Hrvoje Zgombić jedan je od stručnjaka koji je surađivao na izradi porezne reforme. Naš poznati porezni stručnjak i vlasnik tvrtke Sigma Business Consulting u razgovoru za Jutarnji otkriva u kojoj je mjeri zadovoljan konačnim sadržajem reforme poreznog sustava i analizira koje su njezine jake, a koje slabe točke.
Sudjelovali ste u pripremi porezne reforme. U kojoj je ona mjeri uvažila vaše prijedloge?
- To je sada teško reći. Povjerenstvo je radilo do pada Vlade premijera Tihomira Oreškovića, a onda je mirovalo praktički sve do izbora Vlade Andreja Plenkovića. Nova Vlada našla se u cajtnotu, tako da neke stvari i nisu obavljene kako ja mislim da su trebale, ali ipak je najvažnija poruka ove reforme da je smanjen opći porezni teret, doduše, ne za sve.
Najveća su odstupanja u segmentu PDV-a: opća stopa do daljnjega ostaje 25 posto, snižena stopa od pet posto ostaje za kruh, mlijeko, lijekove i ortopedska pomagala, a 13 posto na hotelijerske usluge. S druge strane, ugostiteljima se uvodi opća stopa od 25 posto, zbog čega su oni na rubu štrajka. Kako to komentirate?
- Stalno se zaboravlja, uglavnom iz populističkih razloga, da niža stopa PDV-a nije namijenjena potrošačima, nego proizvođačima ili trgovcima. Zato niža stopa na kruh ili mlijeko nema smisla, jer se socijalni moment tih namirnica treba rješavati preko sustava socijalnih transfera, a ne u okviru fiskalne politike. Jednako tako, primjerice, nižom stopom od pet posto na knjige pogoduje se općenito uništenom nakladništvu, čije bi podizanje na 25 posto sigurno značilo kraj za tu vrstu poslovanja.
Kako sam uvijek bio protivnik dizanja poreznog tereta prema bilo kome, a bio sam svjedok da je nekoliko investitora odustalo od gradnje hotela kad je stopa PDV-a povećana sa 10 na 13 posto, prije svega zato što je hotelska industrija niskoakumulativna, tako i ova odluka da se PDV ugostiteljima poveća sa 13 na 25 posto nužno mora dovesti do pada investicija i zaposlenosti u tom sektoru jer bez pada potražnje nije moguće ovaj teret povećanja stope PDV-a prevaliti na potrošače.
Pogrešno se misli da država subvencionira ugostiteljstvo jer tom sektoru vraća pretporez (PDV na isporuke dobavljača tog sektora) na način da na svakih 100 kuna neto cijene država tom sektoru vraća 25 kuna, a od njega ubire 13, pa onda tako izravno novčano subvencionira ugostiteljstvo, kao i druge sektore sa sniženom poreznom stopom.
Za državu je povrat tog poreza u cijelosti neutralan jer su od dobavljača tog sektora ubrali tih 25 kuna, tako da je za državnu konačan pozitivan neto efekt 13 kuna.
Jednako tako, činjenica je da je hrvatska ekonomija, pa tako i ugostiteljstvo, porezno opterećena bitno više od nominalnih poreznih stopa. Tako je, recimo, danas, efektivna stopa poreza na dobit za većinu hrvatskih poduzeća bitno veća od nominalnih 20 posto. Prema podacima iz samog sektora ugostitelja, u režimu smanjene stope PDV-a od 2013. zaposleno je dodatnih desetak tisuća radnika, a povećanjem PDV-a na 25 posto ta bi radna mjesta bila ugrožena jer su upravo i stvorena davanjem povlaštene stope od najprije 10 pa 13 posto.
Prema istom izvoru, Hrvatska je pri samom svjetskom vrhu po poreznom opterećenju ugostiteljske djelatnosti. Čini se da ovom povećanju PDV-a kumuje i kriva percepcija o maržama u ugostiteljstvu, što bi naše ugostiteljstvo moglo učiniti jednim od fiskalnim i parafiskalnim nametima najopterećenijih na svijetu. Ostaje na kraju pitanje zašto zemlje u okruženju imaju nižu stopu PDV-a u tom sektoru, kao i općenito nižu razinu poreznog opterećenja, koja onda, povratno, čini Hrvatsku porezno nekonkurentnom za investicije, pa se to onda negativno odražava i na zapošljavanje.
Kao član radne skupine za poreznu reformu zalagao sam se da se ovom poreznom reformom sve karte bace na povećanje zaposlenosti jer se povećanjem zaposlenosti rješavaju svi problemi hrvatskog budžeta i javnog duga. Na kraju, ostaje i pitanje od kojeg sve vlade bježe kao vrag od tamjana - zadiranje u rashodnu stranu proračuna, bez čega porezna politika ima vrlo skučen manevarski prostor.
Znatne promjene imat ćemo i u sustavu poreza na dobit. Može li niži porez na dobit ugostiteljima nadoknaditi viši PDV, a ostale poduzetnike i obrtnike potaknuti na veće investicije s obzirom na to da je dosad poreznu olakšicu za ulaganja koristio samo mali broj poduzetnika, njih 0,7%?
- S obzirom na bitno različitu osnovicu za obračun PDV-a i poreza na dobit, nije moguće kompenzirati rast PDV-a smanjenjem stope poreza na dobit, pa i one od 12 posto, ni izdaleka. Gledajući izolirano samo porez na dobit, njegovo smanjenje sigurno će povoljno utjecati na investicije i zapošljavanje jer, ne zaboravimo, porez na dobit za poduzetnika samo je trošak koji se ni po čemu ne razlikuje od troška, primjerice, kancelarijskog materijala.
Puno je izmjena i u sustavu poreza na dohodak. Čini se da će za većinu jedina izmjena biti povećanje neoporezivog dijela sa 2600 na 3800 kuna, zbog čega većina građana uopće neće plaćati porez na dohodak. S druge strane, koristi od sniženja najviše stope poreza na dohodak sa 40 na 36 posto osjetit će samo mali broj građana?
- Kako sam više puta (neuspješno) naglašavao, progresivni sustav oporezivanja postoji samo i isključivo kako bi se oporezivanjem postigla veća pravednost u društvu. Međutim, bilo bi lako dokazivati da se tim nastojanjem za većom pravednošću kroz poreznu politiku unosi kaos u ekonomiju koji ugrožava investicije, a onda, posljedično, i zaposlenost, pa tako doprinosi rastu nepravednosti koje se progresivnim oporezivanjem žele smanjiti.
Uvodi se zdravstveni i mirovinski doprinos na honorare. Računice pokazuju da bi se od honorara od 10.000 kuna bruto moglo izgubiti i 500 do 600 kuna mjesečno, a upitno je kakvog smisla ima snižena stopa doprinosa. Za većinu onih kojima je honorar jedini prihod, to neće značiti ni značajan staž ni veću mirovinu. Zašto su te promjene bile nužne?
- Ja mislim da porez na autorske honorare treba smanjiti, a ne povećati dodatnim uvođenjem doprinosa. Ne zaboravimo da ljudi koji se bave autorskim stvaranjem, recimo, pisanjem stručnih članaka ili knjiga, čine to uglavnom izvan svog redovnog radnog vremena, dakle rade to u 10., 12. ili 15. satu svojega radnog dana. Ovim povećanim nametom takvi ljudi samo se kažnjavaju, a znanstveni i stručni radovi nestat će s poslovne scene, kao što je nestala i većina nakladnika.
Treba li porezni USKOK pripajati Poreznoj upravi?
- Iako se radi uglavnom o formi, slažem se s tom organizacijskom promjenom. Danas 15 ljudi koji su zaposleni u poreznom USKOK-u ne mogu formirati kritičnu masu znanja te je u tom dijelu potrebno povećati broj ljudi na najmanje 30 operativaca.
Vjerujete li da će novi porezni sustav izdržati dulje vrijeme ili bi kod nove promjene vlasti moglo biti podilaženja nekim kategorijama građana? Što smatrate njegovim slabim karikama?
- Kad bi se sutra formirala nova Vlada, gotovo je posve izvjesno da bismo imali i novu poreznu reformu. Već se dugo zalažem za to da HDZ i SDP, pa i druge stranke postignu konsenzus barem o temeljnim elementima fiskalne politike.
Porez na nekretnine u Hrvatskoj praktički je nemoguće uvesti
Hrvatska konačno dobiva i porez na nekretnine. Ipak, kako tu nema značajnijih izmjena u odnosu na dosadašnju komunalnu naknadu, prihodi od tog poreza teško da mogu biti adekvatna zamjena gradovima i općinama za izmjene u sustavu poreza na dohodak. Možemo li izbjeći povećanje prireza i komunalija?
- I dalje tvrdim da je porez na nekretnine praktički neuvodljiv, a i protivim se tom porezu jer se za njega zalažu oni koji tvrde da se u Hrvatskoj mogu smanjiti porezni tereti u nekim poreznim oblicima, poput poreza na dohodak, tako da se proširi porezna baza, odnosno da se porez više ne ubire iz, recimo, pet izvora, nego iz njih deset. Ako ja plaćam godišnji porez od 100 kuna, potpuno mi je svejedno plaćam li tih 100 kuna samo od poreza na dohodak ili 80 kuna plaćam od poreza na dohodak, pa 15 kuna od poreza na dohodak od imovine i pet kuna od poreza na nekretnine, što ukupno čini 100 kuna. Moj jedini interes je da više ne plaćam 100 kuna, nego manje, a posve mi se fućka iz kojih sve izvora plaćam svoje poreze.