Nakon Fiata, u Srbiju dolazi i Mercedes. Ne, nije šala... Tu je vijest početkom rujna potvrdio Rolf-Jürgen Seyerle, direktor Mercedesa za Srbiju, te najavio da će već do kraja 2014. tvrtka iz Stuttgarta potpisati ugovor o strateškom partnerstvu s beogradskim Ikarbusom. Doduše, riječ je tek o autobusnom programu, no i to će Srbiji osigurati nova radna mjesta, tehnološki napredak, povećanje izvoza...
EKSKLUZIVNA INFOGRAFIKA JUTARNJEG Koliko vas točno godišnje koštaju usluge države?
A što je s Hrvatskom?
“Hrvatska? Možda”, rekao je Ian Robertson, član uprave tvrtke BMW, govoreći u travnju ove godine za jedne slovačke poslovne novine o mogućem širenju na istok Europe.
“Slovačka, Češka, Mađarska, Slovenija. I možda Hrvatska”, rekao je. Ulaganje od milijardu eura u Hrvatsku, koje bi moglo zaposliti tisuće ljudi, nije se dogodilo. I neće. Zašto?
Tko su nam konkurenti
Prvo, dovoljno je iz riječi Iana Robertsona bilo vidjeti tko nam je, barem u teoriji, konkurencija. Za početak, Slovačka - država koja je, ne bez vraga, 2012. bila prva u svijetu po proizvodnji automobila na 1000 stanovnika. Zašto su tako uspješni?
Do preporoda je došlo krajem 2006., kada je Kia počela proizvodnju u Žilini, u pogonima u koje je uložila milijardu eura.
I već u prvom naletu zaposlila, izravno ili neizravno, 10.000 ljudi. No, da bi sve to bilo moguće, Slovačka se obvezala osigurati zemljište, a riječ je bila o čak 166 hektara, što je zahtijevalo izvlaštenje tisuća vlasnika.
Svi zaobilaze Hrvatsku
A slovačka Vlada, predvođena tadašnjim premijerom Robertom Ficom, taj je posao napravila brzopotezno. A da bi Ceed i Sportage što brže stizali u prodajne salone, čak je dovukla i željezničku prugu u krug tvornice. Uz to, Slovačka je još 225 milijuna eura osigurala Korejcima kroz razne porezne olakšice, a 135 milijuna eura dodala kako bi Kia zaposlila 700 radnika više.
A što je s Mađarskom? Naši sjeverni susjedi također su mnogo uspješniji kad je riječ o privlačenju ulaganja. Evo dokaza: u Mercedesovu tvornicu u Kecskemetu uloženo je 800 milijuna eura, posao je dobilo 2500 radnika i 10.000 dobavljača dijelova, a proizvodit će 120.000 automobila godišnje.
Je li naš problem to što smo mali pa zato ne možemo dobiti priliku? Ne, naravno. Slovaka je samo milijun više, a Slovenaca 2,5 milijuna manje pa imaju autoindustriju. Problem je u tragičnoj impotenciji kada treba privući ulagače (samo je Audi u Mađarsku uložio više od četiri milijarde eura otkako je 1993. godine otvoren pogon u Gyoru), a bolje sutra ne vidi se ni kad se počnete igrati kalkulatorom za državne poticaje na internetskoj stranici Agencije za investicije i konkurentnost.
Nudimo - ništa
Upišete li ondje da ćete u proizvodnoj industriji zaposliti 5000 ljudi, i to u nerazvijenoj Vukovarsko-srijemskoj županiji te u prosjeku isplaćivati bruto plaću od 7500 kuna, kalkulator pokazuje da je maksimalni intenzitet poticaja 32,7 milijuna eura. Smiješno. U trenutku kad netko upiše da će zaposliti 5000 ljudi, bilo gdje u Hrvatskoj trebao bi se paliti alarm, a već sljedeću sekundu po potencijalnog ulagača trebao bi stići Vladin zrakoplov.
Primjerice, Mađarska je Mercedesu za otvaranje 2500 radnih mjesta u Kecskemetu preko poticaja osigurala 101 milijun eura.
U 2012. zaposlenici u mađarskoj autoindustriji mjesečno su u prosjeku zarađivali 740 eura bruto, a oni u Rumunjskoj samo 500 eura. Od Hrvatske povoljniju radnu snagu u autoindustriji ima i Slovačka (809 eura bruto), a dodatni je problem i to što zbog visokih doprinosa u Hrvatskoj radnicima na kraju ostaje malo novca u novčaniku.
Nismo tako konkurentni ni po cijeni rada, a ne ide nam u prilog ni to što uz poticaje ulagači gledaju i broj visokoškolovanih. A diplomiranih je još malo - 2001. godine bilo ih je sedam posto, a 2011.godine 10,6 posto. Slovačka ih je u 2012. imala 16, 5 posto.
A pritom nije zanemarivo ni kakav su fakultet studenti u Hrvatskoj završili. Naši fakulteti ozbiljno bi trebali razmotriti upisne kvote - autoindustrija traži inženjere strojarstva, elektrotehnike i računarstva, a u 2012. društvene je znanosti studiralo 52 posto studenata, tehničke pak samo 24 posto.
Uvoz radne snage
U Češkoj je ovom trenutku 98.736 budućih inženjera, a samo lani diplomiralo ih je 21.622. Znači, kada bi neki proizvođač i želio doći, visokokvalificiranu radnu snagu trebao bi uvoziti iz Češke, Mađarske ili Slovačke. Naša je, naime, većinom već otišla iz zemlje (prema procjeni, oko 30.000 u posljednje četiri godine).
Stavi li se sve na papir, jasno je da Hrvatska nema što tražiti kad je riječ o masovnoj proizvodnji automobila - drugi nas uvelike nadmašuju poticajima, cijena rada nam je visoka s obzirom na znanje, a o iskustvu da i ne govorimo.