Život je sranje. Nema smisla. Osjećam se kao jedna velika nula. Pitaš se zašto? Pa recimo zato što ne mogu sa svojim sinom otići ni do 20 metara udaljenog parka. Jer ga ne mogu primiti u naručje. Kakav sam ja otac koji sa sinom ne može igrati nogomet!?
Život je sranje jer me moja majka tušira, jer me ona vodi na pišanje, i zato što me ona, kada se popišam u gaće, presvlači. Zato što se ne mogu stepenicama spustiti u svoj stan bez da teturam i glavom ne udaram o zidove. Jer ne mogu sam zakopčati dugmad na košulji. Ne mogu ni knjigu pročitati. O vožnji automobila ili bicikla da i ne govorim. Centar za ravnotežu u meni ne postoji.
Život je sranje, bio je njegov moto.
Moto s kojim je živio sve od onog dana kada je u njegov život ušla bolest s tisuću lica - multipla sklero...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....