U ukupnom setu potrebnih reformskih mjera koje bi trebalo provesti u lokalnoj i područnoj samoupravi, ovo što sad rade jedna je mala i nebitna stvar. To je kao kad renovirate stan pa onda odlučujete hoćete li staviti bijele, sivkaste ili neke druge prekidače.
Tako je izvanredni profesor upravne znanosti na zagrebačkom Pravnom fakultetu, Vedran Đulabić, koji je doktorirao na pitanju lokalne i područne samouprave, prokomentirao zvučno najavljivane izmjene i dopune Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi koje su jučer po hitnoj proceduri raspravljene u Saboru.
Tim bi se izmjenama već od lokalnih izbora koji će se održati u svibnju sljedeće godine broj zamjenika i pomoćnika općinskih načelnika, gradonačelnika i župana sa sadašnjih 671 smanjio na 53, a broj vijećnika u općinskim gradskim i županijskim vijećima i skupštinama linearno bi se smanjio za 10 posto. Vlada tvrdi da će tako uštedjeti oko 100 milijuna kuna godišnje, koliko se trošilo na plaće, urede i ostale materijalne troškove zamjenika. Smanjenje se ne odnosi na zamjenike iz reda nacionalnih manjina. Ono što vladajući ambiciozno nazivaju "optimizacijom sustava područne i lokalne samouprave" i "znatnim uštedama", sveučilišni profesori upravne znanosti s dvaju pravnih fakulteta, zagrebačkog i riječkog, vide znatno drukčije.
'Izmjene zakona potpuno efemerne'
- Ove izmjene i dopune zakona potpuno su efemerne. Sve dok se radikalno ne smanji broj lokalnih jedinica sa sadašnjeg broja od 428 općina, 127 gradova i 20 županija, neće biti pravnih reformskih iskoraka - rekao nam je predstojnik katedre za upravnu znanost na riječkom Pravnom fakultetu Robert Blažević.
- Podsjećam da smo tijekom socijalističkog razdoblja imali puno funkcionalniji sustav teritorijalne samouprave bez obzira na uređenje kakvo je bilo. Tada smo imali 102 općine u vrijeme kad je Hrvatska imala milijun stanovnika više. Danas kad prema procjeni demografa Hrvatska ima samo 3,8 milijuna stanovnika, umjesto nekadašnje 102, imamo 420 općina - nastavlja predstojnik Blažević.
'Povijesno gledano glavni krivac HDZ'
I HDZ i SDP, ističe, nemaju namjeru smanjiti broj općina jer je SDP, da je htio, mogao pokrenuti tu reformu. - Naravno da je povijesno gledano glavni krivac za ovakvu teritorijalnu fragmentaciju HDZ. Vladimir Šeks i HDZ su 1992. u vrijeme kad je jedna trećina teritorija bila okupirana, unatoč opetovanim upozorenjima struke, išli na radikalno povećanje broja općina i gradova. Umjesto 10 zajednica općina koje su u ljeto 1990. ukinute, uvedeno je 20 županija. Granice lokalnih jedinica krojene su u skladu sa stranačkim interesima HDZ-a - rekao nam je Blažević.
Ističe da je struka i tada, prije svega najveći tadašnji autoritet na području upravne znanosti profesor Eugen Pusić, upozoravala da se velika teritorijalna reforma ne provodi dok je okupirana trećina teritorija. Upozoravao je da treba pričekati da završi rat i zatim provesti teritorijalnu reformu na temelju stručne podloge i javne rasprave.
- Međutim, nitko ga nije slušao i broj lokalnih jedinica je upeterostručen. I otada, u posljednjih 28 godina ništa se važno u tome smislu nije promijenilo. Sve što je napravljeno puke su kozmetičke promjene. Golem problem naše usitnjene lokalne i regionalne samouprave, korupcija, klijentelizam i nepotizam, vidljiv je iz aviona. On je još drastičniji u općinama i gradovima u našim pasivnim područjima. Hrvatska spada u zaista mali broj bivših socijalističkih država koje su išle na radikalnu fragmentaciju nacionalnog teritorija. U žargonu govoreći napravila je teritorijalnu podjelu 'mimo pameti' - kaže Blažević.
Njegov kolega, izvanredni profesor upravne znanosti na zagrebačkom Pravnom fakultetu, Vedran Đulabić, kaže da ušteda od 100 milijuna kuna godišnje na prvi pogled zvuči dobro.
'Zašto se to radi? Pa radi se zato da bi se opravdalo da se nešto radi'
- Međutim, ako se ima na umu da proračuni svih lokalnih jedinica dakle 428 općina, 127 gradova i 20 županija plus Grada Zagreba iznose nešto više od 28 milijardi kuna godišnje, onda je ušteda od 100 milijuna kap u moru. Ako je ušteda glavni motiv, onda je trebalo reći: OK, gospodo lokalni vijećnici (a njih ima 8254 op. a.), nećete više dobivati nikakvu naknadu za svoj posao jer je demokracija stvar svih nas. Doći jednom mjesečno na sjednicu općinskog ili gradskog vijeća, pogotovo u malim sredinama, i nije osobit napor. Mislim, dakle, da uštede nisu osnovni cilj ovih izmjena i dopuna zakona nego traženje neke argumentacije da bi se one opravdale. A zašto se to radi? Pa radi se zato da bi se opravdalo da se nešto radi - kaže Đulabić.
Jednako kao i Blažević, a zatim i brojni istaknuti stručnjaci iz područja upravne znanosti, poput Ivana Koprića, i Đulabić ističe: - Oni nisu očito spremni otvoriti glavno i osnovno pitanje iz kojeg onda kasnije proizlaze i sva druga, a to je smanjenje sadašnjeg prevelikog broja lokalnih jedinica, pitanje njihove veličine i jačanje njihovih kapaciteta i onda se bave nebitnim stvarima.
Đulabić, međutim, upozorava i na jednu nelogičnost predloženih zakosih izmjena, a to je linearno smanjenje broja vijećnika u lokalnim predstavničkim tijelima za 10 posto.
'Građani neće osjetiti ništa'
- Tako će i zagrebačka Gradska skupština od sljedećih izbora umjesto 51 zastupnika imati 47. Time se produbljuje problem neujednačenosti 'težine' lokalnih vijećničkih mandata. Računao sam da u Hrvatskoj u prosjeku jedan lokalni vijećnik predstavlja 500 stanovnika. U Zagrebu, međutim, jedan gradski vijećnik predstavlja 15.000 stanovnika, a sad nakon smanjenja broja gradskih vijećnika na 47, jedan zagrebački vijećnik predstavljat će 16.000 stanovnika. U Splitu jedan vijećnik u prosjeku predstavlja 5000 stanovnika, u Rijeci 3000, u Osijeku također 3000. Dakle, građani Zagreba su u nepovoljnijoj situaciji u pogledu predstavljenosti u lokalnom predstavničkom tijelu, a predložene izmjene zaoštravaju taj problem - ističe.
Đulabić također dodaje da bi smanjenje broja vijećnika u predstavničkim tijelima moglo smanjiti izglede malim strankama i neovisnim listama birača da ulaze u općinska i gradska vijeća jer se smanjenjem broja vijećnika izborni prag diže. To, ističe on, znači da bi smanjenje broja vijećnika dugoročno moglo koristiti velikim strankama.
- Ovo dakle, zaključuje Đulabić, ne možemo nazvati nikakvom reformom nego stvaranjem dojma da se nešto radi. Žalosno je da se jednako kao i s Kuščevićevim 'lex šerifom' troši snaga, pokreće cijela zakonodavna procedura, savjetovanje s javnošću, Vlada, Sabor, da bi se promijenilo što? Ništa! Realno građani od ovih zakonskih izmjena neće osjetiti ništa.