Suzanu Hovanček, tada 9-godišnjakinju, TV kamere snimile su kako u koloni napušta svoj grad: Majku su mi ubili susjedi, a djecu učim da nikoga ne mrze

Vukovar. 18. studenoga 1991. Razoreni i ubijeni grad osvanuo je hladan, sumoran, turoban..., u sumaglici koju je nosio Dunav. Današnjom Ulicom bana Josipa Jelačića krenula je najtužnija i najnesretnija kolona koja se ikad kretala asfaltom i kaldrmama ovog povijesnog grada.

Preživjeli branitelji polažu oružje i predaju se, a izmučeni civili koji tri mjeseca praktički nisu vidjeli dnevnoga svjetla svaki sa svojom tugom i boli, svaki sa svojim mislima kreću u nepoznato. Oko njih je vojska, sa strane u polju tenkovi i vojni transporteri. Starci, žene, djeca... Da. I djeca. Brojna su sa svojim roditeljima ostala u okruženom gradu. U početku ga nisu htjeli napustiti, a kasnije nisu mogli. Njihova su djetinjstva brutalno prekinuta. Može se to prepoznati na gotovo svakoj gesti na njihovim l...