se zaključiti da su tvornicom u Petrinji, nakon početnog zadovoljstva, mnogi razočarani. Pilana nije ispunila očekivanja pa se valjda zato puno pili i po društvenim mrežama. Ipak, u Mošćenici bi se, ako ništa drugo, mogli češće pojaviti državni inspektori, piše Slobodna Dalmacija.